Uber je kršio zakone, prevario policiju i potajno lobirao kod vlada, otkriva zbirka povjerljivih dokumenata koja je procurila u javnost, a objavljuje je više svjetskih medija, predvođenih ICIJ-em, međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara.

U nastavku prenosimo priču The Guardiana o tome kako je tehnološki div Uber kršio zakone, prevario policiju, iskorištavao nasilje nad vozačima i potajno lobirao kod vlada tijekom svoje agresivne globalne ekspanzije.

Neviđeno curenje Guardianu više od 124.000 dokumenata – poznatih kao Uberovi dosjei – razotkriva etički upitne prakse koje su potaknule transformaciju tvrtke u jedan od najpoznatijih izvoznih proizvoda Silicijske doline.

Era Travisa Kalanicka

Curenje informacija obuhvaća razdoblje od pet godina kada je Uberom upravljao njegov suosnivač Travis Kalanick, koji je pokušao prisilno uvesti uslugu pozivanja taksija u gradove diljem svijeta, čak i ako je to značilo kršenje zakona i propisa o taksi vozilima.

Podaci pokazuju kako je Uber pokušao prikupiti podršku diskretnim udvaranjem premijerima, predsjednicima, milijarderima, oligarsima i medijskim barunima.

Procurjele poruke sugeriraju da Uberovi rukovoditelji u isto vrijeme nisu gajili iluzije o tvrtkinom kršenju zakona, pri čemu se jedan rukovoditelj šalio da su postali “pirati”, a drugi je priznao: “Samo smo jebeno ilegalni.”

Datoteke obuhvaćaju razdoblje od 2013. do 2017., a uključuju više od 83.000 e-poruka, iMessages i WhatsApp poruka, uključujući često iskrenu i neuljepšanu komunikaciju između Kalanicka i njegovog vrhunskog tima rukovoditelja.

U jednoj je razmjeni Kalanick odbacio zabrinutost drugih rukovoditelja da slanje Uberovih vozača na prosvjed u Francusku dovodi te ljude u opasnost od nasilnih ljutitih protivnika u taksi industriji.

“Nasilje jamči uspjeh”

“Mislim da je vrijedno toga”, uzvratio je. “Nasilje jamči uspjeh.”

U izjavi, Kalanickov glasnogovornik rekao je da on “nikada nije sugerirao da bi Uber trebao iskoristiti nasilje nauštrb sigurnosti vozača” i da bi svaka sugestija da je bio uključen u takve aktivnosti bila potpuno lažna.

Curenje također sadrži tekstovne poruke između Kalanicka i današnjeg francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je tajno pomagao tvrtki u Francuskoj dok je bio ministar gospodarstva, dopuštajući Uberu čest i izravan pristup njemu i njegovom osoblju.

Čini se da se Macron iznimno potrudio pomoći Uberu, čak je i rekao tvrtki da je posredovao u tajnom “dogovoru” s njezinim protivnicima u francuskoj vladi.

Privatno, čelnici Ubera izrazili su jedva prikriveni prijezir prema drugim izabranim dužnosnicima koji su bili manje prijemčivi za poslovni model tvrtke.

Nakon što se njemački kancelar Olaf Scholz, koji je u to vrijeme bio gradonačelnik Hamburga, suprotstavio lobistima Ubera i inzistirao na plaćanju minimalne plaće vozačima, jedan izvršni direktor rekao je kolegama da je “pravi komičar”.

Uvrijeđen jer je Biden zakasnio

Kad je tadašnji potpredsjednik SAD-a Joe Biden, tadašnji pristaša Ubera, zakasnio na sastanak s tvrtkom na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Kalanick je kolegi poslao poruku: “Moji ljudi su ga obavijestili da je svaka njegova minuta kašnjenja jedna minuta manje koju će imati sa mnom.”

Nakon sastanka s Kalanickom, čini se da je Biden izmijenio svoj pripremljeni govor u Davosu kako bi se osvrnuo na izvršnog direktora čija bi tvrtka milijunima radnika dala “slobodu da rade onoliko sati koliko žele, upravljaju svojim životima kako žele”.

Guardian je vodio globalnu istragu o procurjelim Uberovim datotekama, dijeleći podatke s medijskim organizacijama diljem svijeta putem Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ).

Više od 180 novinara u 40 medija, uključujući Le Monde, Washington Post i BBC, sljedećih će dana objaviti niz istraživačkih izvještaja o tehnološkom divu.

