Severodonjeck

Ukrajinski gardisti podijelili snimke grada izbrisanog s lica zemlje: “Ovo je noćna mora”

Portal Novi list

Foto Screenshot Twitter Quentin Sommerville

Foto Screenshot Twitter Quentin Sommerville

Ovdje Rusija ne vodi kampanju iscrpljivanja, ona vodi rat uništenja. I, za sada, na ovom frontu, pobjeđuje.



Ruske snage ušle su u grad Severodonjeck, pokušavajući zauzeti istočnu ukrajinsku regiju Donbas. Bombardiranje ovog industrijskog centra toliko je intenzivno da je guverner odustao od brojanja žrtava, javlja BBC.


Njihov reporter Quentin Sommerville opisuje kako je prije nekoliko dana promatra s krova u obližnjem Lišičansku, kojeg od Severodnjecka dijeli samo rijeka Sjeverni Donjec, kako, na horizontu, bombardiraju njegov grad blizanac.


Granate su padale svake minute diljem grada. Gorio je Severodonjeck.


Neumoljiva topnička vatra




Sam Lišičansk je ostao bez života. Nekoliko ljudi i dalje izlazi na ulice, ali su uglavnom napuštene.


Topnička vatra je redovita prijetnja. Zrak je pun prašine od dima i urušenih zgrada.


Budući da nisu uspjele osvojiti cijelu Ukrajinu, ruske snage sada gađaju Donbas – koji čine regije Donjeck i Luhansk.


https://twitter.com/sommervilletv/status/1531329598474043392?s=20&t=oOuQD9dtalCH3xEyM8VOfA


Ako padnu Severodonjeck i Lišičansk, cijeli bi Luhansk bio okupiran.


Ovdje Rusija ne vodi kampanju iscrpljivanja, ona vodi rat uništenja. I, za sada, na ovom frontu, pobjeđuje.


Serhij Hajdaj, guverner Luganska, sada kaže da je sva kritična infrastruktura u Severodonjecku uništena. Prethodno je sugerirao da će se ukrajinske snage možda morati povući i iz grada Lišičanska.


Scene razaranja u trećem gradu, Rubižne – u mirnodopskom vremenu udaljenog samo kratku vožnju prema sjeveru – pokazuju za što je sposobna neumoljiva ruska topnička vatra.


Grad je nestao


Gledajući iz Lišičanska u daljinu, Rubižne je sada samo mrlja na smaragdno zelenom krajoliku. Mali grad je nestao – izbrisan s lica zemlje.


Način na koji je pao prije otprilike dva tjedna označava važnu promjenu u tome kako se snage Vladimira Putina sada bore u ratu.


Nestale su duge oklopne kolone i tenkovski i pješački napadi viđeni u prvim mjesecima, u korist velikih topničkih baraža – čak 1.500 granata dnevno u Rubižneu – kako bi se zbrisao otpor prije bilo kakvog kopnenog napredovanja.



Nadmoćna ruska vatrena moć – posebice topništvo – naglašava hitnu potrebu, kažu ukrajinski terenski zapovjednici, za naprednijim oružjem sa Zapada kako bi se zaustavilo neprijateljsko napredovanje.


Veliki zahvat Donbasa proteže se duž istočnog boka Ukrajine od Severodonjecka na sjeveru, završavajući na južnoj obali oko grada Mariupolja – grada koji se žestoko branio, a Rusija ga je nedavno zauzela u jednom od svojih najvećih dobitaka u ovom ratu.


Puno gubitaka i uličnih borbi


Predsjednik Volodimir Zelenskij rekao je prošlog tjedna da Ukrajina gubi 50-100 vojnika dnevno u regiji. U Lišičansku Sommerville je susreo vojnika prve klase, Vladimira, koji služi u izviđačkoj jedinici Nacionalne garde.


Ruske snage se prilagođavaju, kaže, prvo su ušle “hrabro i teško su stradale”, sada neprijatelj jednostavno uništava ono što ne može zarobiti pješaštvom.


Vladimir priča o svojih mjesec dana provedenih na frontu u Rubižneu.



“Nije to bio Mariupolj, ali je bio prilično blizu. Bilo je jako teško. Bilo je mnogo gubitaka – puno borbi po ulicama.


Bilo je i topništva, nevjerojatno je brzo uništavalo kuće. Ljudi su se pokušavali sakriti u podrum tako da nisu imali pogled, nikakvu procjenu trenutne situacije.


To je prouzročilo mnogo gubitaka”, ispričao je Vladimir.


Muškarci i žene koji se bore u Donbasu za Ukrajinu nisu neiskusni. Mnogi su se borili protiv separatista koje podržava Rusija, a koji se od 2014. pokušavaju odcijepiti od Ukrajine.


