Uvrnuti moral

Zemlja u kojoj narko karteli jesu država: Ubijaju, otimaju, siluju i kažnjavaju da bi “održali red”

Portal Novi list

Foto Screenshot Twitter

Foto Screenshot Twitter

Meksički karteli se smatraju održavateljima reda u zajednici, dijeleći brutalnu pravdu po kratkom postupku



Četvoricu Amerikanaca oteo je narkokartel, a dvojica od njih su ubijeni, kada su posjetili gradić Matamoros u Meksiku. Pa zašto bi se kartel ispričao za incident i predao svoje naoružane napadače policiji?


Pismo ostavljeno kod članova kartela, koji su bili vezani i tako odbačeni na cesti, optužuje ih da su postupali “na temelju vlastite odluke i nedostatka discipline”, kao i da su navodno kršili pravila kartela o “zaštiti života nevinih”.





Potpisala ga je “Scorpions Grupa”, frakcija koja se odvojila od moćnog Zaljevskog kartela.


Pismo ukazuje na čudan, pogrešan osjećaj građanske dužnosti za koji mnogi meksički karteli tvrde da ga posjeduju.


Uvrnuti etički kodeks


Unatoč široko rasprostranjenom strahu koji siju iznudama, ubojstvima i otmicama, piše BBC, skupine poput Zaljevskog kartela i njihovih rivala, Sinaloa kartela, drže se uvrnutog etičkog kodeksa prema kojem vjeruju da paze na najranjivije u meksičkom društvu.


To iskrivljeno shvaćanje suosjećanja i altruizma ne odnosi se na migrante bez dokumenata, koji su rutinski kidnapirani, silovani i ubijani.


Ni lokalne tvrtke nisu izuzete od plaćanja “el piso”, iznude za samo poslovanje na njihovom teritoriju, poreza koji se primjenjuje na sve, od multinacionalnih kompanija do malih, obiteljskih trgovina.


Ipak, postoji logika u kodeksu ponašanja kartela, osobito u udaljenim i ruralnim dijelovima Meksika i siromašnim planinskim zajednicama, gdje organizirani kriminal često preuzima ulogu koju je napustila država.



Treba samo pogledati njihov odgovor nakon prirodnih katastrofa. Kad su uragani ili potresi pogodili zapadnu državu Guerrero, kriminalne skupine dijelile su hitne potrepštine i vreće s hranom, čak i žigosane prepoznatljivim inicijalima njihovog kartela.


Sličan fenomen viđen je i u najgorim trenucima izolacije zbog Covida.


Suci, porota i dželati


Karteli se također smatraju održavateljima reda u zajednici, dijeleći brutalnu pravdu po kratkom postupku silovateljima djece ili lopovima koji djeluju izvan njihovog djelokruga. Oni su suci, porota i dželati, često doslovno.


U tom kontekstu, odluka da predaju vlastite revolveraše nakon debakla u Matamorosu ne predstavlja nikakvo iznenađenja. Time poručuju: “dogodila se pogreška, isprika je napravljena, a krivci su predani.” Slučaj zatvoren.


Čak su i meksički narko karteli svjesni moći dobrog PR-a.


Međutim, ta slika urednog suzbijanja kaosa uz ispriku stanovnicima grada mora se uzeti s velikom rezervom.


Kako netko može biti siguran da su ta petorica počinitelji? Kome se može vjerovati da govori istinu? Narko kartelu? Državnom odvjetništvu?


U tako mutnim i zamućenim vodama kao što su one u državi Tamaulipas, najmudriji instinkt je općenito preispitivati sve što se kaže.


Da ne zaboravimo, bivši meksički tajnik za javnu sigurnost, Genaro Garcia Luna, koji je nekoć bio najviši dužnosnik u policiji i čovjek koji je vodio rat protiv droge, trenutno čami u američkom zatvoru jer je proglašen krivim za rad s kartelom Sinaloa u zamjenu za milijune dolara mita.



Kad zatezanje trbuha pođe po zlu


U slučaju Matamoros, vlasti u Meksiku su u izjavama za medije naglašavale kaznene dosjee žrtava.


Isprva je rečeno da su Amerikanci u gradu radi zdravstvenog turizma – jeftinog meksičkog zatezanja trbuha koje je pošlo po zlu.


Dan kasnije, kad su se optužbe počele vrtjeti, član meksičke vlade proslijedio je novinaru BBC-a, Willu Grantu, priču o kriminalnoj prošlosti žrtava.


Konkretno, taj član meksičke vlade tvrdio je da je jedna od žrtava bila osuđivana za proizvodnju ilegalnih narkotika s namjerom opskrbe.



“Samo provjeravam jeste li ovo vidjeli”, glasio je bezazleni komentar.


Ponovno je teško znati je li to bio dio dogovorenog pokušaja u Meksiku da se okrivi žrtva ili zato što postoje čvrsti dokazi koji upućuju na to da je otmica bila ciljana.


Policajac danju, narcos noću


Jedna stvar na koju je Granta čitava zbrka podsjetila bilo je jedno od njegovih putovanja u Tamaulipas nedugo nakon dolaska u Meksiko 2011.


Taj ga je put, kaže, naučio nešto kritično o ratu protiv droge u Meksiku, što mu je ostalo u sjećanju do danas.


U hotelskoj sobi sreo je djevojku člana Zetasa, posebno krvožednog kartela koji je danas uglavnom raspušten.


Dok ju je ekipa BBC-a snimala promijenjenog imena i prikrivenog glasa, opisala je što joj je napravio dečko. Ne navodeći točnu organizaciju, bilo je jasno da je radio u policiji, ali je također bio član Zetasa.


Policajac danju, narko noću.


“Ovo što mi govorite”, pitao ju je naivno, “je da je odnos između kartela i države vrlo blizak?”


“Ne”, stigao je njezin jezivi odgovor, “ja kažem da su karteli država.”