Krajem prošloga tjedna objavljeno je kako Ujedinjeni narodi razmatraju masovnu reformu koja bi spojila njihove glavne odjele i premjestila resurse diljem svijeta, prema internom memorandumu koji su pripremili visoki dužnosnici zaduženi za reformu te svjetske organizacije. Taj memorandum stigao je u trenutku dok se agencije UN-a bore s posljedicama smanjenja američke inozemne pomoći pod predsjednikom Donaldom Trumpom, koje je uništilo humanitarne agencije.

Dokument od šest stranica, označen kao »strogo povjerljivo«, koji je na uvid dobio Reuters, sadržava popis onoga što naziva »prijedlozima« koji bi konsolidirali desetke agencija UN-a u četiri glavna odjela: mir i sigurnost, humanitarna pitanja, održivi razvoj i ljudska prava. Prema jednoj opciji, primjerice, operativni aspekti Svjetskog programa za hranu, UN-ove agencije za djecu, Svjetske zdravstvene organizacije i UN-ove agencije za izbjeglice bili bi spojeni u jedan humanitarni entitet. Memorandum sadržava niz prijedloga – velikih, malih ili pak špekulativnih, koji bi, ako se svi usvoje, činili najopsežniju reformu tijekom desetljeća.

Rastuća irelevantnost

Prema riječima osječkog političkog analitičara Damira Jurića, cijela stvar je zapravo jednostavna – UN je u krizi, zbog raznih razloga, i to već dugo vremena. Jedan od važnijih je, kaže, što je UN postao rastuće ireleventna organizacija, te objašnjava i razloge.

– Već kada sam bio potpredsjednik hrvatskog Odbora za interparlamentranu uniju (uniju svjetskih parlamenata), Sjedinjene Američke Države nisu bile član te unije. Zašto? Zato što su uvijek bile nadglasavane od mase polinezijskih, afričkih, indopacifičkih i sličnih zemalja. Ili, kako bismo to rekli – jedna država, jedan glas. Pa su tako jedan SAD i, recimo, Palau, imali istu težinu. Stoga, ideološki sudeći o UN-u, možemo reći da je postao instrument »nepricipijelnih koalicija«. U čemu su zemlje zapada, demokratske zemlje, bile često preglasavane. Pa su tako formirani odbori, primjerice Odbor za ljudska prava, a članovi su, recimo, znali biti Libija, Zimbabve ili Venezuela, s diktatorskim režimima, dok je Odbor za prava žena za članove imao predstavnika Saudijske Arabije, Jemena ili nekog sličnog. Tako da je to, s jedne strane, došlo do apsurda, kaže Jurić. S druge strane je, ističe, ta otuđenost Zapada od institucija UN-a, a one su bile glavni prinosnik, dovela do smanjenja interesa za djelatnost UN-a i za korištenje agencijama UN-a za neke njegove projekte. Pa su oni te projekte prebacili na međunarodne humanitarne organizacije. Dakle, govorimo o rastućoj irelevantnosti UN-a, kaže. Međutim, oni su po inerciji nastavili izdvajati velik novac za programe UN-a, dodaje, i sada je to prvi prekinuo Trump, koji UN, vidjeli smo proteklih dana, smatra »bedastom« organizacijom, koja nije ni u kakvom skladu s interesima SAD-a. I u tomu ima neke istine, smatra Jurić, iako je taj Trumpov nastup opet bio poput »slona u porculanskoj radnji«, reći će.

U memorandumu se predlaže spajanje UN-ove agencije za AIDS s WHO-om i smanjenje potrebe za do šest prevoditelja na sastancima. Drugi prijedlog predlaže spajanje Svjetske trgovinske organizacije, koja nije tijelo UN-a, s UN-ovim agencijama za razvoj. Memorandum je pripremila radna skupina koju je u ožujku imenovao glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, koji je tada rekao da to tijelo treba postati financijski učinkovitije. Radna skupina koja razmatra dugoročne strukturne promjene dodatna je inicijativa kratkoročnim naporima za smanjenje troškova. Neki diplomati opisali su napore kao proaktivan korak kako bi se odgovorilo na veća smanjenja financijskih sredstava SAD-a. »Memorandum je rezultat generiranja ideja i razmišljanja visokih dužnosnika kako ostvariti viziju glavnog tajnika«, rekao je Guterresov glasnogovornik Stephane Dujarric.

Manje entuzijazma

Jurić kaže kako UN, dakle, čeka »velika dijeta«. Neki njihovi programi su doživjeli infiltraciju, uglavnom ultralijevih simpatizera, koji su neke programe UN-a pretvorili u instrumente »socijalitičke revolucije« ili nečeg sličnog, ističe.

