Najjača njemačka stranka CDU danas će birati novog čelnika. Za tu su se funkciju javila tri kandidata, Friedrich Merz, Armin Laschet i Norbert Röttgen.

​Prvi kandidat, pravnik i milijunaš Friedrich Merz, dugogodišnji je politički suparnik Angele Merkel. Između njih dvoje bilo je puno sukoba, kako na osobnoj razini tako i oko političkog smjera kojim bi trebao ići CDU. Nakon što je njemački kancelar ujedinitelj Helmut Kohl nakon izbornog poraza 1998. napustio kormilo CDU-a bilo je više kandidata za njegovog nasljednika. Među njima su bili i Merz i aktualna njemačka kancelarka Angela Merkel. Ona je na kraju postala pobjednica i naslijedila Kohla na čelu CDU-a. On je posto šef zastupničkog kluba CDU-a u Bundesratu, ali ga je Merkel 2002. smijenila s te pozicije zbog njihovih međusobnih razmimoilaženja.

Pomak udesno

​Ako bi Merz postao predsjednik CDU-a i samim tim kandidat za kancelara, dogodio bi se pomak u rasporedu podrške birača u Njemačkoj.

Naime, u široj je populaciji Merz doživljen kao netko tko će pomaknuti, uvjetno rečeno, CDU iz centrističke pozicije gdje ga je smjestila Merkel natrag udesno, i to i u svjetonazorskom i u gospodarskom smislu. S jedne strane bi to mogao biti problem jer bi se dio centrističkih birača mogao odvojiti od CDU-a i okrenuti se zelenima, liberalima ili čak i posrnulom SPD-u. Međutim, s druge strane Merz bi mogao privući one birače stranke koji su je napustili nezadovoljni ponajviše politikom Merkel prema imigrantima. Naime, dijelu njemačkih birača je ipak bilo malo previše da je Merkel u zemlju 2015. pustila čak milijun izbjeglica u samo nekoliko mjeseci. Pa su se stoga okrenuli krajnje desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD). U CDU-u su svjesni da se AfD sastoji od dva gotovo odvojena krila, da se radi gotovo o dvije stranke.

Jedna je krajnje desna opcija koja privlači birače koji nikad nisu glasali za CDU i koji su svih ovih desetljeća glasovali za ekstremno desne opcije. Za male neonacističke stranke koje su na izborim osvajale dva ili ti posto glasova, bez ikakvog utjecaja na političku scenu. Međutim, drugo krilo AfD-a su članovi i birači koji su godinama bili snažni podržavatelji CDU-a. Stranku su napustili zbog liberalne imigracijske politike koju je provodila Merkel, ali i zbog nekih drugih stvari koje imaju veze sa svjetonazorom. Posebno je to vidljivo u istočnim dijelovima zemlje gdje razočarani CDU-ovi članovi i birači govore o tome da se CDU faktički pretvorio u liberalnu stranku.

Reuters

Svima njima bi dolazak Merza na čelo stranke bila dobra vijest i lako je moguće da bi se na sljedećim parlamentarnim izborima mogli vratiti CDU-u. Naravno, veliko je pitanje hoće li se više birača vratiti CDU-u zbog Merza, zbog njegovog konzervativizma, ili će ih više otići prema lijevo liberalnim strankama zbog nezadovoljstva takvim njegovim stajalištima.

Druga šansa

Ovu drugu soluciju, odnosno opasnost po CDU, naglašavaju Merzovi protukandidati za poziciju prvog čovjek stranke. Tako se iz redova Röntgenovih pristaša može čuti da je izbor Merza za predsjednika stranke gotovo siguran put da CDU nakon sljedećih parlamentarnih izbora provede četiri godine u oporbi. Röntgenovi pristaše isto tako govore o tome da bi dosta članova stranke bilo čak i pripravno platiti tu cijenu samo da se na političku scenu vrati onaj stari CDU kakvog su poznavali desetljećima.

