SVI SE NADAJU POBJEDI

VELIKA PREDIZBORNA ANALIZA Za Plenkovića bi izbori trebali biti rutinski, a Grbin se bori za – mir u stranci

Dražen Ciglenečki

Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

Postoje brojne jedinice lokalne samouprave u kojima HDZ može izgubiti samo nekim čudom. U Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku u izbornu utrku ne ulaze aktualni gradonačelnici pa to ulijeva nadu i vodstvu HDZ-a. Za SDP pak zadržavanje vlasti u Zagorsko-krapinskoj županiji, Rijeci ili Čakovcu neće se moći smatrati nikakvim naročitim postignućem. Na lokalnim izborima, kako stoje stvari, neće doći do oporavka SDP-a



ZAGREB – Unatoč tome što je u javnosti već godinama prisutna ideja o potrebi smanjenja broja jedinica lokalne samouprave, njih je danas, uoči još jednih lokalnih izbora, jednak broj kao i prije četiri godine. Veliko će iznenađenje biti ako tako ne bude i 2025. Neke je stvari u Hrvatskoj jednostavno nemoguće promijeniti. Među njima je sigurno i slab odaziv na lokalne izbore. Rijetke su sredine u kojima više od polovice građana zanima koji će ljudi u njima upravljati. S obzirom na mizeran odaziv na prošlogodišnje izbore za Sabor, čak ispod 50 posto, valja očekivati i da će natjecanje za župane, gradonačelnike, načelnike općina i predstavnička tijela na lokalnoj razini, čiji se prvi krug održava 16. svibnja, privući rekordno malo birača. No, izborne liste su predane, službena kampanja je u tijeku i nužno je odraditi tu obvezu. Naravno, za političke stranke i kandidate s izgledima za makar solidan rezultat, ovo su bitni izbori.


Photo: Milan Sabic/PIXSELL


Premijeru Andreju Plenkoviću možda jedni od posljednjih na kojima će voditi HDZ. Idući izbori su tek 2024., prvo za Europski parlament, a potom za Sabor. Tada bi Plenković već osam godina bio na čelu Vlade, što u prošlosti nije uspio niti jedan hrvatski premijer, pa je upitno hoće li i dalje imati volje obnašati tu i politički i fizički vrlo zahtjevnu dužnost. Ali kako je sada predsjednik HDZ-a, Plenković se maksimalno angažirao u kampanji. Kao predsjednik Vlade putuje Hrvatskom i daje podršku HDZ-ovim kandidatima. Nije mirovao ni za Praznik rada, u sklopu kampanje posjetio je Slavonski Brod. HDZ nikad nije loše prošao na lokalnim izborima, toj stranci itekako odgovara ovakva komunalna podjela Hrvatske. Najteže je razdoblje HDZ proživljavao nakon silaska s državne vlasti 2000., kada je bilo i onih koji su prognozirali da se stranka bliži svom kraju. Međutim, lokalni izbori u proljeće 2001. označili su početak novog uzleta HDZ-a.


Sanitarni kordon


Postoje, naime, brojne jedinice lokalne samouprave u kojima HDZ može izgubiti samo nekim čudom. Jasno je da će HDZ i ovaj put pobijediti u Dalmatinsko-splitskoj, Virovitičko-podravskoj ili Karlovačkoj županiji. I u najviše općina i gradova. Samim tim će se HDZ svrstati među pobjednike lokalnih izbora. U Lici će ih vjerojatno poraziti njihov bivši istaknuti član Darko Milinović, a Plenkoviću i HDZ-u jako je stalo da zadrže Vukovarsko-srijemsku županiju, u kojoj im također prijeti nekadašnji njihov dužnosnik Josip Dabro i to potpomognut Domovinskim pokretom. Gubitak Vukovarsko-srijemske županije bio bi za HDZ problematičan posebno zbog toga što će Ivan Penava, po svemu sudeći, ostati gradonačelnik u Vukovaru. Ako se opcije desnije od HDZ-a politički etabliraju na istoku Hrvatske, moglo bi im to poslužiti kao odskočna daska za pohod na druge dijelove države u kojima je HDZ uglavnom nedodirljiv.




Zato ministar obrane Mario Banožić, šef HDZ-a u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ima na ovim izborima možda i najodgovorniji posao od svih stranačkih čelnika. U Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku u izbornu utrku ne ulaze aktualni gradonačelnici i to onda, logično, ulijeva nadu i vodstvu HDZ-a da njihovi kandidati u četirima najvećim gradovima neće biti puki statisti. Štoviše, ankete sugeriraju da bi prvi put u povijesti Osijeka gradonačelnik mogao postati HDZ-ovac. Ivan Radić nije se u Saboru afirmirao kao zastupnik, ali prilično tanka konkurencija učinila ga je favoritom u Osijeku. I u Splitu je HDZ-ov kandidat Vice Mihanović u igri. Nakon što je objavljen njegov neobičan doktorat, koji vrvi čak pogrešnim prijevodima prepisanih stranih radova, Mihanović bi bio otpisan da pripada bilo kojoj drugoj stranci. Ali politički brend HDZ-a toliko je snažan da on na izbore ide nabijen optimizmom.


Za Davora Filipovića bi u Zagrebu već i plasman u drugi krug, u kojem se još nije našao nitko iz HDZ-a, bio ogromno postignuće. Slično vrijedi za Josipa Ostrogovića u Rijeci. Negdje će, znači, HDZ podbaciti, ali kompenzirat će to drugim rezultatima. Bit će ovo za Plenkovića rutinski izbori. Veći će izazov za njega biti dani poslije izbora, kada će u pregovorima o koalicijama u predstavničkim tijelima morati potvrditi da njegove poruke da će HDZ prema radikalnoj desnici sagraditi sanitarni kordon nisu bile prazne riječi.


