Sindikati koji predstavljaju službenike zaposlene u institucijama Europske unije  zaprijetili su štrajkom nakon što  nisu postigli dogovor s Europskom komisijom. Europolitics navodi da još nije određen termin štrajka, ali je moguć već i sljedećeg tjedna. Novi je dogovor potreban jer postojeći, iz 2004., traje do kraja sljedeće godine. Sindikati optužuju povjerenika Europske komisije Maroša Šefčoviča da je naglo prekinuo pregovore koji traju od rujna pod pritiskom vlada zemalja članica koje žele da europske institucije maksimalno smanje svoje troškove. (I. F.)

No, ono što se zbilo upozorava, ali zasad ništa ne mijenja: Prvo – Njemačka je pretrpila vjerojatno u povijesti najlošiju aukciju državnih obveznica. Čak jedna trećina obveznica u vrijednosti od šest milijardi eura nije prodana, dok su troškovi zaduživanja po prvi put ovog mjeseca viši od američkih. Još uvijek su za europske razmjere ektremno niski, ali se dogodilo da su preko noći povećani s 1,91 na 1,98 posto. 

Drugo – Predsjednik Europske komisije je upozorio da eurozona vjerojatno neće preživjeti ukoliko se upravljanje ekonomskim procesima ne unaprijedi, naglašavajući potrebu da se njegovoj komisiji daju veće kompetencije.

Treće – Francuska kreditna agencija Fitch najavila da Francuskoj prijeti gubitak najvišeg kreditnog statusa AAA nastavi li eskalacija krize. Četvrto – Angela Merkel je ranu ujutro  ponovila da euroobveznice ili stabilizacijske obveznice kako ih sada zovu, nisu solucija kojom se može ublažiti kriza. 

Tržišta forsiraju krizu

Očito, nervoza je opća. Tržišta su zamorena beskonačnim sukobima u EU o načinu na koji se misli reagirati na krizu, pa više ni u što ne vjeruju. Dakako time samo pogoršavaju stvari što je vrlo vjerojatno i cilj. Uostalom i reakcija francuske agencije Fitch, zahvaljujući kojoj je novinarska konferencija Barroso/Rehn dodatno dobila na dramatičnosti, zbila se vjerojatno iz istog razloga.

Barroso je sa sastanka Komisije izašao blijed i, prema ocjeni novinara, prilično  depresivan. Kako i ne bi kada je njegova poruka javnosti bila: Euro će najvjerojatnije propasti ukoliko se ne prihvati prijedlog Komisije.

»Bez snažnijeg ekonomskog upravljanja u eurozoni bit će teško, ako ne i nemoguće održati zajedničku valutu«, kazao je Barroso.  Euro je praktički ispod vode, upozorio je Barroso i apelirao na 17 vlada, posebno u Berlinu, da zajedno djeluju.

Europska komisija je, naime, predložila jačanje svojih nadležnosti s ciljem jače kontrole akcija koje poduzimaju vlade članica eurozone te izdavanje euroobveznica kojima bi se također pokušala razriješiti kriza.  Upravo ovaj drugi dio komisijinog reformskog paketa izazvao je najviše pažnje, jer nailazi na posebno snažno odbijanje Njemačke.

Novinare je stoga zanimalo zašto Barroso inzistira na euroobveznicama kad im se Berlin toliko protivi. Odgovor je bio zanimljiv: »Nema apsolutne opozicije tom prijedlogu ni iz jedne zemlje. Njemačka je je zabrinuta zbog tajminga, ništa drugo.«

Igra šaha Komisije i Berlina

Tzv. »Zelena knjiga« dokument je kojim je Komisija otvorila javnu raspravu o modelu euroobveznica i ponudila tri moguće opcije. Prva predviđa uvođenje euroobveznica koje bi u potpunosti zamijenile obveznice koje sada izdaju države članice eurozone i koje bi imale zajedničko i pojedinačno jamstvo svih članica.

Druga mogućnost predviđa obveznice s također zajedničkim jamstvom, ali koje bi pokrivale samo dio potreba za zaduživanjem zemalja članica, koje bi i dalje izdavale svoje nacionalne obveznice. Obje opcije zahtijevaju promjene Lisabonskog ugovora, koji zabranjuje da zemlje članice preuzimaju dužnički teret drugih zemalja.

Treća opcija koja se može uvesti bez promjena Lisabonskog ugovora predviđa obveznice koje bi djelomično zamijenile nacionalne obveznice, ali bi svaka zemlja eurozone morala jamčiti za svoj udio u izdanim obveznicama.

Yanis Varoufakis, profesor ekonomije Sveučilišta u Ateni, za Guradian je komentirao Barrosov prijedlog kao zapravo neostvariv.  »Prije će se eurozona raspasti nego se države članice uspiju dogovoriti o promjeni Lisabonskog ugovora.«

Prva i druga varijanta nije u suprotnosti s ugovorom, no kako predstavlja dodatno financijsko opterećenje  trebalo bi ga se odobriti izmjenama temeljnog europskog ugovora. Kako pak to postići kada će kamate biti previsoke za Njemačku, a nedovoljno niske za ugrožene zemlje!?

Guardianov analitičar boji se međutim da je jučerašnje Barrosovo obraćanje javnosti samo dio igre šaha s vladama u Berlinu i Parizu i to zato jer se Komisija osjeća zapostavljenom. Ako je tako, euru su šanse sve manje.