Fotografija u kojoj je za vječnost sačuvan trenutak u kojem 12-godišnja Tarana Akbari vrišti nekoliko sekundi nakon što je bombaš samoubojica detonirao smrtonosni eksplozivni pojas, na šijitski blagdan Ashure 6. prosinca 2011. u Kabulu, nagrađena je Pulitzerovom nagradom za 2012. godinu. Fotografiju je snimio Massoud Hossaini, i sam afganistanski šijit koji radi za AFP, a Tarana Akbari postala je simbolom rata i stradanja Afganistanaca.
Još ima noćne more
»Osjećala sam se kao da se čitav svijet srušio, kao da su zidovi pali na mene. Kada sam nakon eksplozije ustala, svi su ostali ležali u krvi. Bilo me je jako, jako strah«, ispričala je djevojčica. Tarana Akbari nikad poslije napada nije odjenula zelenu haljinu, a još uvijek ima noćne more, još se boji i još plače kad se sjeti tog dana, kako je ispričala za AFP.
Neuspjeh misije NATO-a
Upravo primjer obitelji Akbari potvrđuje nesposobnost Afganistana da stazu rata zamijeni putom mira. Obitelj je 90-ih godina spas iz pakla građanskog rata potražila u Pakistanu. U Afganistan se vratila nakon rušenja talibana 2001., nadajući se boljem životu nakon intervencije američkih snaga, no eksplozija na šijitski praznik, u zemlji u kojoj su šijiti manjina, dokrajčila je sve nade. Tarana se nadala kako će završiti školu i postati učiteljica. To neće biti moguće u slučaju da se talibani vrate na vlast, jer talibani djevojčicama ne dopuštaju odlazak u školu.
»Rođen sam na lošem mjestu, u Afganinstanu i odrastao na lošem mjestu – u Iranu, a sada živim na lošem mjestu, u Kabulu«, napisao je Hossaini na Twitteru. Pulitzerova nagrada za njega ima gorak okus. »Ovime sam postao glasnogovornik Afganistanaca, onih koji su izgubili život u tom napadu i svih ratnih žrtava«.
I nedavni napadi talibana u središtu Kabula, kojima su najavili proljetnu ofenzivu, na osobito zoran način potvrđuju neuspjeh misije NATO-a. Zapadne snage – među kojima je i 300 vojnika iz Hrvatske – okupirale su Afganistan 2001., pokušavajući provesti nasilnu »demokratizaciju« te zemlje.