Politička dotrajalost


Ne predstavljaju predstojeći izbori borbu za politički život niti za predsjednika SDP-a Peđu Grbina, ali on, za razliku od premijera, nikako ne može biti spokojan. Grbin vodi stranku samo nešto više od pola godine i prerano je stoga da polaže račune. Činjenica je, međutim, da nije zaustavio pad rejtinga SDP-a. Možda to, doduše, nije ni moguće. Odkad je Gerhard Schröder prestao biti predsjednik njemačkog SPD-a, u 16 godina je stranku, koja je bila uzor svim europskim socijaldemokratima, vodilo 14 ljudi, povremeno u kombinaciji po njih dvoje odnosno troje. SPD je ipak nastavio tonuti i danas više nisu niti druga najjača stranka u državi. Nije isključeno da ovakva sudbina čeka i SDP, da su i oni politički dotrajala stranka. Ali za Grbinovu poziciju to ne znači puno, od njega članstvo i simpatizeri traže da popravi SDP kako bi stranka ponovo bila jača od HDZ-a ili mu makar puhala za vrat. Na lokalnim izborima, kako stoje stvari, neće doći do oporavka SDP-a.


Zadržavanje vlasti u Zagorsko-krapinskoj županiji, Rijeci ili Čakovcu neće se moći smatrati nikakvim naročitim postignućem. Grbinu su potrebna dva, tri prava rezultata tamo gdje je SDP sada opozicija. Recimo ulazak u drugi krug u Zagrebu Joška Klisovića i onda njegovo neizvjesno nadmetanje s Tomislavom Tomaševićem. Jednako se može reći za Gorana Kušeca u Osijeku i Antu Franića u Splitu. Ako SDP, koji je uvijek bio u podređenom položaju na selu, u najurbanijim sredinama u Hrvatskoj doživi debakl, ako još izgube, primjerice, Sisak, a kandidata za osječko-baranjskog župana zbog nedovoljno prikupljenih postpisa niti nemaju, Grbin će postati predmet propitivanja unutar stranke. Neće se opet probuditi ambicija kod Davora Bernardića, to je završena politička priča, ali Grbin može računati da će, ako SDP baš zakaže na lokalnim izborima, rasti sumnja u stranci je li on doista taj, treba li mu pružiti šansu da je predvodi i za tri godine na izborima za Sabor. U okolnostima raširene rezignacije, pa i depresiji, u SDP-u, Grbinu neće biti lako funkcionirati. Barem prosječne izborne brojke, osigurale bi mu kakav-takav mir za pokušaj konsolidiranja stranke.


Javno mnijenje


Najozbiljniji SDP-ovi rivali na ljevici i HDZ-ovi na desnici, Možemo i Domovinski pokret, ne mogu na izborima matematički ništa izgubiti jer niti ne sudjeluju u lokalnim vlastima. No ti su izbori iznimno važni za obje stranke. Miroslav Škoro zabilježio je odličan rezultat na predsjedničkim izborima, ali već na parlamentarnim je to bilo dosta skromnije. Stranku je i pored otpadanja putem pojedinih ljudi brzo i dobro organizirao, a sada mu je imperativ otkinuti respektabilan dio biračkog tijela u HDZ-ovim tvrđavama. Za Domovinski pokret bi već i Penavina i Dabrina pobjeda u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji, uz ulazak u predstavnička tijela većeg broja gradova i općina, bili razlozi za naglašeno zadovoljstvo. Udarac bi, međutim, za Škorin osobni prestiž bio kad se ne bi probio u drugi krug izbora u Zagrebu. Kad je riječ o Tomaševiću, ako on ne bude izabran za zagrebačkog gradonačelnika, zakonom treba zabraniti sve predizborne ankete.


Njegova je prednost u istraživanjima javnog mnijenja toliko velika da bi drukčiji izborni rasplet značio da su agencije koje ih rade potpuno nesposobne, a vjerojatno i potkupljene. Gradonačelnik Tomašević imao bi na raspolaganju izdašan proračun i mogućnost za dokazivanje da nije samo aktivist nego da i posjeduje upravljačke vještine. Možemo! bi pak stekao platformu s koje bi svoj politički proizvod mogao učiniti atraktivnijim i onima koji ne žive u Zagrebu, što im dosad nije pošlo za rukom. Ne treba zaboraviti da se nastojanje Milana Bandića da iskorači iz Zagreba izjalovilo, ali Možemo! je u boljoj poziciji jer zastupa i neke društvene vrijednosti, čega je pokojni gradonačelnik, koji je samo delao, bio lišen.


I preostale stranke, poput IDS-a, Mosta, HSLS-a, reformista ili one koju je nedavno utemeljio međimurski župan Matija Posavec, zabljesnut će ponegdje na izborima. Dobit ćemo na njiima odgovor na pitanje je li Miro Bulj prorok u vlastitom Sinju, u kojem je istaknuo kandidaturu za gradonačelnika. Doznat ćemo i što Petrinjci misle o tome kako je Darinko Dumbović vodio grad poslije potresa. Intrigiraju i izbori u Varaždinskoj županiji i Bjelovaru, gdje HDZ želi smijeniti svoje dragocjene koalicijske partnere u Saboru, Radimira Čačića i Darija Hrebaka. Ali svejedno će Hrvati 16. svibnja i dva tjedna kasnije masovno odustati od odlaska na birališta.