Sedmog listopada, dok je ubijao ljude na područjima oko granice s Gazom, Hamas nije poštedio ni djecu, a ni mlade. Ubijani su i otimani. Jedan od militanata zarobljenih poslije napada opisao je izraelskim vlastima mučne scene koje su se dogodile u jednoj kući.

„Čuli smo kako djeca plaču iz jedne od sigurnih soba”, rekao je on, prema tom izvještaju, prenosi DW. „Potom smo pucali u sobu dok sve nije utihnulo.”

Hamas, militantna grupa koju su EU, SAD, Njemačka i mnoge druge zemlje identificirale kao terorističku organizaciju, drži 38 djece i tinejdžera kao taoce, od kojih je najmlađa devetomjesečna beba, navode izraelski mediji.

U napadu je također 21 dijete ostalo bez roditelja, priopćilo je izraelsko Ministarstvo blagostanja i socijalne skrbi. Šesnaest je izgubilo oboje roditelja, dvoje su bili djeca ubijenih samohranih majki, a još troje je izgubilo po jedno od roditelja, dok je drugo oteto ili proglašeno „nestalim”.

Stravičan danak za djecu u južnom Izraelu

Djeca koja žive na jugu Izraela također pate. Sapir Fischer-Turgeman je majka dvoje djece iz Aškelona, priobalnog grada u blizini Gaze. Obvezni vojni rok odslužila je 2015. kao časnica za vezu u Izraelskim obrambenim snagama (IDF).

Ona opisuje kako se ponašanje njezine djece od početka rata promijenilo. „Primijetili smo da je jedno od naše djece mnogo agresivnije i nestrpljivije.“

To se, kaže, događa iako se trude da djecu što više zaštite od informacija o trenutnom ratu.

Neki drugi roditelji u Izraelu pričaju da njihova djeca ne žele više spavati u svojim krevetima jer se boje. Jedno osmogodišnje dijete koje je preživjelo masakr sada uspijeva zaspati samo ispod kreveta.

„Teško im je ostati kod kuće cijelo vrijeme, ali nema izbora jer na ulicama i u blizini igrališta u Aškelonu gotovo uopće ne postoje sigurna područja gdje se možemo zaštititi od raketa”, kaže Fischer-Turgeman.

Priča o 12-godišnjoj Liel Hetsroni vjerojatno će zauvijek ostati u kolektivnom pamćenju Izraela u godinama koje dolaze. Umjesto tijela djevojčice, njezina obitelj pokopala je neke od njezinih osobnih predmeta, poput odjeće i omiljenih igračaka. Oni su to uradili iako njezina smrt nije službeno potvrđena.

„Niko nije preživio na mjestu gdje se ona nalazila. Mi smo sekularna obitelj, nije nam toliko važno sačekati službenu potvrdu”, izjavio je jedan od njezinih rođaka izraelskim medijima. Više od 40 dana nakon napada, njezino tijelo još uvijek nije identificirano.

Djeca u Gazi: “Živi pakao”

Prije samo nekoliko dana, Hind Wishah, njezin suprug i njihove troje djece napustili su sjeverni dio Pojasa Gaze. To područje je bilo pod intenzivnim izraelskim zračnim napadima i vodile su se teške borbe između izraelskih kopnenih snaga i palestinskih militanata. Njezina kći Salma ima 11 godina, a dva dječaka, Mohamed i Majid, imaju devet, odnosno četiri godine.

„Naš život je postao živi pakao u svakom smislu te riječi. Moja djeca su stalno vrištala. Plakala sam s njima, ponekad vrištala pored njih“, ispričala je ona preko isprekidane telefonske veze iz Rafaha, grada na jugu Gaze gdje je obitelj potražila sklonište.

„Strah od smrti nadvija se nad nama svakog trenutka.”

Tijekom posljednjeg tjedna koji su proveli kod kuće u gradu Gazi, obitelj je morala racionalizirati i ono malo vode i hrane što im je preostalo. Njezina djeca su, kaže Wishah, ono najdragocjenije u njezinom životu.

„Salma me često pita: ’Ako umrem, što će biti s mojim stvarima? Hoće li i one poći sa mnom u raj’?“

Nesposobnost da djetetu zajamči sigurnost najbolnije je iskustvo za roditelja, kaže majka.