Uber skrušeno priznao pogreške

U priopćenju u kojem je reagirao na curenje informacija, Uber je priznao “pogreške i pogrešne korake”, ali je rekao da je transformiran od 2017. pod vodstvom svog trenutnog izvršnog direktora, Dara Khosrowshahija.

“Nismo i nećemo se opravdavati za prošlo ponašanje koje očito nije u skladu s našim sadašnjim vrijednostima”, stoji u priopćenju.

“Umjesto toga, tražimo od javnosti da nas sudi prema onome što smo učinili u posljednjih pet godina i što ćemo učiniti u godinama koje dolaze.”

Kalanickov glasnogovornik rekao je da Uberove inicijative za širenje “vodi više od stotinu čelnika u desecima zemalja diljem svijeta i cijelo vrijeme pod izravnim nadzorom i uz puno odobrenje Uberovih čvrstih pravnih, političkih i usklađenih skupina”.

Dokumenti koji su procurili otkrivaju metode koje je Uber koristio da postavi temelje svog carstva.

Jedna od najvećih svjetskih radnih platformi, Uber je sada tvrtka vrijedna 43 milijarde dolara  koja obavlja približno 19 milijuna putovanja dnevno.

Datoteke pokrivaju Uberove operacije u 40 zemalja tijekom razdoblja u kojem je tvrtka postala globalni behemot, proširivši svoju uslugu pozivanja taksija na mnoge gradove u kojima i danas posluje.

Susreti licem u lice

Od Moskve do Johannesburga, financiran neviđenim financiranjem rizičnog kapitala, Uber je snažno subvencionirao putovanja, zavodeći vozače i putnike na aplikaciju poticajima i modelima cijena koji ne bi bili održivi.

Uber je potkopao uspostavljena tržišta taksija i taksija i izvršio pritisak na vlade da preinače zakone kako bi pomogli otvoriti put modelu rada koji se temelji na aplikacijama i koji se u međuvremenu proširio svijetom.

U pokušaju da uguši žestoku reakciju protiv tvrtke i izbori se za izmjene zakona o taksiju i radu, Uber je planirao potrošiti izvanrednih 90 milijuna dolara u 2016. na lobiranje i odnose s javnošću, sugerira jedan dokument.

Njegova strategija često je uključivala prelazak preko glava gradskih gradonačelnika i prometnih vlasti i ravno do sjedišta moći.

Osim susreta s Bidenom u Davosu, rukovoditelji Ubera susreli su se licem u lice s Macronom, irskim premijerom, Endom Kennyjem, izraelskim premijerom, Benjaminom Netanyahuom i Georgeom Osborneom, tadašnjim britanskim ministrom financija.

Bilješka sa sastanka opisala je Osbornea kao “snažnog zagovornika”.

U izjavi, Osborne je rekao da je izričita politika vlade u to vrijeme bila sastati se s globalnim tehnološkim tvrtkama i “uvjeriti ih da ulažu u Britaniju i otvaraju radna mjesta ovdje”.

Vješto nalazili puteve do moćnika

Dok je sastanak s Osborneom u Davosu najavljen, podaci otkrivaju da je šest torijevskih ministara u Ujedinjenom Kraljevstvu imalo sastanke s Uberom koji nisu otkriveni.

Nejasno je jesu li sastanci trebali biti objavljeni, otkrivajući zbrku oko toga kako se primjenjuju britanska pravila lobiranja.

Dokumenti pokazuju da je Uber bio vješt u pronalaženju neslužbenih puteva do moći, primjeni utjecaja preko prijatelja ili posrednika ili traženju susreta s političarima na kojima pomoćnici i dužnosnici nisu bili prisutni.

Dobili su potporu moćnih osoba u zemljama poput Rusije, Italije i Njemačke ponudivši im vrijedne financijske udjele u startupu i pretvorivši ih u “strateške investitore”.

A u pokušaju da oblikuju rasprave o politici, platili su istaknutim akademicima stotine tisuća dolara da proizvedu istraživanje koje je poduprlo tvrdnje tvrtke o prednostima njezinog ekonomskog modela.

Unatoč dobro financiranom i upornom lobiranju, Uberovi napori imali su različite rezultate. Na nekim mjestima Uber je uspio uvjeriti vlade da preinače zakone, s dugotrajnim učincima.

No drugdje se tvrtka našla blokirana ukorijenjenom taksi industrijom, nadjačana od strane lokalnih taksi rivala ili su joj se suprotstavili ljevičarski političari koji su jednostavno odbijali popustiti.

