U hrvatskom zdravstvu problem više nije manjak liječnika, već njihova loša raspoređenost. Na udaru su male bolnice koje specijalizanti mahom napuštaju po završetku specijalizacije, otkako su ukinuti tzv. robovlasnički ugovori koji su ih obvezivali na povrat velikih novčanih iznosa bolnicama u slučaju da nakon specijalizacije odu raditi negdje drugdje.

Iz općih bolnica pozivaju na hitne organizacijske promjene kako bi se spriječila njihova kadrovska devastacija i zatvaranje pojedinih odjela zbog manjka liječnika.

Odlaze u Zagreb

– Ako nam liječnik kojeg smo primili na specijalizaciju dođe raditi na jedan dan i objavi da odlazi u drugu ustanovu, to je za nas veliki problem jer smo planirali određenu djelatnost, ako je riječ o kirurškoj struci instrumentarij, operacijsku salu… Mi u tom slučaju moramo primiti drugog specijalizanta koji će se educirati još pet godina, ali nama on ne treba za pet godina, nego odmah, upozorila je Sandra Čubelić, ravnateljica Opće bolnice Gospić, na nedavnoj konferenciji Udruge poslodavaca u zdravstvu. Kad manja bolnica ostane bez anesteziologa, radiologa ili pedijatra, dio zdravstvenih usluga praktički prestaje funkcionirati, pacijenti se preusmjeravaju u veće bolnice, a liste čekanja dodatno rastu.

Iz Opće bolnice Sisak u posljednje je vrijeme otišlo čak 25 specijalista, mahom internista, i to većinom u zagrebačke kliničke centre.

– Kako smo svega četrdesetak kilometara od Zagreba, liječnici vrlo lako odlaze u veće sustave. I to ne primarno zbog novca, nego zbog osjećaja veće sigurnosti i zaštite. Kod nas je rizik od burnouta veći zbog velikog broja dežurstava, premora i manjka ljudi. Kada liječnici odlaze, opće bolnice postaju dodatno preopterećene, a to ubrzava odlazak i onog kadra koji je još ostao, upozorio je ravnatelj sisačke bolnice Igor Vrga.

Postojeći sustav specijalizacija, u kojem za mladog liječnika koji nakon specijalizacije napušta svoju bolnicu više nema značajnih financijskih posljedica, smatra lošim rješenjem.

Stroža pravila

– U praksi često služimo kao odskočna daska. U manjim bolnicama lakše je dobiti specijalizaciju nego u velikim zagrebačkim klinikama. No, čim liječnici polože specijalistički ispit, mnogi daju otkaz i odlaze, upozorava ravnatelj sisačke bolnice. Zbog toga je, dodaje, nemoguće dugoročno planirati kadar. Lokalne zdravstvene ustanove u velikoj se mjeri oslanjaju na usluge liječnika iz drugih bolnica. Čak 30 posto dvojnog rada liječnika odnosi se na rad u drugim javnim bolnicama, domovima zdravlja i hitnoj službi koje nemaju dovoljan broj liječnika. Bez angažiranja vanjskih liječnika pojedini domovi zdravlja i hitne službe više ne bi mogli funkcionirati, upozorava Vrga. Tim ugovorima održavamo sustav na životu, ističe.

Ravnatelj sisačke bolnice upozorava i na rapidan rast cijena rada vanjskih liječnika.

– Prije godinu dana cijena jednog dežurstva bila je oko 500 eura. Danas je 1.000, a uskoro bi mogla biti i 2.000 eura, ističe. Zbog toga raste nezadovoljstvo među stalno zaposlenim liječnicima, koji se pitaju zašto oni rade dežurstvo za 300 eura, dok vanjski liječnik za isti posao dobiva tri puta više. Ali to je danas jedini način za preživljavanje javnog zdravstva u malim bolnicama.

Kao jedno od mogućih rješenja dr. Vrga predlaže uvođenje nacionalnog modela upravljanja liječničkim kadrom i stroža pravila za liječnike koji odustanu od specijalizacije.

– Liječnici bi trebali imati određene obveze prema sustavu jer je riječ o javnom novcu i javnom interesu. Ako netko odustane od specijalizacije bez posljedica, onda bi sljedeće tri godine trebao raditi u obiteljskoj medicini, hitnoj službi ili bolničkom hitnom prijemu, smatra ravnatelj OB Sisak. Uz to, bolnica koja uloži oko 250 tisuća eura u školovanje liječnika morala bi, dodaje, imati sigurnost da će se taj liječnik vratiti i raditi u sustavu. »Ako se opće bolnice ne zaštite, sustav će puknuti na periferiji, a to će imati posljedice na čitav zdravstveni sustav«, zaključuje.

Bolje planiranje specijalizacija

Ravnatelji bolnica zagovaraju nacionalno planiranje specijalizacija kao model koji bi mogao pomoći u ravnomjernijoj raspodjeli liječnika i boljoj organizaciji zdravstvene mreže. Tvrde kako ne traže »robovlasništvo« nakon što su ukinuti nepovoljni ugovori koji su liječnike obvezivali plaćati enormne odštete bolnicama koje napuštaju. Radi se, kažu, o odgovornosti prema javnom novcu i pacijentima. Iz Ministarstva zdravstva odgovaraju kako su nacionalne specijalizacije u pripremi, ali pritom će se voditi računa i o tome je li svaka bolnica optimizirala svoje procese da bi postigla čim bolji rezultat.