Glad i siromaštvo

U Srbiji svako četvrto dijete gladuje

Bojana Oprijan Ilić

U državi u ovom trenutku rade 73 narodne kuhinje u kojima po jedan topli obrok dnevno dobija 29.000 korisnika. Statistika ne bilježi ni približan broj koliko je ovakvih kuhinja stvarno potrebno

Beograd U Srbiji, čiji se političari svojski upinju da stignu do praga Europske unije, na vrata mnogih kućanstava zakucala je bijeda. U povodu nedavnog obilježavanja “Dječje nedjelje” objavljeno je da čak 140. 000 djece živi ispod linije siromaštva među kojima je najteže onima bez roditelja, Romima i mališanima ometenim u razvoju. Na žalost, mnogo je i gladne djece u školama, jer im roditelji ne mogu platiti doručak, onih koji kilometrima idu pješice do školske klupe ili žive na ulici svraćajući ponekad u dnevna prihvatilišta tamo gdje su uopće otvorena.   

Tužne brojke




Ministar za rad i socijalnu politiku Rasim Ljajić nedavno je upozorio da u 2011. godini svako osmo dijete živi u teškoj neimaštini a alarmantan je podatak i da je od 48.000 korisnika narodnih kuhinja, čak 6.221 korisnika – dijete. Mreža udruga za djecu Srbije (MODS) ukazala je, pak, da su djeca i dalje jedna od najranjivijih društvenih grupa, da je svako četvrto dijete u Srbiji siromašno i da je nasilje nad djecom u porastu. Također, prema najnovijim podacima UNICEF-a koje je prenio MODS, pet posto djece romske nacionalnosti nije upisano u knjige rođenih tako da ne mogu ostvariti pravo na obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, a djeca sa kroničnim i rijetkim bolestima u velikoj mjeri su zanemarena od države i društva.


Dok se brojne novokomponirane pjevačice ili “pjevačice” i tajkuni svih vrsta utrkuju pokazivanjem luksuza u kojem žive, u Srbiji u ovom trenutku rade 73 narodne kuhinje u kojima po jedan topli obrok dnevno dobija 29.000 korisnika. Statistika, međutim, ne bilježi ni približan broj koliko je ovakvih kuhinja potrebno ni koliko je gladnih u najsiromašnijim dijelovima Srbije gdje nema javnih kuhinja. Ono za što statistika i nije potrebna jeste svakodnevna slika, recimo, na ulicama srbijanske prijestolnice, gdje se gotovo kod svakog kontejnera sreću beskućnici ili siromašni u potrazi za komadićem kruha.   

Daleko od prosjeka


Prva socijalna karta Srbije, objavljena u travnju, pokazala je da je više od 1,3 milijuna stanovnika siromašno ili jedva sastavlja kraj s krajem. U ovom trenutku oko 16.000 obitelji više nego lani, koristi novčanu socijalnu pomoć, što je skoro 71.000 korisnika. Maksimalan iznos (socijalne) novčane pomoći lani je bio 11.200 dinara (oko 110 eura) za petočlane obitelji. Usporedbe radi, prosječna potrošačka košarica za tročlano kućanstvo u Srbiji, kako pokazuje statistika, u srpnju ove godine je vrijedila 55.875,95 dinara (dakle, oko 560 eura).______________________________________________

O čemu najčešće sanjare mladi Srbi


Bez obzira na tužnu socijalnu sliku, u Srbiji se kao i u mnogim drugim tranzicijskim društvima, mladima šalje loša poruka. Stoga  većina sanjari da budu slavni i bogati,  da putuju da bi se kupali u lijepim bazenima, boravili u skupim hotelima, bili poznati i uživali u raznim materijalnim dobrima. “Svi me poznaju, sreću me na ulici, traže autogram, pio bih kavu sa Angelinom Joly, imao puno para i živio u luksuznoj kući” -  tipični su odgovori  djece koja su  sudjelovala u istraživanju  Instituta za pedagoška istraživanja “O čemu najčešće sanjarim”…


Zaokret  je nastao zbog promoviranja potrošačke, materijalne kulture, u kojoj je kult slave veoma važan a odgovornost dijele mediji, škola, nastavnici i roditelji,  ocjenjuje direktorica IPI Jasmina Šefer.  Uostalom, ne treba se čuditi dovoljno je samo  pogledati medije u kojima je prevladavajuća  predstava o slavnim ličnostima, značaju bogatstva kao aktuelnom kulturnom obrascu. Sve  drugo ostalo je  iza leđa, kad su rasli neki drugi klinci. Ako se, naravno, izuzmu, oni kojima je još uvijek i dnevni topli obrok čisti luksuz i koji sanjare o mnogo manjim, običnim stvarima.