Mediji su proglasili pobjednika američkih predsjedničkih izbora – kandidata Demokratske stranke Joea Bidena, a i sam je Biden proglasio pobjedu. No, iz tima sadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa poručuju da će podnijeti tužbu u Pennsylvaniji, jednoj od ključnih saveznih država, jer je 600.000 glasova prebrojeno bez promatrača izbora, kako propisuje zakon savezne države, prenosi New York Post. Čini se da Biden ima preveliku prednost u elektorskim glasovima, no zakonske opcije da kandidati podnesu pritužbe, naravno, postoje, pa smo o situaciji u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i širim globalnim pitanjima, razgovarali sa Srđanom Kerimom, uglednim makedonskim diplomatom s velikim iskustvom, koji je bio predsjednik 62. Opće skupštine Ujedinjenih naroda za 2007./2008. godinu, da izdvojimo najvišu među mnogim diplomatskim pozicijama.

Poštovanje institucija

Kako komentirate američke predsjedničke izbore?

– Bilo je očekivano da će rezultat biti tijesan, a ja bih dodao i očekivanje da će pobjednik ipak biti Biden. U čitav splet okolnosti i događaja uklapaju se i pokušaji Trumpa i njegova tima odvjetnika da ospori tu pobjedu. Formalno-pravno Joe Biden još uvijek nije predsjednik SAD-a, ali SAD će uskoro proslaviti 250 godina postojanja i oni se s pravom ponose svojom demokracijom i demokratskim poretkom, koji se temelji na poštivanju institucija te nitko, pa ni predsjednik, ne može biti iznad njih. To govori u prilog onima koji su uvjereni da će ipak 20. siječnja Joe Biden biti inauguriran za 46. predsjednika SAD-a.

Jesu li mediji prerano proglasili pobjednika izbora? Do 8. prosinca oba kandidata mogu podnijeti pritužbe na izborni proces, a vidimo i da se piše o mogućim problemima zbog glasanja poštom?

– Moramo biti svjesni da cijeli svijet, a pogotovo Amerika, živi u eri medija. Tražiti »krivca« u njima bilo bi sasvim naopako. Ovo je ipak ogorčena politička borba dviju stranaka i ličnosti koje su u velikom kontrastu. Polarizacija je bila očita već 2016. godine, i tad je, kao i sada, kandidat Demokratske stranke osvojio nekoliko milijuna glasova više od kandidata Republikanske. No, znamo da su elektorski glasovi presudni, a danas, kako god okrenuli, Biden ima mnogo više elektorskih glasova nego Trump. Ako, recimo, spor u Pennsylvaniji i bude riješen u korist Trumpa, iako ne volim nagađati, mislim da to neće biti dovoljno jer u sve četiri države koje su još otvorene, Nevadi, Arizoni, Georgiji i spomenutoj Pennsylvaniji, vodi Biden. Takav politički »salto-mortale« stavio bi na ozbiljnu probu američke institucije, koje su ključna karika američke demokracije. Ne vjerujem da će se otkriti da je Trump ipak pobijedio.

Svijet je drugačiji

Kao diplomatu velikog iskustva, koji je po vama kandidat bolji za kvalitetne međunarodne odnose?

– Kao čovjek koji je već četiri desetljeća prisutan u međunarodnoj diplomaciji i kao sveučilišni profesor te analitičar ne mogu si dozvoliti da budem u poziciji navijača. Ne samo iz moralnih već i iz ozbiljnih analitičkih razloga. No, recimo da su od izbora Abrahama Lincolna pa do danas, ovo bili prvi predsjednički izbori u SAD-u gdje glavno pitanje nije bilo tko će voditi Ameriku, već kojim će putom ona ići. Upravo je svijest o važnosti puta kojim će Amerika ići rezultirala velikom napetošću i neizvjesnošću te brojanjem glasova do posljednjeg okruga i glasača. Joe Biden i Donald Trump simboliziraju mnogo više od izbora dviju stranaka. Prvo, zato što je u centru pažnje unutrašnje ustrojstvo SAD-a, pitanje socijalnih odnosa koji su vrlo napeti, koji se neopravdano zapostavljaju te pitanje rasnih odnosa.

