Prema službenim podacima ukrajinskog povjerenika za nestale osobe koji djeluje pri Ministarstvu unutarnjih poslova 70 do 80 tisuća nestalih uključuje i prijave o slučajevima još iz 2014. godine kada je Rusija okupirala i potom anektirala Krim a posebna meta Rusima su tada bili krimski Tatari, pojašnjava u razgovoru za Hinu Nihad Branković, zamjenik voditelja misije Međunarodnog povjerenstva za nestale osobe (ICMP) u Kijevu koja sada broji tridesetak zaposlenih.

“Ogroman je broj tijela koja još nisu identificirana”, kaže Branković pojašnjavajući kako ICMP pokušava pomoći ukrajinskim vlastima da izbjegnu greške koje su činili drugi koristeći se klasičnim metodama identifikacije.

ICMP je uspostavljen kao ad hoc tijelo1996. kako bi se potaknuo proces potrage za osobama čiji je nestanak prijavljen tijekom ratova na području Hrvatske, BiH te Kosova a 2015. godine njegovo je sjedište iz Sarajevu premješteno u Den Haag nakon odluke da to postane stalna međunarodna institucija koja će pomagati procesu potrage za nestalima tijekom sukoba i u nesrećama diljem svijeta.

Ključno postignuće ICMP-a bila je uspostava sustava identifikacije posmrtnih ostataka usporedbom DNK uzorka dobivenog iz koštanih ostataka odnosno krvi živih srodnika žrtava.

Tom se metodom identitet žrtava može utvrditi sa sigurnošću od 99,95 posto a za to je na raspolaganju suvremeni laboratorij sada smješten u Nizozemskoj.

Na temelju iskustava stečenih na zapadnom Balkanu stručnjaci ICMP-ja sudjelovali su u identifikaciji žrtva terorističkog napada na New York, poginulih u cunamiju na Tajlandu 2004. godine, nestalih u Libanonu, Iraku ali i tisuća žrtava sustavnog nasilja nad djecom iz indijanskih plemena na području Kanade u 19. u 20. stoljeću koje je bjelačka vlast pokušavala asimilirati.

ICMP je angažiran čak i u pokušajima rasvjetljavanja sudbine oko osam tisuća ljudi nestalih u Albaniji tijekom vladavine diktatora Envera Hoxhe i o kojima se do sada ništa ne zna.

No ništa od toga nije usporedivo sa stanjem u Ukrajini koja je već godinama izložena ruskoj agresiji. Od preko 70 tisuća osoba čiji je nestanak tamo prijavljen do sada su pronađeni i identificirani posmrtni ostaci nešto više od 11 tisuća nestalih.

Ostaci tisuća drugih čije su kosti u vrećama po mrtvačnicama i dalje čekaju pokušaje da se utvrdi njihov identitet. Među prijavljenima, kaže Branković, “ogroman” je broj civila no uglavnom su to vojnici poginuli u borbi ali i likvidirani nakon što ih je ruska vojska zarobila kršeći Ženevske konvencije.

“Ne možete ni zamisliti što mogu napraviti suvremena oružja poput termičkih bombi. Ti su ostaci uništeni do neprepoznatljivosti, često potpuno spaljeni a iz njih valja izvući DNK uzorak”, kaže Branković pojašnjavajući kako ruska strana s vremena na vrijeme jednostavno isporuči po 700 ili 900 vreća s kostima bez ikakvih podataka koji bi mogli pomoći identifikaciji.

Ukrajinske se vlasti s tim problemom pokušavaju nositi unatoč ograničenim kapacitetima i činjenici da im je sustav iznimno opterećen. Policija otvara istragu o svakom prijavljenom slučaju prisilnog nestanka, uspostavili su bazu podataka i unutar strukture MUP-a  imaju na raspolaganju 19 laboratorija u kojima je moguće provesti usporedbu DNK uzoraka dok iz ICMP-ja pomažu da te uzorke prikupe među izbjeglim Ukrajincima koji borave u inozemstvu.

Branković ističe kako je, za razliku od stanja na zapadnom Balkanu, važno to što u Ukrajini država funkcionira i ljudi tamo i u ratnim uvjetima rade svoj posao najbolje što mogu no s postojećim brojem nestalih odnosno prikupljenih posmrtnih ostataka stanje je kaotično što postaje jasno svakome tko jednom uđe u mrtvačnice.

Jedan ukrajinski policijski istražitelj tako radi i na po 800 slučajeva nestalih osoba.

Stoga se opremaju novi DNK laboratoriji ali za njihov rad potreban je veliki broj kvalificiranih osoba a njih nedostaje.

Utvrditi što se točno dogodilo s nestalima, podsjeća Branković, nije isključivo pitanje ljudskih prava nego i kaznenog prava jer je uglavnom riječ o ratnim zločinima.

“Utvrditi činjenice ključno je za buduće sudske procese ako ih bude”, kaže Branković.

Međunarodni kazneni sud (ICC) čije je sjedište u Rimu je u svibnju 2022. godine pokrenuo istragu o ratnim zločinima u Ukrajini a 2023. godine izdao je uhidbeni nalog za ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruske povjerenice za prava djece Marie Lvove-Belove zbog nezakonite deportacije djece a okupiranog ukrajinskog teritorija.

Ukrajinski parlament je 2024. godine izglasao pristupanje ICC-u no Rusija ne priznaje njegove ovlasti.