Tko odlučuje o mom tijelu – država ili ja? To se pitanje često čuje u Njemačkoj. Nijemci su narod koji je dosta kritičan prema cjepivima. Pitanje imunizacije nije samo zdravstveno, već i političko.

Ljudi obolijevaju nakon primanja cjepiva protiv koronavirusa. Cjepivo šteti zdravlju građana. A od koristi je samo državi koja pohlepno prikuplja što više podataka o ljudima – ili Billu Gatesu. Protivnici cijepljenja s takvim i sličnim tvrdnjama posljednjih mjeseci pokušavaju mobilizirati javnost u Njemačkoj – iako u toj zemlji trenutno uopće ne postoji obveza cijepljenja protiv koronavirusa. Rasprava oko cijepljenja je uvijek bila „iznimno politička“, kaže medicinski povjesničar Malte Thießen. “Kod cijepljenja se nikada ne radi samo o bockanju iglom, već uvijek i o svjetonazoru“, kaže Thießen u intervjuu za Deutsche Welle.

Cijepljenje kao politička stvar – zato što primitak cjepiva ima veze s vlastitim tijelom, ali i socijalnim okruženjem i na koncu s državom. Žestoke rasprave nisu nikakva novost. „Već prije 200 godina se svađalo i politički intenzivno diskutiralo o cijepljenju“, objašnjava profesor Thießen, koji se u svom radu isto tako intenzivno pozabavio poviješću cijepljenja.

Borba protiv velikih boginja

Činjenica da su Nijemci u međunarodnoj usporedbi dosta kritični prema cijepljenju ima veze s poviješću imunizacije od 19. stoljeća. Brojni argumenti i stereotipi iz tadašnjih vremena opstali su sve do danas. Godine 1874. usvojen je takozvani „Carski zakon o cijepljenju”, nakon što je u cijeloj Europi sve više ljudi obolijevalo od velikih boginja, zbog čega su samo u tadašnjoj Pruskoj deseci tisuća ljudi preminuli. Cijepljenje protiv boginja je postalo obvezno. Ali je bilo itekako sporno. U to doba dosta je moderan postao i jedan pokret koji je propagirao optimiziranje ljudskog tijela uz pomoć prirodnih sredstava – primjerice uz pomoć sunčeve energije ili specijalnih dijeta. Već 1869. u Leipzigu i Stuttgartu su utemeljene prve organizacije protivnika cijepljenja, to je bilo punih pet godina prije usvajanja zakona o cijepljenju protiv boginja. Vrlo brzo je udruženje boraca protiv obveznog cijepljenja naraslo na 300.000 članova.

Cijepljenje je za taj pokret bilo „vražja stvar”, „nešto umjetno, kemijsko, nešto što se ubrizgava u tijelo”, priča nam Malte Thießen: “I to je ujedno objašnjenje za činjenicu da je do danas u Njemačkoj, pa čak i u alternativnim miljeima, uspjela opstati tako masovna kritika na račun cijepljenja. Već za vrijeme prvih kampanja protiv cijepljenja određenu ulogu su igrali i antisemitski klišeji, pa i teorije zavjere. Već u ranoj fazi se, na primjer, proširilo tezu da je cijepljenje “dio židovske svjetske urote; da se tako ciljano želi naškoditi njemačkoj populaciji”, objašnjava Thießen. Klišeji koji se u nešto izmijenjenom obliku često pojavljuju i u rasističkim i antisemitskim postovima na društvenim mrežama kojima se vodi kampanja protiv cijepljenja.

Njemački skeptici

U Njemačkoj određenu tradiciju ima predodžba o svemoćnoj državi koja prisiljava građane na imunizaciju. To je možda i jedan od razloga za relativno nisu spremnost Nijemaca na cijepljenje. U reprezentativnoj anketi koju je koncem prosinca proveo Svjetski gospodarski forum (WEF), Njemačka se na međunarodnoj rang-listi spremnosti na cijepljenje nalazi negdje u sredini.

A i kad se radi o internacionalnoj usporedbi spremnosti na cijepljenje protiv gripe (stanje: 2019.) za osobe starije od 65 godina se vidi da se mnogi Nijemci boje cjepiva – više čak nego samog virusa. Protiv gripe se cijepi samo 35% starijih osoba u Njemačkoj, ali i više od 85% Korejaca ili 72% starijih Britanaca.

Pritom treba reći da je spremnost na cijepljenje veća na istoku Njemačke nego na zapadu, kako je pokazalo i nedavno istraživanje Instituta Roberta Kocha. A to ima povijesne razloge.

U DDR-u se sustavno i prisilno cijepilo protiv difterije, tuberkuloze i boginja. Svakoj osobi koja se nije htjela cijepiti prijetila je kazna u iznosu do 500 DDR-maraka. Zapadna Njemačka (BRD) je na drugoj strani gotovo u potpunosti ukinula obvezno cijepljenje. Prioritet je bilo informiranje i – dragovoljna odluka građana.

„Narodno zdravlje”

Jedan primjer je i cijepljenje protiv dječje paralize početkom 60-ih godina. DDR je znatno prije BRD-a počeo sa sustavnom borbom (i programom cijepljenja) protiv te bolesti. Broj oboljelih osoba je znatno počeo opadati, istovremeno su se na zapadu suočavali s izbijanjem novih epidemija poliomijelitisa. U utrci oko „narodnog zdravlja“ DDR je pobijedio BRD – i klasnom neprijatelju čak poslao i velikodušne ponude za pomoć u borbi protiv te bolesti.

Thießen nam tako priča o ponudi koju je DDR poslao Zapadnoj Njemačkoj, bilo je to 1961. Državni vrh DDR-a je BRD-u ponudio tri milijuna doza polio-cjepiva. Razlog: u DDR-u nije bilo potrebe za cijepljenjem jer je bolest bila iskorijenjena. “To je naravno trebao biti propagandni trijumf Istoka”, kaže Thießen. Ali savezni kancelar Konrad Adenauer tada je pristojno zahvalio i odbio ponudu. Hladni rat preko cjepiva.

Za ili protiv prisile?

Bavarski premijer Markus Söder (CSU) je početkom prošlog tjedna uzburkao duhove jednim svojim prijedlogom. S obzirom na to da se mnogi zaposlenici iz sektora njege bolesnika očigledno ne žele cijepiti protiv koronavirusa, Söder je predložio da se razmisli u uvođenju obveznog cijepljenje za ljude koji rade u toj branši.

Povjesničar Malte Thießen kaže da bi bilo bolje da se tu ideju ne prihvati. “Posljednje sredstvo“, tako on naziva obvezu cijepljenja za pripadnike određenih zanimanja i dodaje da je puno bolje apelirati na etiku njegovatelja i liječnika. „Ako se netko apsolutno ne želi cijepiti, onda ne pomažu ni sankcije”, dodaje naš sugovornik. I to iz jednog razloga koji je već poznat iz prošlosti: falsificirane iskaznice o cijepljenju. „Navodno imunizirano osoblje bi potencijalno predstavljalo opasnost, ali te ljude ne bi bilo moguće identificirati.“