– Jedan od primjera je UNWRA, organizacija za pomoć palestinskim izbjeglicama, koja je zapravo formirala zasebnu ekonomiju na palestinskim područjima – u Gazi i na Zapadnoj obali – gdje milijuni ljudi zapravo žive kao neka vrsta socijalnih slučajeva koje hrani – cijeli svijet. Zapravo, ne moraju raditi, a masu toga, uključujući stanovanje, hranu i potrepštine, osigurava ta agencija, koja nadgleda i obrazovanje. Kada govorimo o tom obrazovanju, s jedne strane je tu došlo do infiltracije radikalno-islamističkog Hamasa, kao i njihovih ultralijevih, antizapadnih saveznika. Tako je došlo do stvaranja zasebnog svijeta koji producira totalnu ideologiju, a koji je potpuno financiran zapadnim novcem, objašnjava Jurić, na što su Izraelci poludjeli, pogotovo nakon napada u listopadu 2023. godine.

To je dovelo i do ukidanja priloga mnogih zemalja UNWRA-a, uglavnom desnih vlada. Ljevije su to nastavile financirati, ali s manje entuzijazma. Tako da je u cijeloj toj priči riječ o procesu za koji možemo reći da je dugoročan jer je UN u krizi, tu nema nikakvog spora, zaključuje. Postao je jako birokratska institucija, gdje se zaposlilo doista jako puno ljudi koji nerijetko provode nekakve interese koji možda nisu u Povelji UN-a, nego pripadaju određenim državama, te je ta lojalnost matičnim državama jača od lojalnosti UN-u. Tako da je, kao i kod Nesvrstanih svojedobno, tu puno zemalja i puno glasova, ali im je zapravo demokratski kredibilitet vrlo nizak, kaže naš sugovornik. Dodaje da će UN definitivno nastaviti gubiti na značenju jer u ovom trenutku nema nikakve promjene na vidiku koja bi to poništila. To se možda vidjelo i kada je za glavnog tajnika UN-a izabran Guterres, što zapravo u mainstream zapadnim medijima gotovo i nije bila tema, ističe.

– Glavni tajnik je posvuda i s pravom postao irelevantan. Nedavno je Guterres, portugalski socijalist, eksponent Europe i nekog zapadnog interesa, išao na sastanak BRICS-a u Moskvu i rukovao se s Putinom. I time je, jer je glavni tajnik UN-a, Putina i aktualne postupke Rusije na neki način legitimirao. I time počinio neoprostiv grijeh, to mu dođe otprilike kao da se rukovao s Hitlerom – nema tu neke velike razlike. Stoga od svega toga teško da nešto može biti jer je, kako bi se to reklo, biračko tijelo nagnuto zemljama Afrike, Latinski Amerike ili Indopacifika, koje su manje-više nedemokratske, zaključuje Jurić.

Vijeće sigurnosti ne funkcionira

– U Vijeću sigurnosti UN-a je i pet stalnih članica koje imaju pravo veta, što je posljedica dogovora nakon Drugog svjetskog rata. To je funkcioniralo dok su oni bili u nekoj vrsti racionalne konfrontacije te su jedni druge kontrolirali. Mogli su se dogovoriti o temama koje puštaju »da se odrade«, ali sada je to nemoguće. Rusija je u svojevrsnom otvorenom ratu, ne i u fizičkom sukobu, spram tri od pet članica toga vijeća, pa se ni oko čega, pa ni oko onoga što bi bilo najpametnije i najracionalnije – primjerice da se Zemlja pripremi za obranu od asteroida, ne bi tamo mogao postići konsenzus. Vijeće sigurnosti UN-a u ovom trenutku ne funkcionira jer se unutar sebe blokira i tu nema nikakve promjene na vidiku, istaknuo je Damir Jurić.

Skupo i neučinkovito

Jedan dužnosnik upoznat s memorandumom reforme UN-a nazvao ga je početnom točkom. No jezik interne procjene čini se da potvrđuje ono što i pristaše i kritičari globalnog tijela već dugo govore: da UN treba pojednostaviti. U nizu zapažanja memorandum spominje »preklapanje mandata«, »neučinkovito korištenje resursima«, »fragmentaciju i dupliciranje« te prevelik broj viših pozicija. Opisuje »sistemske izazove« s kojima se UN suočava, probleme koji se pogoršavaju kako Opća skupština nastavlja dodavati misije i programe. U tom se dokumentu navodi da su »povećani mandati, često bez jasnih strategija izlaska, i složenost doveli do velikih preklapanja, neučinkovitosti i povećanih troškova«.