Dok skandinavske zemlje smatraju da je provesti noć u prirodi na otvorenom „pravo svakog čovjeka“, u Hrvatskoj, ali i nizu drugih europskih zemalja je to uglavnom kažnjivo. Ako se, primjerice, vozite biciklom po Skandinaviji, slobodni ste postaviti šator i prespavati u prirodi te ujutro nastaviti dalje. U Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i nekim drugim europskim zemljama je to ilegalno ako nije riječ o kampovima. U Hrvatskoj možete zaraditi prekršajnu kaznu i do nekoliko stotina eura, u najgorem slučaju i preko 1.000 eura. Na ovu činjenicu skrenula je pažnju online peticija čije je potpisivanje u tijeku a kako bi takva zabrana ukinula, piše portal H-alter.org u članku koji je nastao u suradnji s mrežom Pulse, europskom inicijativom koja podupire prekogranično novinarstvo. Naglasak je stavljen na odgovorno kampiranje u prirodi, s jasnim pravilima.

Foto: Visitnorway.com / The right to roam

Peticijom se traže izmjene zakona kojima bi se omogućilo regulirano slobodno kampiranje uz poštivanje osnovnih pravila (udaljenost od kuća, ograničeno vrijeme, bez otpada), pilot-područja za testiranje modela u suradnji s lokalnim zajednicama, javnu edukaciju o odgovornom boravku u prirodi te mogućnost kampiranja na privatnom zemljištu uz pristanak vlasnika. U peticiji koju je pokrenuo Toni Butković ističe se kako slobodno kampiranje podržava održivi turizam, porast broja digitalnih nomada, biciklista i putnika koji traže slobodu, poštuje prirodu, privatno vlasništvo i lokalne zajednice, donosi ekonomsku korist lokalnom stanovništvu.

Foto: Pixabay / Jupilu

Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti izričito navodi da je kampiranje izvan kampova zabranjeno, osim iznimno za vrijeme održavanja sportskih, izviđačkih, kulturno-umjetničkih i sličnih manifestacija te organiziranih putovanja kanuima i sličnim plovilima po moru, rijekama i jezerima, biciklima i slično, no i tada samo na prostorima koje jedinice lokalne samouprave, javne ustanove i druge pravne osobe, koje upravljaju određenim područjem, odrede svojim aktima. Nadzor provode turistički inspektori i komunalni redari i mogu vam naplatiti kaznu od 190 do čak 1320 eura. Kampiranje je po ovom zakonu definirano kao boravak u šatoru, kamp kućici i drugoj odgovarajućoj opremi. U sivoj zoni ostaje pitanje što ako prespavate samo u vreći za spavanje na podu ili primjerice visećoj mreži, s obzirom da nisu izričito navedeni u zakonu. No, jedinice lokalne samouprave imaju i svoja pravila, komunalni red koji također ponavljaju ove zabrane ili uvode nove ili strože. Evo kako se druge europske države odnose prema “kampiranju na divlje”.

Austrija: Nema spavanja u šumi

U Austriji je noćenje na otvorenom izvan kampova, tj. „divlje kampiranje“, općenito zabranjeno. To se posebno odnosi na noćenje u šumi, gdje je kampiranje nakon mraka zabranjeno prema Zakonu o šumama. Iznimka od ove zabrane primjenjuje se ako dobijete dopuštenje od vlasnika šume ili zemljišta.

Točni propisi i moguće kazne za divlje kampiranje mogu se razlikovati od pokrajine do pokrajine. Neke od njih imaju posebne zakone ili propise. Tako u Koruškoj, Donjoj Austriji i Tirolu, na primjer, kampiranje izvan kampova nije dopušteno, a kršenja mogu rezultirati visokim novčanim kaznama. U Gornjoj Austriji, Salzburgu, Štajerskoj i Vorarlbergu ne postoji izričita zabrana divljeg kampiranja na razini cijele pokrajine, ali općine mogu nametnuti ograničenja. Ako se planirana noćenja nalaze u zaštićenim područjima, to je također zabranjeno u svim pokrajinama.

Litva: Tolerira se, ali ne svugdje

U Litvi se divlje kampiranje generalno tolerira u javnim šumama i nekultiviranoj javnoj zemlji. Na privatnoj zemlji smije se kampirati samo uz dozvolu vlasnika zemljišta.

-U svim zaštićenim područjima šatori se mogu postavljati samo na mjestima za kampiranje navedenim u planskim dokumentima i na kampovima gdje su osigurani uvjeti za postavljanje šatora“, kaže Agnė Tamošiūnė, geografkinja u Odjelu za zaštitu i upravljanje Državne službe zaštićenih područja.

Španjolska: Pokrajine određuju pravila, kazne i do 3.000 eura

Španjolska nema nacionalni zakon koji regulira kampiranje jer autonomne pokrajine određuju uvjete. Primjerice, propisi u Andaluziji vrlo su restriktivni i zabranjuju kampiranje i noćenje u svrhu odmora ili razonode izvan turističkih kampova. Kršenje odredbi Uredbe kažnjivo je prema Zakonu o turizmu.

