Do Nobelove nagrade za mir pod svaku cijenu, bez obzira na to koliko mostova spalio za sobom. Tako se mogu ukratko sumirati nastojanja američkog predsjednika Donalda Trumpa da se ovjenča najprestižnijom titulom mirotvorca o kojoj odlučuju norveški znanstvenici i članovi akademije u Oslu.

Naime, pokazalo se kako su carine od 50 posto uvedene Indiji ne toliko zbog trgovinskog nesrazmjera, već zbog odbijanja indijskog premijera Modija da podupre Trumpovu kandidaturu za nagradu.

Jasan povod

Prema transkriptu koji posjeduje New York Times, pokazalo se kako je Trump, neposredno nakon što je Pakistan kandidirao Trumpa za Nobelovu nagradu, nazvao Modija sa zahtjevom da Indija također kandidira američkog predsjednika sa svoje strane, što je Modi odbio. Prema tvrdnjama indijskog premijera, okončanje nedavnog sukoba između Pakistana i Indije dogovoren je izravnim pregovorima, uloga SAD tu nije bila presudna. Nakon ove »košarice«, Indiji je uvedena carina od 50 posto, i to pod obrazloženjem da kupuju naftu od Rusije, no stvarni razlog ovakve drakonske kazne je prilično jasan.

Fiksacija Nobelovom nagradom kod Trumpa traje već godinama, još od njegovog prvog mandata, a povod je prilično jasan. Nobelovu nagradu za mir dobio je Barack Obama, i to samo nakon nekoliko mjeseci provedenih u Bijeloj kući, prije nego li ju je doista zaslužio.

– Obama je dobio Nobelovu nagradu kao svojevrstan smjerokaz puta kojim treba ići, no on to nije do kraja ostvario. Trumpa očito boli i što su Nobelovu nagradu za mir dobili i još neki poznati političari Demokratske stranke poput Cartera ili Gorea, kaže za naše novine politički analitičar dr. Tvrtko Jakovina.

Upravo zbog toga, ovo nije prvi put da Trump pokušava ishoditi ovu najprestižniju svjetsku nagradu koja se dodjeljuje pojedincima zaslužnima za promicanje mira i mirotvorstva. Prema njegovim tvrdnjama, kao osoba koja je do sada zaustavila sedam ratova, on ju definitivno zaslužuje. Prvi put pokušao ju je ishoditi 2019. godine kada ga je tadašnji japanski premijer Shinzo Abe službeno nominirao nakon Trumpova sastanka sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom. Bezuspješno. Sljedeće godine javno se žalio kako je tog puta trebao dobiti nagradu zbog mirovnog sporazuma u Eritreji. I taj put bez uspjeha. Nobela za mir dobio je, upravo za sporazum u Eritreji, tadašnji etiopski premijer Abiy Ahmed Ali. Ove godine, očito je »ubacio u višu brzinu« i, pokušavajući utjecati na aktualne sukobe diljem svijeta, prikupiti dovoljno »bodova« u očima norveških i švedskih akademika kako bi napokon dobio nagradu.

Minimalne šanse

Od dolaska u Bijelu kuću u prvom mandatu do danas, Trump si pripisuje zasluge za okončanja sukoba ili mirovne sporazume u sukobima Armenije i Azerbajdžana, Tajlanda i Kambođe, Ruande i Konga, Izraela i Irana, Indije i Pakistana, Egipta i Etiopije, Srbije i Kosova. Od svega ovoga, realne zasluge ima samo u postizanju mirovnog sporazuma između Armenije i Azerbajdžana i to tek nakon što je Azerbajdžan silom osvojio Nagorno Karabah.

– Borba za mir uključuje i svakodnevne pozive na mir, retoriku mirotvorca, a Trump to zasigurno nema. Njegova retorika je prijeteća, agresivna, i nipošto ne oslikava čovjeka koji se bori za svjetski mir. Nobelova nagrada ima bogatu povijest političkih odluka, brojne su otdluke bile dvojbene, ali smatram da su, u ovome trenutku, šanse da Trump dobije Nobelovu nagradu za mir vrlo niske, gotovo minimalne, kaže dr. Tvrtko Jakovina.

Ipak, nema nikakve sumnje da će Trump, ako nagradu ne osvoji ove godine, na njoj ustrajati ili do kraja svog predsjedničkog mandata ili dok ju ne dobije. Jer bogatstvo je posjedovao od prije, političku moć je stekao izborom za američkog predsjednika, i samo mu još nedostaje naziv dobitnika Nobelove nagrade kako bi zaokružio svojevrsnu paletu priznanja koje posjeduje, a ono što želi, Trump prije ili kasnije najčešće ishodi, na ovaj ili onaj način.