“Prigrlite kaos”

Kada se suočio s protivljenjem, Uber ga je pokušao okrenuti u svoju korist, iskoristivši ga kako bi potaknuo narativ kako njegova tehnologija remeti zastarjele transportne sustave, i pozivajući vlade da reformiraju svoje zakone.

Dok je Uber lansiran diljem Indije, Kalanickov najviši rukovoditelj u Aziji pozvao je menadžere da se usredotoče na poticanje rasta, čak i kada “požari počnu gorjeti”.

“Znajte da je ovo normalan dio Uberovog poslovanja”, rekao je. “Prigrlite kaos. To znači da radite nešto značajno.”

Čini se da je Kalanick taj etos primijenio u praksi u siječnju 2016., kada su Uberovi pokušaji da preokrene tržišta u Europi doveli do ljutitih prosvjeda u Belgiji, Španjolskoj, Italiji i Francuskoj od strane taksista koji su se bojali za svoju egzistenciju.

Usred štrajkova taksija i nereda u Parizu, Kalanick je naredio francuskim rukovoditeljima da se osvete poticanjem vozača Ubera na protuprosvjed masovnim građanskim neposluhom.

Upozoren da se time vozači Ubera izlažu opasnosti od napada “ekstremno desnih nasilnika” koji su se infiltrirali u prosvjede taksija i “spremni za tučnjavu”, Kalanick je, čini se, apelirao na svoj tim da nastavi bez obzira na to.

“Mislim da je vrijedno toga”, rekao je.

“Nasilje jamči uspjeh”

“Nasilje jamči uspjeh. I ovim se momcima mora oduprijeti, zar ne? Složili smo se da se mora smisliti pravo mjesto i vrijeme.”

Odluka da se vozači Ubera pošalju na potencijalno nestabilne prosvjede, unatoč rizicima, bila je u skladu s onim što je jedan viši bivši rukovoditelj rekao Guardianu da je postojala strategija “naoružavanja” vozača i iskorištavanja nasilja nad njima kako bi se “kontroverza održala gorućom”.

Bio je to igrokaz koji se, sugeriraju procurjeli e-mailovi, ponovio u Italiji, Belgiji, Španjolskoj, Švicarskoj i Nizozemskoj.

Kad su se u ožujku 2015. u Amsterdamu maskirani ljudi, za koje se govorilo da su bijesni taksisti, okomili na vozače Ubera metlicama za prašinu i čekićem, djelatnici Ubera pokušali su to okrenuti u svoju korist kako bi dobili ustupke nizozemske vlade.

Vozači žrtve su potaknuti da podnesu policijska izvješća, koja su podijeljena De Telegraafu, vodećim nizozemskim dnevnim novinama.

One će “sutra biti objavljene bez našeg otiska prsta na naslovnoj stranici”, napisao je jedan menadžer. “Priču o nasilju održavamo nekoliko dana prije nego što ponudimo rješenje.”

Kalanickov glasnogovornik doveo je u pitanje autentičnost nekih dokumenata. Rekla je da Kalanick “nikada nije sugerirao da bi Uber trebao iskoristiti nasilje nauštrb sigurnosti vozača” i svaka sugestija da je on bio uključen u takve aktivnosti bila bi “potpuno lažna”.

“Ne baš legalni status”

Uberov glasnogovornik također je priznao pogreške u prošlosti u ponašanju kompanije prema vozačima, ali je rekao da nitko, uključujući Kalanick, nije želio nasilje nad Uberovim vozačima.

“Postoji mnogo toga što je naš bivši izvršni direktor rekao prije gotovo deset godina što danas sigurno ne bismo oprostili”, navodi. “Ali jednu stvar znamo i koju snažno osjećamo je da nitko u Uberu nikada nije bio sretan zbog nasilja nad vozačima.”

Vozači Ubera nedvojbeno su bili meta žestokih napada, a ponekad i ubojstava od strane bijesnih taksista. A aplikacija za pozivanje taksija u nekim se zemljama našla u borbi s ukorijenjenim i monopoliziranim voznim parkovima taksija s ugodnim odnosima s gradskim vlastima.

Uber je svoje protivnike na reguliranim taksi tržištima često karakterizirao kao “kartel”.

Međutim, privatno, čini se da Uberovi rukovoditelji i zaposlenici nisu nimalo sumnjali u često lažnu prirodu vlastitog poslovanja.