Nije slučajno Joe Biden u četiri svoja prioriteta stavio i ta dva pitanja. Drugo, riječ je o vanjskopolitičkom pozicioniranju SAD-a. Čudim se nekim analitičarima što su prije vremena i olako, a pogotovo u ove četiri godine Trumpa, SAD stavili po strani. U svijetu se ništa ne može rješavati bez SAD-a i toga su svi svjesni: i Kina i EU i Rusija i svi ostali. No, Amerikanci moraju biti svjesni da se svijet do te mjere promijenio, kao i odnos snaga u njemu, da oni ne mogu, kako se s vremena na vrijeme u doba Trumpa događalo, rješavati problem solističkim koncertima. Sada je važan koncert nacija, koji je na najširem nivou prisutan u UN-u, a zatim u G7, NATO-u i G20. Te institucije i forumi ne postoje slučajno, i iako SAD može biti prvi među jednakima zbog svoje političke i ekonomske moći, ne mogu se ponašati kao da su sami na svijetu. Najbolji dokaz da ovo što govorim nisu fraze nego realnost jest to što je Joe Biden najavio da će se vratiti u Pariški sporazum o klimatskim promjenama te da će sa svojim partnerima (EU), sjesti za stol i razgovarati. Trump se, htjeli mi to ili ne, svađao.

Spomenuli ste da kandidati simboliziraju mnogo više od stranaka, što?

– Vrlo često smo skloni, kada raspravljamo o ozbiljnim političkim događajima u svijetu ili kod nas doma, stvari svesti na same događaje i okolnosti te ponašanje aktera, a podcijeniti čimbenik koji sve više dolazi do izražaja – karakter ljudi koji nas vode, svejedno je li to u Americi, Njemačkoj ili Hrvatskoj. Tu su se konkretno vidjeli kontrasti između Trumpa i Bidena, Trump je razbijač, a Biden je pomiritelj i ljudi su se odlučili za pomiritelje. S druge strane, treba biti realan i priznati da je vrlo impozantan broj Amerikanaca, više od 70 milijuna, koji vjeruju da se razbijačkim, bokserskim pristupom mogu rješavati stvari. No ja takvo političko uvjerenje nisam nikad prihvaćao i nikad neću prihvatiti. Demokracija i sloboda ljudi moraju se njegovati i osigurati kroz razuman dijalog, a ne kroz nametanje silom.

Igra sa S. Korejom

No, je li, primjerice, u odnosima Sjeverne Koreje i SAD-a ta »sila« koju spominjete kod Trumpa bila korisna? Prije dvije godine ste za Glas Istre bili nešto blaži prema Trumpu, tada ste rekli da su i njegovi prethodnici forsirali individualne trgovačke aranžmane te ono što on promovira kao »America first«?

– Moja primjedba je u načinu na koji je to Trump radio, a ne u tome što je radio. Naravno da se Sjevernu Koreju mora disciplinirati i dovesti u red da se ponaša suglasno međunarodnim normama. Sjeverna Koreja nema pravo na nuklearno oružje i interkontinentalne balističke rakete, ni pravo narušavati već usvojene međunarodne konvencije i sporazume. Ali Trump je postavio stvari »naglavačke«. Prvo je izravno pregovarao s Kim Jong-Unom, što nije uobičajena diplomatska praksa. Uvijek se prvo pregovara na najnižem diplomatskom nivou, pa zatim pregovori dođu do razine državnog tajnika. Na koncu predsjednik i njegov partner – tko god bio na drugoj strani, diktator ili predsjednik, sjednu i stave »točku na i«. A ovdje se prvo stavila točka, a nema »i« jer je Trump izravno s njim pregovarao. Sjetimo se normalizacije Kine i Amerike u vrijeme predsjednika Nixona i Kissingera. Kissinger i njegov tim dvije su godine pregovarali s najbližim suradnicima Mao Ce-tunga da bi se na kraju sreli Nixon i Mao Ce-tung te formalizirali normalizaciju odnosa između Amerike i Kine.

Kažete da postoji anegdota koja oslikava da su se Kim Jong-Un i ljudi oko njega poigravali s predsjednikom SAD-a?

– Da, no ne govorim o Trumpu, nego o instituciji predsjednika SAD-a. Dok su oni sjedili i pregovarali u Vijetnamu, istog tog dana carinici u roterdamskoj luci nalaze da se na kineski brod utovaruje 20 milijuna boca ruske votke koje idu u Pyongyang, što je direktno kršenje sankcija UN-a. To djeluje bezazleno i groteskno jer govorimo o bocama votke, ali ako se šverca votka, možete misliti kako to izgleda kad se radi o oružju. Zato treba reći da se pitanje problema Sjeverne Koreje ne može riješiti bez aktivnog uključivanja Kine i Rusije, to je »realpolitik« što bi rekli Nijemci, a realna politika oduvijek vodi svijet. Amerikanci ne mogu sami riješiti situaciju sa Sjevernom Korejom, kao što se i prošlo pitanje Koreje nije moglo riješiti. Sjećamo se kakav je krvav rat bio i koliko je poginulo ljudi pa se Korejski poluotok podijelio na Sjevernu i Južnu Koreju.