KAKO JE DIJETE POSTALO ŽRTVA

Udomitelj pretučene djevojčice u suzama: “Sakrio sam se kad su je odvodili, nisam mogao gledati. Nikad je ne bih pustio da sam znao”

P. N.

Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

Photo: Ivica Galovic/PIXSELL

"Oni su rekli da ona mora ići i gotovo. Kad bih je zagrlio ne bih je pustio više nikad. Ne bih je pustio nikad više da sam znao", ispričao je anonimni udomitelj dvoipolgodišnje djevojčice, koju je biološka majka brutalno pretukla i nanijela joj teške ozljede mozga zbog kojih se i dalje bori u bolnici za život.



S bivšim udomiteljem ozlijeđene djevojčice, koji je ostao anoniman objavljen je razgovor u Dnevniku Nove TV. U njegovu je domu boravila od trećeg mjeseca života, pa do studenog prošle godine, kada je vraćena biološkim roditeljima.


”Pa dijete vam je to, pa to je anđeo mali, dijete normalno, dijete zdravo, pravo, ma nema, ne može se zamisliti, razumijete me”, prepričava udomitelj o ponašanju djevojčice kada je on skrbio za nju.


Nikad je ne bih pustio…


Roditelji su je posjećivali koliko su mogli, kaže. Koronavirus je kasnije krenuo.




”Dolazili su oni, majka kao majka, ona je zaplakala za dijete. Tata, on je kao drvo bio, onda smo mi njega tjerali, pa de malo s djetetom se igraj, pa ja imam 50 godina pa se igram s njima svima, oni skaču po meni, nema što ne rade. Mi smo ga molili, daj, daj! Eto i onda se malo opustio, krenuo i on. Pridobili su ju, nekako su ju pridobili. Za Svisvete su ju odveli i gotovo. Čuli smo se odmah nakon dva do tri dana, je malo, kaže, plakala, malo je bilo ovoga,onoga, ali kao smirilo se sve i stalno su govorili ”smirilo se, smirilo se”. Vidjeli smo se jednom preko videopoziva, tak malo smo nešto i pričali. Oni bi većinom, mi smo zvali, njima je mobitel ili isključen ili nemaju mobitela, nemaju Skypea, nemaju, šta da ja znam. Nit imaju bona”, prepričava.


Želja mu je da je zagrli i nikada više ne pusti iz naručja.


”A joj… Kad bih je zagrlio ne bih je pustio više nikad. Joj. Ne bih je pustio nikad više da sam znao. Ja sam se sakrio kad su je odvodili. Ja sam se sakrio, nisam je mogao gledati kad su ju odvodili, oni su rekli da ona mora ići i gotovo, ja nisam mogao, ona bi i mene gledala, ona ne bi otišla, ja sam se morao sakriti, i supruga. Samo da nas ne vidi. Da bude djetetu najlakše, kad već mora, reko, da joj bude što lakše”, s tugom se prisjeća udomitelj.


Baka je prijavila


Ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Marija Barilić objasnila je za RTL zašto su djevojčicu vratili biološkim roditeljima.


“Kada dođe do takvih situacija stručni tim centra nadležan je za procjenu ugroženosti djetetovih prava i on je dužan utvrditi sve činjenice koje su vezane uz tu obitelj i izraditi kvalitetnu procjenu rizika. U trenutku kada je dijete bilo niske kronološke dobi to je bilo kvalitetno napravljeno.


Prije 2 godine rizici na strani roditelja bili su vrlo visoki, a sada je utvrđeno da nisu toliko visoki, odnosno da su roditelji kroz mjeru obiteljsko pravne zaštite poboljšali svoja ponašanja. Upravni nadzor je ocijenio da ona nisu bili dovoljna za povratak djeteta, posebno uzimajući u obzir da je dijete niske kronološke dobi bilo smješteno u udomiteljsku obitelj i tamo bilo dvije godine.


Centar nije dobio nikakve sumnje od njih, ali bile su prijave od bake da se nešto dešava kad je dijete vraćeno u obitelj, rekla je Barilić i ponovila da je dužnost svake stručne osobe koja radi u odgoju i obrazovanju, zdravstvu i sustavi socijalne skrbi da prijavi svaku sumnju na nasilje u obitelji.


Ogovorila je, među ostalim, da ne radi u sustavu pravosuđa ali da u svom radnom iskustvu nije čula za slučaj da je netko odgovarao zbog neprijavljivanja sumnje na zlostavljanje i zanemarivanje djeteta.


Upitana što se promijenilo u dvije godine nakon slučaja zlostavljanja na Pagu kada je otac s balkona bacio svoju djecu, Barilić je ustvrdila da su centri za socijalnu skrb krenuli s kvalitetnijim procjenama rizika na strani djeteta te da su primijetili blagi porast što se tiče smještaja.


.