Reuters
Djeca poginula u Libanonu su među 1200 djece poginule u regiji posljednjih tjedana - gotovo 200 u Iranu, četvero u Izraelu i jedno u Kuvajtu
povezane vijesti
Od početka rata u Libanonu prije dva tjedna svakodnevno je ranjeno ili ubijeno djece koliko stane u jedan razred, a ostaloj djeci je oduzet osjećaj normalnosti, rekao je visoki dužnosnik UN-ove agencije za djecu.
Prema podacima libanonskog ministarstva zdravstva, najmanje 111 djece je ubijeno, a 334 ranjeno u izraelskim napadima na Libanon od 2. ožujka, kada se libanonska oružana skupina Hezbolah pridružila regionalnom ratu pucajući na izraelski teritorij. To je gotovo 30 djece dnevno.
„To je puna učionica djece svaki dan od početka rata koja su ubijena ili ranjena u Libanonu“, rekao je zamjenik izvršnog direktora UNICEF-a Ted Chaiban u intervjuu u utorak.
Djeca poginula u Libanonu su među 1200 djece poginule u regiji posljednjih tjedana – gotovo 200 u Iranu, četvero u Izraelu i jedno u Kuvajtu.
„Platili su strašnu cijenu. I prvo na što pozivamo je deeskalacija, politički put naprijed u ovom ratu“, rekao je Chaiban za Reuters u Bejrutu.
Izrael kaže da ne cilja namjerno civile i da njegova upozorenja daju civilima dovoljno vremena da odu prije nego što se napadi dogode.
Izraelska vojska u napadima je ubila više od 900 ljudi u Libanonu od 2. ožujka, prema libanonskim podacima, a sveobuhvatne naredbe izraelske vojske o evakuaciji raselile su više od milijun ljudi.
Među njima je 350. 000 djece. „To potpuno remeti živote djece. Nema doma, nema škole, nema osjećaja normalnosti“, rekao je Chaiban. Neka su se djeca sklonila sa svojim obiteljima u iste javne škole u kojima su boravila 2024. godine, tijekom posljednjeg rata između Hezbolaha i Izraela.
Djeca koja su pohađala školu više od pet godina već su imala problema s učenjem zbog financijskog kolapsa Libanona 2019. godine, eksplozije u luci Bejrut i pandemije covida-19 sljedeće godine.
Chaiban je rekao da je to ključno za pronalaženje načina za nastavak učenja učenika – i raseljenih i onih čije su škole pretvorene u skloništa.
Fatima Mohamed Bašaruš, 41-godišnja žena raseljena iz južnog Libanona u školu u Bejrutu, rekla je da njezino troje djece voli školu, ali sada dobivaju samo djelomično obrazovanje.
„Ne dobivaju nastavni plan i program kakav bi trebali. Nemaju sve predmete. Dijete u petom razredu dobiva nastavni plan i program za prvi razred. Nastavni planovi i programi idu unatrag. Trebali bismo činiti suprotno – jačati nastavni plan i program u ovim okolnostima“, rekla je.