U nekim područjima na sjeveru, poput Kantabrije, zabranjeno je kampiranje izvan turističkih kampova dulje od 24 sata. Šatori i slične konstrukcije mogu se postavljati kraće od 24 sata, s najviše tri šatora, više od 500 metara od gradskog središta ili više od 1 km od turističkog kampa (javnog).

U nekim mjestima dopušteno je provođenje noći u kamperu pod uvjetom da se ne koristi vanjska oprema (tende, stolovi, stolice itd.) i da vozilo ostaje na istom mjestu manje od 24 sata. U regijama poput Galicije ili Aragona moguće je bivakirati (spavati na otvorenom bez šatora) u visokim planinama, uz određena ograničenja i daleko od zaštićenih područja. U nacionalnim parkovima ili zaštićenim područjima kampiranje je strogo regulirano ili izravno zabranjeno.

Ipak, kampiranje u divljini najčešće je ilegalno, a kazne se mogu kretati od 30 do 3000 eura, ovisno o okolnostima.

Finska: To je pravo svakog čovjeka

U Finskoj vrijedi pravilo Jokamiehen Oikeudet ili „pravo svakog čovjeka“ koje daje pravo svakome da kraće vrijeme kampira u prirodi na „nekultiviranoj zemlji“, sve dok se poštuje priroda. To znači da je slobodno prespavati u šumama i na plažama, osim ako je riječ o nacionalnim parkovima ili parkovima prirode gdje je dopušteno kampiranje samo na za to određenim područjima. Ključna pravila uključuju održavanje razumne udaljenosti od domova, neoštećivanje imovine, neostavljanje tragova i poznavanje specifičnih propisa u nacionalnim parkovima i prirodnim rezervatima.

Foto: Pixabay / Mostafa_Meraji

Švedska: Pravo javnog pristupa – slobodno kampiranje

U Švedskoj se poštuje tzv „allemansrätten“ ili pravo javnog pristupa, koje omogućuje privremeni boravak preko noći u prirodi. Mora se poštovati pravilo “ne uznemiravaj, ne uništavaj”, držati se na pristojnoj udaljenosti od domova, ne smije se uznemiravati vlasnika zemljišta, ostavljati smeće i druge tragove. Također, u nekim zaštićenim područjima poput nacionalnih parkova ili rezervata prirode postoje posebna pravila koja ograničavaju ovo pravo.

Foto: Pixabay

Norveška se ne odriče tradicionalnog „prava na lutanje“

Norveška slično kao i Švedska omogućava provođenje noći u šatoru u divljini temeljem prava javnog pristupa. Pravo pristupa naziva se također „pravom na lutanje“, što je tradicionalno pravo iz davnih vremena, a od 1957. godine također je ugrađeno u Zakon o rekreaciji na otvorenom. Pravo osigurava da svatko može doživjeti prirodu, čak i na velikim područjima u privatnom vlasništvu.

Tako u Norveškoj slobodno možete postaviti šator u šumi ili nekultiviranom zemljištu, no morate biti udaljeni od kuća najmanje 150 metara. Tijekom ljeta zabranjeno je paljenje vatre. Dozvoljeno je ostati najviše dvije noći na istom mjestu. U šumama i na nekultiviranom zemljištu nije dozvoljen pristup motornim vozilima pa su kamperi isključeni.

Foto: Visitnorway.com / The right to roam

Češka: Kampiranje nije strogo zabranjeno, može bivak

Češko zakonodavstvo ne definira precizno zabranu kampiranja na divlje, ali Zakon o zaštiti prirode i krajobraza te Građanski zakonik, koji se bavi pravima vlasnika zemljišta, to impliciraju. No, jednokratno noćenje bez većeg utjecaja na okoliš obično se tolerira, ali dugotrajno kampiranje s kuhanjem, paljenjem vatre i bacanjem smeća je zabranjeno.

“Najveći rizici su kampiranje u zaštićenim područjima, na privatnom zemljištu bez dozvole i nepoštivanje pravila zaštite prirode. No, uz malo planiranja i razmatranja, moguće je legalno i sigurno kampirati izvan kampova”, kaže Ivana Míšková, novinarka češkog medija Denik Referendum.

Ako želite u potpunosti doživjeti prirodu, ali ne želite riskirati kršenje pravila, sigurna i legalna alternativa je bivakiranje – spavanje bez šatora, samo u vreći za spavanje, na udaljenoj lokaciji, jednu noć, ističe H-alter u članku koji je nastao u suradnji s medijskom mrežom Pulse, novinarima austrijskog Der Standarda, španjolskog El Confidenciala, Delfi iz Litve i Deník Referenduma iz Češke.