No, u ovoj novoj bitci za regiju suočavaju se s nacionalnom vojskom – onom koja ima velike resurse ljudi i opreme. Čak i iskusni borci nisu se ranije susreli s tako nadmoćnom količinom naoružanja, kakvo Rusija koristi u Donbasu,


“U ovom ratu je sve drugačije”


Drugi gardist ne želi reći svoje ime.


“Ovo nije moj prvi rat”, kaže on, “ono je bio rovovski rat, ovog puta sve je malo drugačije. Te kad sam otišao u Rubižne vidio sam cijelu sliku. Bilo je teško. Stalno granatiranje eksplozivnim fragmetnim granatama”, kaže, zaustavljajući se kako bi povukao cigaretu.


Vladimir – ukrajinski vojnik – kaže da je lokalno stanovništvo “30% proukrajinsko, 30% prorusko, a 40% njih nije briga”. Naravno, mnogi proukrajinski stanovnici sada su pobjegli.



Od početka rata, vojni analitičari naveliko govore o rastućem broju žrtava i slabljenju morala među ruskim vojnicima. Broj žrtava i dalje raste, ali Rusiji ne ponestaje ljudi u Donbasu.


Niti Kremlju nedostaje topničkih granata. Ogromne su količine eksploziva kojima svakodnevno udaraju na Ličišansk i Severodonjeck.


Krajolik oko ova tri grada obilježen je crnim topničkim kraterima koji se šire kilometrima duž polja i cesta.


Puno je topništva, kaže Vladimir.


“Mi ispalimo jednu, oni 10 granata”


“Bombardiranje je kao noćna mora, mi ispalimo jednu granatu, oni na nas sruče 10 granata. Kada naš snajperist puca, oni pošalju puni paket raketa Grad na njegovu poziciju.


Dakle, to je u osnovi snajperist s jednim metkom, a oni na njega šalju oko 1000 dolara vrijednu municiju. Zaista ih nije briga koliko streljiva koriste”, objašnjava.



Poput Vladimira, mnogi ljudi koje je dopisnik BBC-a susreo u Lišičansku prije su bili branitelji Rubižnea. Nakon što su već jednom prošli pakao, kažu da su spremni to izdržati i drugi put.


Snimka koju je BBC-u dala jedinica Nacionalne garde prikazuje tamošnji krajolik koji kao da je ispao iz Drugog svjetskog rata: nizovi granatiranih kuća, prazne ulice s leševima ljudi i životinja duž puteva.


Šok, traume, cigarete i kava


Tu je i još jedan podsjetnik iz tog rata. Šok i traume od neprestanog granatiranja.


Muškarci su napuštali grad s drhtavim rukama i nogama, kao i stalnim glavoboljama.


“Cigarete i kava su sve što ih drži na mjestu”, rekao je jedan mladi poručnik zvani Pasha.



Na periferiji Lišičanska, na ukrajinsku liniju bojišnice konačno su stigla veća oružja.


Druga jedinica Nacionalne garde radi na haubici M777, koju je nedavno poslala australska vlada. Na cijevi ima oslikana dva klokana.


Haubica je itekako dobrodošla, ali svi koje BBC-jev Quentin Sommerville ondje sretne, govore mu da im oružja treba puno više. Posebno traže oružje većeg dometa.


SAD je pristao poslati im daleko moćnije višestruke raketne sustave. Mogli bi promijeniti igru u Donbasu, ako stignu na vrijeme.


Pitanje vremena


Neki zapadni komentatori vjeruju da bi se Ukrajina trebala pokoriti Vladimiru Putinu kako bi okončala uništavanje i ustupila svoj teritorij. Ali, za umorne ukrajinske branitelje koji su suočeni s ruskom navalom, to je nezamislivo.



Zapravo, gubici koje su pretrpjeli samo su potaknuli njihovo uvjerenje da se neprijatelj mora zaustaviti i potisnuti.


Vladimir Putin je kockao – i izgubio – u pokušaju zauzimanja cijele Ukrajine, pa to možda objašnjava goleme resurse koje ulaže u postizanje taktičke pobjede u Donbasu.


No, pobjeda Kremlja ovdje neće značiti potpuni poraz za Ukrajinu.


Neimenovani gardist, umoran nakon mjeseci borbi, koji i dalje drži položaj na frontu, upitan je što je potrebno za pobjedu?


“Tu je nebo, a nebo je naše. Dronovi puno pomažu. Stiglo je oružje, a trebaju nam višecjevni raketni sustavi.


Amerika, lend-lease… Sve je samo pitanje vremena. Vrijeme i to je to. A onda će sve biti Ukrajina”, odgovara BBC-jevom Quentinu Sommervilleu.