U internim e-porukama, osoblje je upućivalo na Uberov “ne baš legalni status” ili druge oblike aktivnog nepoštivanja propisa u zemljama uključujući Tursku, Južnoafričku Republiku, Španjolsku, Češku, Švedsku, Francusku, Njemačku i Rusiju.

“Službeno smo postali pirati”

Jedan viši rukovoditelj napisao je u e-poruci: “Nismo legalni u mnogim zemljama, trebali bismo izbjegavati davanje neprijateljskih izjava.”

Komentirajući taktiku koju je tvrtka bila spremna primijeniti kako bi “izbjegla prisilu”, drugi je direktor napisao: “Službeno smo postali pirati.”

Nairi Hourdajian, Uberov voditelj globalnih komunikacija, rekao je to još otvorenije u poruci kolegi 2014., usred nastojanja da se tvrtka zatvori u Tajlandu i Indiji: “Ponekad imamo problema jer, pa, samo smo jebeno ilegalni .”

Kontaktiran od strane Guardiana, Hourdajian je odbio komentirati.

Kalanickov glasnogovornik optužio je novinare da su “isturili lažnu agendu” da je on “režirao nezakonito ili nedolično ponašanje”.

Uberov glasnogovornik rekao je da, kada je tvrtka počela s radom, “propisi o dijeljenju vožnje nisu postojali nigdje u svijetu”, a zakoni o prijevozu bili su zastarjeli za eru pametnih telefona.

“Kill switch”

Diljem svijeta policija, prijevoznici i regulatorne agencije nastojale su svladati Uber.

U nekim su gradovima službenici preuzeli aplikaciju i pozdravili vožnje kako bi mogli suzbiti nelicenciranu vožnju taksijem, kažnjavajući vozače Ubera i oduzimajući im automobile.

Uberove urede u desecima zemalja u više su navrata pretresle vlasti.

U tom kontekstu Uber je razvio sofisticirane metode za sprječavanje provođenja zakona. Jedan je interno u Uberu bio poznat kao “kill switch”.

Kad je izvršen pretres ureda Ubera, rukovoditelji tvrtke mahnito su slali upute IT osoblju da prekinu pristup glavnim podatkovnim sustavima tvrtke, sprječavajući vlasti u prikupljanju dokaza.

Datoteke koje su procurile sugeriraju da je ova tehnika, koju su potpisali Uberovi odvjetnici, primijenjena najmanje 12 puta tijekom racija u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Indiji, Mađarskoj i Rumunjskoj.

Macron: “Osobno ću to pogledati”

Kalanickov glasnogovornik rekao je da su takvi protokoli “kill switch” uobičajena poslovna praksa i da nisu osmišljeni da ometaju pravdu.

Reklao je da je protokole, koji nisu izbrisali podatke, provjerio i odobrio Uberov pravni odjel, a bivši izvršni direktor Ubera nikada nije optužen u vezi s ometanjem pravde ili povezanim prekršajem.

Uberov glasnogovornik rekao je da se tvrtkin softver za isključivanje “nikada nije trebao koristiti za osujećivanje legitimnih regulatornih radnji” i da su prestali koristiti sustav 2017., kada je Khosrowshahi zamijenio Kalanicka na mjestu izvršnog direktora.

Još jedan rukovoditelj za kojeg procurjeli dosjei sugeriraju da je bio uključen u kill switch protokole bio je Pierre-Dimitri Gore-Coty, koji je vodio Uberove operacije u zapadnoj Europi. Sada vodi Uber Eats i nalazi se u izvršnom timu tvrtke od 11 članova.

Gore-Coty je u izjavi rekao da mu je žao zbog “nekih taktika korištenih za provedbu regulatorne reforme za dijeljenje vožnje u ranim danima”.

Osvrćući se unatrag, rekao je: “Bio sam mlad i neiskusan i prečesto sam slušao upute nadređenih s upitnom etikom.”

Političari se sada također suočavaju s pitanjem jesu li slijedili smjernice Uberovih rukovoditelja.

Kada se činilo da je francuski policijski dužnosnik 2015. zabranio jednu od Uberovih usluga u Marseilleu, Mark MacGann, Uberov glavni lobist u Europi, Bliskom istoku i Africi, obratio se Uberovom savezniku u francuskoj vladi.

“Osobno ću ovo pogledati”, odgovorio mu je Macron. “U ovom trenutku, ostanimo mirni.”