Merz je, što se tiče ekonomskih stajališta, poprilično na liniji slobodnog tržišta. On ima i zavidnu karijeru u privatnom sektoru. Nakon sukoba s Merkel, 2009. godine napustio aktivnu politiku i cijelo desetljeće proveo radeći za velike njemačke i internacionalne tvrtke kao što su osiguravatelj AXE, kemijski div BASF i multinacionalna financijska korporacija BlackRock. Prvi je povratak u politiku namjeravao napraviti 2018. kad je Merkel podnijela ostavku na čelo mjesto u stranci. Uslijedili su izbori 2018. na kojima su kandidati, osim Merza, bili i popularni ministar zdravstva Jens Spahn, te Merkeličina predestinirana nasljednica Annegret Kramp Karrenbauer. Na stranačkom izbornom saboru stranački establišment odradio je posao za Kramp Karrenbauer, mediji su posebno naglašavali veliku ulogu stranačke mladeži čiji je predsjednik nakon toga dobio visoku funkciju u stranci. Merz je te izbore izgubio i činilo se da je njegova politička karijera gotova i da neće više biti druge šanse za ponovni ulazak u političku arenu. Međutim, početkom 2020. dogodio se skandal u kojem je CDU u pokrajini Tiringiji glasovao zajedno s AfD-om oko toga tko će biti šef pokrajinske Vlade. Bio je to veliki skandal u Njemačkoj, nakon kojeg je Kramp Karrenbauer podnijela ostavku na poziciju predsjednice stranke jer je cijeli ovaj slučaj pokazao da nije u stanju kontrolirati stranku. Nakon toga raspisani su bili novi izbori na koje se javio spomenuti trojac. Međutim, epidemija korone cijelu je priču pomakla za godinu dana.

Presličan Merkelici

Drugi kandidat za šefa CDU-a je predsjednik Vlade najnapučenije njemačke savezne pokrajine, Sjeverne Rajne Westfalije, Armin Laschet. On je kao svog kandidata za zamjenika ponudio spomenutog Spahna. To se činilo kao jako dobar potez budući da je Spahn sve ove godine bio izuzetno popularan u Njemačkoj. Međutim, zadnjih su se tjedana pojavile velike kritike na njegov račun zbog kojih ga je čak i Merkel morala javno braniti. Riječ je o tome da su Nijemci jako nezadovoljni tempom kojim se provodi cijepljenje protiv korone. Kritike idu prema tome da su pojedine zemlje EU-a trebale biti te koje kupuju cjepivo za sebe, a ne da taj posao radi Europska komisija. Nijemci su posebno nezadovoljni zbog toga što je jedan od glavnih proizvođača cjepiva njemačka tvrtka BioNTech koja je s Pfizerom napravila cjepivo i koje je bilo prvo dobilo dozvolu nadležne europske agencije.

Laschet svoju kampanju i političku filozofiju opisuje kao miks koji može spojiti centrističke birače kojima je odgovarala politika koju je provodila Merkel, ali i one desne i konzervativne koji su zadnjih godina napuštali CDU kako bi podržali AfD. Ili bi u najboljem slučaju ostali kod kuće na dan parlamentarnih izbora. Laschet se predstavlja kao osoba koja bi mogla podići stranku nakon skandala u Tiringiji i loših rezultata na izborima u Hamburgu. Laschet je u stranci od 1979. i zauzimao je razne pozicije na lokalnoj, pokrajinskoj, federalnoj čak i europskoj razini. Bio je, naime, u jednom mandatu i zastupnik u Europskom parlamentu, te pokrajinski ministra koji je bio zadužen za pitanja migracije. Što se tiče svjetonazorskih pitanja Laschet je prilično konzervativan. On je protivnik toga da istospolni partneri mogu sklopiti brak, te je bio zagovaratelj da djevojčice do 14 godina iz islamskih obitelji ne bi smjele biti prisiljavanje nositi maramu. Međutim, s druge strane Spahn, njegov kandidat za zamjenika predsjednika stranke, deklarirani je homoseksualac koji je u braku sa svojim partnerom.

Za razliku od Merza, Laschet snažno podržava politiku useljavanja koju je sve ove godine provodila Merkel. Zbog toga ga neki u stranci ipak smatraju presličnim aktualnoj kancelarki i stoga nesposobnim vratiti odbjegle birače koji su na izborima počeli podržavati AfD.

Najslabija karika

Treći je kandidat predsjednik vanjskopolitičkog odbora Bundestaga i nekadašnji ministar zaštite okoliša Norbert Röttgen On je također u lošim odnosima s Merkel. Sukob između njih izbio je 2012. kada se mimo njene volje odlučio kandidirati za premijera pokrajine Sjeverna Rajna Westfalia i pritom doživio katastrofalan poraz. Zbog toga ga je ona par dana kasnije smijenila s ministarska pozicije. On zauzima za dobre odnose sa Sjedinjenim Državama, za francusko njemačko partnerstvo i za jačanje Europske unije. Iako se na prvi pogled čini kao najslabiji kandidat podrška u stranci mu raste.