Ugledni njemački dnevni list i jedna od najuglednijih svjetskih tiskovina Frankfurter Algemeine Zeitung objavio je danas članak o Rijeci pod naslovom “Zerplatzte Träume”, što bi se moglo prevesti kao – slomljeni snovi. Novinar FAZ-a Thomas Maier u uovdu teksta piše o “stubištu ukrašenom veličanstvenim stupovima…”, o “velebnim sobama ukrašenim šarenim freskama”…

– U ovoj su upravnoj palači boravili šećerni baruni, a povremeno bi navraćao i car iz Beča. Habsburgovci su u 18. stoljeću u Rijeci, svojoj jadranskoj luci, dali sagraditi jednu od najvećih šećerana u Europi. Austrija je htjela sustići konkurente u utrci za iskorištavanjem kolonijalnog blaga, piše novinar FAZ-a. Jasno, tema uvod je obnovljena riječka “Palača šećerane”.

Palača šećerane / Foto Marko Gracin

Novinar oduševljeno piše o tome kako je prekrasna palača nedavno, zahvaljujući EU fondovima, ponovo zasjala starim sjajem.

– Rijeka je 2020. godine bila Europska prijestolnica kulture (ECC). “Palača šećera” zamišljena je kao prestižan projekt za reklamiranje zaboravljene Rijeke, koja se željela ponovno osmisliti kao grad kulture. Ali, korona je planirala poništiti sav taj trud. Program je prepolovljen, a izostali su i strani posjetitelji kojma se Rijeka nadala. Slomljen je san grada o kulturi, piše novinar FAZ-a te citira riječkog pročelnika za kulturu Ivana Šarara, koji je činjenicu epidemije u vrijeme kad je Rijeka trebala sjati punim sjajem nazvao bolnom i tragičnom.

Novinar potom piše o povijesti Rijeke, prije Prvog svjetskog rata jedne od deset najvećih luka u Europi.

– Rijeka ima rekordnu količinu dotrajalih industrijskih zgrada. Nakon raspada Jugoslavije i preokreta u istočnoj Europi, u Rijeci je devedesetih godina prošlog stoljeća bankrotirao niz velikih tvornica i brodogradilišta. U nekoliko desetljeća grad je izgubio trećinu svojih stanovnika. Trenutno tamo živi oko 120.000 ljudi. Kao kulturna prijestolnica, željeli su se riješiti imidža “Pepeljuge” na međunarodnoj razini, piše FAZ pa podsjeća da “u Rijeci uspon i pad idu ruku pod ruku”.

Kompleks skladišta Riječke luke – Budimpeštansko pristanište / foto: arhiva NL

Novinar podsjeća da se “gradom stoljećima upravljalo putem daljinskog upravljača”; “od 1465. do oko 450 godina iz Austrije i Mađarske, iz Beča i Budimpešte, zatim iz Rima, od strane Muslonij i, nakon Drugog svjetskog rata, iz komunističkog Beograda”.

– Između toga, Fiume je bila predfašistička operetna republika kojom je vladao talijanski pjesnik Gabriele D’Annunzio s militantima. A nakon njegova protjerivanja Rijeka je četiri godine bila ponosna Slobodna država, piše FAZ.

Novinar uglednog dnevnog lista iz Njemačke potom piše o kulturnoj četvrti oko Palače šećera,
navodeći što sve ona nudi.

Na koncu, novinar Frankfurer Algemaine Zeitunga tekst zaključuje ovim rečenicama: “Nova gradska knjižnica, međutim, još je u izgradnji. “Kulturna četvrt” je mirna – gužvi nema ni traga. Šik kafić u dječjem domu i dalje je zatvoren. Novouređene zgrade i dalje izgledaju kao strana tijela u gradu sa svojim pročeljima u ruševinama. “Monumentalne novogradnje nisu sve”, ističe autor Miljenko Smokvina, koji se desetljećima bavi gradom i njegovom industrijskom baštinom. S obzirom na ograničen broj turista, Rijeka sada svoje stanovnike mora inspirirati dobrim izložbama i kulturnim programima.”