Turski predsjednik Tayyip Recep Erdogan odlučio je izbjegličku krizu iskoristiti i za jačanje svoje, ali i turske, vanjskopolitičke pozicije, jačanje bilo kakve pozicije je dobrodošlo kako za Erdogana tako i za njegovu Stranku pravde i razvoja (AKP) uoči izvanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za 1. studenoga. Činjenica je da u izbjegličkoj krizi Erdogan i Turska imaju mnogo toga za reći europskim državama. Turska od 2011. godine i izbijanja građanskog rata u Siriji zbrinjava izbjeglice iz te države, njih oko 1,8 milijuna, i činjenica je da europske države i Europska unija nisu mnogo marili za to sve dok izbjeglice iz Sirije masovno nisu počele pristizati u Europu.

Okidač za posljednju Erdoganovu salvu ispaljenu po zapadnim zemljama bio je Ajlan Kurdi, trogodišnji dječak čije je mrtvo tijelo more izbacilo na pješčanu obalu turskog ljetovališta Bodrum. Fotografija mrtvog tijela malenoga dječaka postala je amblematska za patnje i rizike kroz koje prolaze sirijske (ali i iračke, afganistanske, libijske, etiopske…) izbjeglice. Prije nego što se vratimo na Erdogana, barem malo pozornosti treba dati Ajlanu Kurdiju i njegovoj sudbini. Osim njega, utopili su se i njegov petogodišnji brat Galip i 27-godišnja majka Zahim, jedini preživjeli član porodice je otac Abdulah Kurdi. Obitelj Kurdi je iz Kobanea, najvećeg kurdskog grada u Siriji. Taj je grad uz sirijsko-tursku granicu od jeseni prošle do proljeća ove godine opsjedala Islamska država i u toj je opsadi grad gotovo potpuno uništen. Turska nije bila voljna slati pomoć u Kobane jer je riječ o kurdskom gradu (istina dopustili su prolazak kurdskih dobrovoljaca iz Iraka kroz turski teritorij na putu do Kobanea), a poznato je koliko su loši odnosi Turske i Kurda, obilježeni ratom koji je proteklih desetljeća odnio više od 40.000 života, a novu je rundu sukoba nedavno prokrenuo upravo Erdogan.

Uzaludni pokušaji

Obitelj Kurdi htjela je naseliti se u Kanadu, ali im viza nije odobrena. Abdulahova sestra Teema živi u Vancouveru više od 20 godina i radi kao frizerka. Kanada je u lipnju obitelji odbila izdati vizu jer obitelj Kurdi UN nije registrirao kao izbjeglice, a Turska im nije odobrila izlazne vize. Sestra je pokušala ishoditi im vizu kao »privatni sponzor«, odnosno bliski rođak koji će im po ulasku u Kanadu pomagati, ali nije uspjela ishoditi vizu za brata i njegovu porodicu.

Nakon toga odlučili su naseliti se u Europu. Kao i tisuće drugih izbjeglica htjeli su doprijeti do grčkog otoka Kos. Do Kosa su odlučili doći bez pomoći ljudi koji pružaju pomoć u takvim situacijama, a koji nisu ništa drugo nego šverceri ljudima.  Istina, dva puta je obitelj Kurdi platila »organizatorima putovanja«.

– Prilikom prvog pokušaja obalna straža nas je presrela, oslobodila i vratila nazad. U drugom pokušaju organizatori nisu držali svoju riječ i nisu poslali brod, kazivao je Abdulah Kurdi novinskoj agenciji Dogan, a prenosi Hürriyet. Kada je voda počela prodirati u brod ljudi su se uspaničili, Abdulahu su djeca iskliznula iz ruku, plivao je prema obali i bio siguran da mu se obitelj uspjela spasiti.

Nehumani tretman

Dan nakon što su se tri člana obitelji Kurdi utopila i na dan kada je objavljena fotografija mrtvog Ajlana Kurdija, Erodgan se na konferenciji za novinare prilikom otvaranja B20 konferencije (priprema konferencija za sastanak G20 u turskoj Antaliji) obrušio na zapadne zemlje poručivši im da su u rastućoj izbjegličkoj krizi bezosjećajne.

– Europske zemlje pretvorile su Sredozemlje, kolijevku jedne od najstarijih civilizacija na svijetu, u grob, kazao je Erdogan i pojasnio da se ono što se utapa u Sredozemlju nisu samo izbjeglice nego i »naša humanost. Naše se vrijednosti utapaju u Sredozemlju. Svaki pojedini izbjeglica koje je nehumano tretiran na granici i koji je čak i namjerno bio poslan u smrt je gorki simbol te realnosti«.

Nakon tih izjava Erdogan se posvetio sebi dragoj temi raspodjele moći u međunarodnim odnosima. Ne po prvi put je kritizirao postojeći sustav UN-a zasnovan na pet stalnih članica Vijeća sigurnosti koje imaju pravo veta i zaključio da zahvaljujući takvoj strukturi moći tih pet sila ignoriraju pitanja i probleme koji ih se izravno ne tiču.

– To je zašto mi kažemo »svijet je veći od pet«. Mi kažemo »sudbina gotovo 200 država ne može biti prepuštena odlučivanju jedne od tih pet država«, kazao je Erdogan. Nije problem samo u strukturi nego i u tome o kojih i kakvih pet država je riječ. One su izgubile snagu, vjerodostojnost i moć uvjeravanja kada je riječ o državama poput Iraka, Sirije i Libije. Poneke od tih pet država kontroliraju goleme naftne izvore, kako kaže Erdogan 80 posto u Libiji i Iraku, pa je postojeća međunarodna struktura i zbog toga neprihvatljiva. Erdogan vidi grijeh zapadnih zemalja i u nedovoljnoj, pa i nedovoljno promišljenoj borbi protiv terorizma i terorističkih organizacija. Jer, dok su zapadne zemlje svom silom udarale po jednim terorističkim organizacijama, zdušno su podupirale druge terorističke organizacije koje su bile u sukobu s onima s kojima su u tom času u sukobu bile i zapadne zemlje. 

Na »hladne briselske sobe« okomio se i premijer Ahmet Davutoglu. Nakon objave fotografije Ajlana Kurdija u priopćenju je poručio da »europski čelnici sada moraju uvidjeti da ovo više nije pravno ili političko pitanje nego pitanje budućnosti čovječanstva«.