„Preživjela su mjesec dana užasa i straha koji će ostati u njihovim sjećanjima. Zahvalna sam Bogu što smo još živi, a moja djeca sigurna, ali čeznemo da nas netko izbavi iz ovog dubokog pakla i odvede tamo, odakle ćemo se vratiti u naš uništeni dom.“

“Gaza postaje groblje za djecu”

Hind Wishah nije jedina s takvim iskustvima. Deseci tisuća palestinskih roditelja u Gazi suočavaju se s istom situacijom. Prema Hamasovom Ministarstvu zdravstva u Gazi, više od 4.600 djece navodno je ubijeno, skoro 9.000 ranjeno. Te podatke nije moguće provjeriti iz neovisnih izvora.

Gaza ima mlado stanovništvo: skoro polovica (47,3 posto) od 2,2 milijuna stanovnika mlađe je od 18 godina, pokazuju podaci palestinskog Središnjeg zavoda za statistiku. Do sada je zbog rata raseljeno oko milijun i pol stanovnika Gaze, među njima najmanje 700.000 djece, podaci su UNICEF-a.

Mladi u Gazi navikli su nositi se s teškoćama i suočavati se s vojnim sukobima. Od 2007. godine, nakon što je militantna grupa Hamas preuzela vlast u Pojasu Gaze, Gaza je pod strogom kopnenom i pomorskom blokadu koju nad Palestinskim područjima provode Izrael i djelomice Egipat.

Izrael je strogo kontrolirao kretanje ljudi i robe prilikom ulaska i izlaska s tog područja, efektivno ih izolirajući od ostatka svijeta. A mnogim maloljetnicima ovo je već peti put da se suočavaju s ratom. I to najgorim do sada.

„Gaza postaje groblje za djecu. Svakoga dana na stotine djevojčica i dječaka navodno gine ili bude ranjeno”, rekao je nedavno glavni tajnik UN-a Antonio Guterres.

Teški zločini nad djecom

Nakon posjeta Gazi u srijedu, izvršna direktorica UNICEF-a Catherine Russell upozorila je u svom priopćenju da „strane u sukobu čine teške zločine nad djecom; to uključuje ubijanje, sakaćenje, otmice, napade na škole i bolnice, i uskraćivanje pristupa humanitarnim organizacijama – sve to UNICEF osuđuje.“

Ona je dodala da se mnoga djeca vode kao nestala i da se vjeruje da su zatrpana ispod ruševina, što je „tragični rezultat upotrebe eksplozivnog oružja u naseljenim mjestima. U međuvremenu, novorođene bebe kojima je potrebna specijalna njega, umrle su u jednoj od bolnica u Gazi zato što nije bilo struje, a ni medicinskih sredstava”, dodala je u priopćenju.

Šest tjedana nakon početka rata ljudi su prepušteni sami sebi, jer je pomoć koja uspijeva stići ograničena. Nakon početka terorističkih napada Izrael je zatvorio svoje granične prijelaze. Nekoliko kamiona s međunarodnom pomoći ulazi iz Egipta preko prijelaza Rafah, a većina Palestinaca je zarobljena u malenoj enklavi.

I kao da osiguravanje najhitnijih dnevnih potrepština, kao što su pronalaženje hrane, čiste vode za piće i funkcionalnog nužnika, nije bilo samo po sebi dovoljno, Rania Mushtasha kaže da se plaši i ogromnog utjecaja koji ovaj rat ima na njezinu djecu.

Gube djetinjstvo, žive u stalnom strahu

„Djeca ne mogu ići u školu, viđati se s prijateljima, pa čak ni povezati se s njima preko interneta, jer je nedostupan. Djeca su najviše pogođena ovim ratom. Gube djetinjstvo i sve njima poznate aspekte života. Žive u stalnom strahu, usred zastrašujućih prizora“, rekla je ta 46-godišnja majka za DW telefonom. Djeca, dodala je, spavaju samo ako su blizu roditelja.

Njezina sedmočlana obitelj nekada je živjela u četvrti Shijaiyah na istoku grada Gaze. Morali su napustiti svoj dom početkom rata i od tada su dva puta selili. Sada borave kod rođaka u gradu Deir al-Balah, u južnom dijelu Pojasa Gaze.

„Kad čujemo vijesti na radiju, moja najstarija kći Rana pita: ‘Hoće li se to i nama dogoditi? Ne želim umrijeti.’ Veliki mi je problem utješiti ju, jer vidi strah u mojim očima i vidi kako plačem zbog bombardiranja. Ona vidi moj strah i vidi da živimo sve gore”, kaže Mushtasha za Deutsche Welle.

„A moje mlađe dijete me često pita zašto je ovaj rat drugačiji od prethodnih i kada će uopće završiti. Trudim se pronaći odgovor. Nadam se da će uskoro završiti.”