„Rimski klub“, neprofitna globalna organizacija uskog kruga vrhunskih intelektualaca i biznismena posvećena izazovima razvoja ljudske civilizacije, zarana je nakon svog osnivanja 1968. počela promovirati važna pitanja oko kojih kao čovječanstvo kolektivno uglavnom zabijamo glavu u pijesak. Tako je već 1972. godine „Rimski klub“ izdao publikaciju znakovitog naziva „Limiti rasta“ gdje se jasno i glasno ističe da gospodarski rast ne može rasti unedogled ako ne želimo uništiti sami sebe i potrošiti sve fizičke resurse.

Pedeset godina kasnije „Rimski klub“ i dalje problematizira intrigantna pitanja ljudske sadašnjosti i posebno budućnosti, uz predviđanja koja se bitno razlikuju od uobičajenih znanstvenih prognoza o budućnosti našega planeta.

I dok većina ozbiljnijih organizacija, uključujući tu i UN, predviđaju da će ljudska populacija narasti do 10 milijardi do kraja 21. stoljeća, u Rimskom klubu, prema novim objavljenim analizama, misle suprotno. Njihovo predviđanje je da će ljudska populacija (koja je je po procjenama UN-a prošle godine prešla 8 milijardi), narasti na 8,6 milijardi do 2050., a onda pasti za čak 1,7 milijardi do 2100. godine, dakle na 7 milijardi stanovnika, ako se današnji trendovi nastave.

Govore to na osnovu znanstvenog programa Earth4All koji je razvijen i uz njihovu inicijativu. Bazira se na, samo naizgled, paradoksalnoj pretpostavci; broj stanovnika Zemlje padat će kako će se iskorijenjivati siromaštvo i nejednakost u svijetu. Taj trend smanjenja globalnog siromaštva, iako se uvijek ne čini tako, zapravo akcelerira, posebno u zadnjim desetljećima. Prema zadanim određenim kriterijima (prije svega standarda od raspolaganja s 1,9 dolara dnevno računajući tu inflaciju), 1800. godine je čak 81 posto svjetske populacije živjelo ispod granice siromaštva, 1990. njih 44 posto. Od 1990. do 2018. svake je godine bilo u prosjeku 1,2 posto manje ekstremno siromašnih u svijetu u odnosu na godinu prije. Danas se računa da oko 8,5 posto ljudi na svijetu živi ispod granice siromaštva i čini se da je taj trend pada u stagnaciji jer je postotak u 2022. ostao gotovo isti kao i 2019. godine.

Model Earth4All uključuje okolišne, ekonomske i socijalne faktore poput proizvodnje hrane, prihoda, poreza, energije, društvene (ne)jednakosti, utjecaja globalnog zatopljenja… Svi ovi elementi, pod pretpostavkom da ljudi postaju sve imućniji, odnosno da nejednakosti postaju manje, doveli su do prognoze o kretanju ljudskog stanovništva koje su u opreci sa svim današnjim drugim prognozama.

No, smanjenje broja stanovnika nije samo po sebi garancija da Zemlja neće doći do točke pucanja po pitanju ekološke održivosti i trošenja prirodnih resursa.

“Broj stanovnika nije jedini dio jednadžbe. Važno je što ljudi rade, kako to rade i koliko to rade” – prenosi New Scientist izjavu Davida Collstea sa Štokholmskog sveučilišta, člana tima koji je radio na Earth4All izvješća.

Isto tako, ističe se da smanjenje svjetske populacije nosi velike izazove zbog daljnjeg starenja stanovništva, odnosno smanjenja aktivne radne snage. Ta tranzicija neće biti lagana jer će u takvim uvjetima biti teže financirati zdravstvenu zaštitu i mirovine.

Za  prirodno opadanje stanovništva s krajnjim ciljem ne samo da oni koji žive na Zemlji žive u blagostanju, nego i da život na njoj bude trajno održiv je potrebna velika predanost političkih struktura. U Rimskom klubu smatraju da bi u narednom razdoblju trebalo uložiti bilijune dolara u zelena radna mjesta i otpisivati dugove manje razvijenim zemljama, povećati  porez bogatijim ljudima, poboljšati rodnu ravnopravnost (osiguravanjem prije svega da više žena dobije bolje obrazovanje), promicati zdraviju i ekološki prihvatljiviju prehranu stanovništva. Na kraju, trebalo bi  elektrificirati sve što se može elektrificirati i proizvoditi potrebnu električnu energiju iz obnovljivih izvora.