"Sarajevo safari"

Uskoro izlazi šokantna knjiga o stranim ratnim turistima koji su ubijali ljude u Sarajevu: 'Djeca su koštala najviše'

P. N.

iStock

iStock

"Sve se temeljilo na adrenalinu. Osjećaju moći da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje", rekao je Gavezzani



Njemački list Frankfurter Sonntagszeitung objavio je tekst s novim detaljima o “Sarajevo safariju” i dijelove razgovora s talijanskim novinarom i piscem Eziom Gavazzenijem.


Priča počinje navodima bivšeg američkog marinca Johna Jordana, koji je koji je prvi svjedočio o „turistima snajperistima”, izrečenima u veljači 2007. pred Haškim sudom. On je rekao da je u više navrata u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, oružjem, te činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su, rekao je, imali puške, koje su više odgovarale lovu na divlje svinje u Schwarzwaldu nego borbama u gradu i jasno se moglo vidjeti da nisu vješti u kretanju kroz ruševine. Priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Talijanima koji su s lovačkom opremom dolazili u Sarajevo i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne iznose da bi mogli ići u lov na ljude dugo su smatrane urbanom legendom, piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS), a prenosi DW.


“Najmanje stotinu ratnih turista”


Njemački list se osvrće i na dosje koji je talijanski novinar Gavazzeni sa svojim odvjetnikom Nicolom Brigidom i bivšim sucem Guidom Salvinijem predao Državnom odvjetništvu u Milanu 28. siječnja 2025.




“Tu se navodi da je riječ je o najmanje stotinu „ratnih turista“, koji su nazivali jedni druge ‘strijelcima’ – mada bi prikladniji izraz bio serijske ubojice. Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): ‘Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a starce se moglo ubiti besplatno.’


U dokumentu se tvrdi da je talijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informirana o “ratnim turistima” i nekoliko mjeseci kasnije priopćila da je identificirala polaznu točku tura i da ih je zaustavila. Gavezzani, međutim, tvrdi da su ovakvi krvavi “izleti” nastavljeni i tijekom 1994. i 1995.


Gavazzeni je autor knjiga o atentatima na suce Giovannija Falconeja i Paola Borsellina koji su bili lovci na mafiju i o atentatu na papu Ivana Pavla II.. U veljači iduće godine trebao bi objaviti svoju najnoviju knjigu pod naslovom „I cecchini del weekend“ („Vikend-snajperisti“), a već su ga kontaktirali Netflix i Amazon koji ju žele ekranizirati.


Novinara je najviše šokiralo to da je “ubijeno dijete očito bilo najtraženiji trofej”. Od kriminologinje Martine Radice naručio je profil počinitelja. Bili su dobrostojeći, iz viših slojeva društva, poput liječnika, sudaca, odvjetnika, notara i poduzetnika.


Traženje adrenalina


“Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje”, rekao je Gavezzani za njemački list i ustvrdio da je razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju.


Prvi put je saznao za ratne turiste u ožujku 1995. iz članka objavljenog u listu Corriere della Sera.


“Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao. Počeo sam pisati triler o tome, ali onda sam shvatio da premalo znam i odustao. A onda je u jesen 2022. izašao film Sarajevo Safari slovenskog režisera Mirana Zupaniča”, priča Gavezzani koji je pisao Zupaniču, a on mu proslijedio sve dostupne podatke.


Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića.


Nestala arhiva


“Krajem 1993. sam iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tijekom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za ovaj fenomen. On je rekao da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca. Najmanje trojica su bila Talijani. Sastajali su se u Trstu, zatim bi odletjeli do Beograda, potom su prebacivani u Mostar ili Sarajevo”, ispričao je Gavezzani za FAS.


Za knjigu o atentatu na papu Ezio Gavazzeni je imao pristup arhivu DIGOS-a, specijalne istražne jedinice talijanske policije. Htio je provjeriti arhive u Trstu i Goriziji o “lovačkim grupama”, ali tamo su mu rekli da materijal iz tog perioda više ne postoji.


“Nije li to čudno? Dok se u Rimu sve arhivira, na mjestima koja su tijekom rata na Balkanu bila čvorište ljudi, oružja i droge – sve je navodno bačeno”, pita Gavezzani.


Kaže da je milanskom državnom odvjetništvu predao popis imena osoba koje je identificirao kao sudionike safarija. U knjizi ih neće imenovati, piše DW.