Prevelikih gužvi na biralištima 11. rujna nije bilo / Foto Davor KOVAČEVIĆ
Izbori 2000. održani su u svojevrsnom superpolitičkom razdoblju, kada su birači samostalno bili visokomotivirani i velik odaziv je otklon od hrvatske prakse. Drugi takav otklon zabilježen je na prvim izborima 1990. godine kada je na izbore za Društveno-političko vijeće Sabora izašlo 2,996 milijuna birača
ZAGREB – Broj glasača smanjio se u ovom mileniju za više od 900.000. Na izbore održane 3. siječnja 2000. izašlo je 2,821 milijun glasača, a na izbore u nedjelju 11. rujna 1,92 milijuna. Na posljednjim izborima zabilježen je oštar pad broja birača, a on u ovom mileniju ipak nije tako oštar kako sugerira brojka od 900.000 ljudi koji više ne izlaze na izbore. Naime, ti su izbori 2000. godine održani u svojevrsnom superpolitičkom razdoblju, u vremenu kada su birači samostalno bili visokomotivirani za izlazak na izbore i tako velik odaziv je zapravo otklon od hrvatske prakse.
Drugi takav otklon, a za koji se tada nije znalo da je otklon, zabilježen je na prvim izborima 1990. godine kada je na izbore za Društveno-političko vijeće Sabora izašlo 2,996 milijuna birača.
Situacijski pad
U međuvremenu je Hrvatska, od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa, bilježila stalan, postupan pad broja glasača. Po tome se uklopila u trendove prisutne u gotovo svim europskim zemljama. Smanjenje broja ljudi koji izlaze na izbore događa se i u zapadnim europskim zemljama s nešto dugotrajnijom demokratskom tradicijom u kojima je ne tako davno na izbore izlazilo i više od osamdeset posto birača, i u zemljama koje su višestranačku demokratsku tradiciju počele uspostavljati krajem Hladnog rata, a u kojima je na izbore uobičajeno izlazilo petnaest i više posto birača manje.
Pogledaju li se podaci, razvidno je da je u Hrvatskoj relativno postojano izlazilo na izbore oko 2,5 milijuna ljudi. Od 2007. godine taj je pad nešto oštriji. Tada je na izbore izašlo 2,425 milijuna birača, godine 2011. njih 2,373, a do 2015. uslijedio je nešto oštriji pad i tada je na izbore izašlo 2,236 milijuna birača, računajući birače izašle na izbore u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj.
Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu ustvrdio je da je i u Hrvatskoj primjetan kontinuiran i razmjerno postupni pad broja birača koji izlaze na izbore. Ovogodišnji pad, kada je na izbore prvi put izašlo manje od dva milijuna birača u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, je situacijski, smatra Čular. Istaknuo je da su odazivi zabilježeni 1990. i 2000. godine situacijski, odnosno posebne okolnosti su bile te koja su motivirale velik broj birača da izađu na izbore.
1990. 2.996.250 (84,54%)
1992. 2.690.873 (75,61%)
1995. 2.500.040 (68,79%)
2000. 2.821.020 (74,48%)
2003. 2.466.481 (69,07%)
2007. 2.425.269 (63,08%)
2011. 2.373.746 (61,95%)
2015. 2.236.373 (60,82%)
2016. 1.920.193 (52,59%)
Veliko smanjenje broja birača koji su izašli na ove izbore vjerojatno je također situacijski, smatra Čular, ali treba sačekati sljedeće izbore da bi se o tome moglo konkretnije govoriti. Činjenica je da se takav nagli pad, za osam postotnih poena, nije događao ranije između parlamentarnih izbora.
Čular: Demobilizacije birača, posebno s ljevice
Uzrok za takav oštar pad, prema Čularu, je zbog dijelom stalnog pada broja birača koji izlaze na izbore, a u ovom konkretnom slučaju takav pad je posljedica i reakcije na ponovne, izvanredne, izbore te demobilizacije birača, posebno s ljevice.
– Za pad broja glasača HDZ-a na ovim izborima u usporedbi s onima iz studenoga može se reći da je standardni pad, za SDP to ne vrijedi – kazao je Čular. Konstatirao je da su razočarani birači 2015. godine dali svoj glas Mostu. Ti su birači ostali razočarani, ali ovom zgodom Mostom, pa na izbore 11. rujna nisu ni izašli nego su ostali kod kuće. Ta dva faktora glavni su uzročnici znatnog smanjenja broja birača na nedavnim izborima.
Pitanje je zašto se smanjuje broj ljudi koji izlaze na izbore, ne samo u Hrvatskoj. Čular je pozvavši se na politološku teoriju naveo nekoliko razloga. Spomenuo je u teoriji razrađen generacijski efekt prema kojemu generacije zadržavaju istu razinu odaziva.
– Ako jedna generacija počinje participirati na izborima sa 70 posto, ona na tome ostaje. Međutim, ulaze generacije koja manje participiraju, nije objašnjeno zašto. Već samo to smanjuje broj birača, a on se dodatno smanjuje i zato što starije generacije, koje su u većem broju sudjelovale na izborima, izumiru – kazao je Čular. Naveo je i da je 70 posto negativnih rekorda kada je riječ o participaciji na izborima u svijetu ostvareno u posljednjih dvadesetak godina.
Čular je spomenuo i opću teoriju prema kojoj su ljudi nekada, prije pet ili šest desetljeća, u liberalno-demokratskom poretku, bili snažnije vezani uz stranke nego što su danas.
– Danas su ljudi samostalniji, slobodniji, lakše se odlučuju za apstinenciju. Danas je strankama teže vezati ljude uz sebe – kazao je Čular. Kao primjer je naveo radnike prije pet ili sedam desetljeća koji jedva da su i imali drugog izbora od glasanja za socijaldemokrate koji su im nudili radnička i socijalna prava. Osim toga, stranke su danas manje sposobne mobilizirati velik broj ljudi.
Socijalna funkcija
– Nekada su stranke imale socijalnu funkciju kakvu danas nemaju. Imale su svoj tisak, sportske klubove, kazališta, mreže socijalne pomoći i obrazovne mreže, pa i svoje trgovine u kojima su članovi stranke kupovali uz popust – naveo je Čular. Kao pirmjer je naveo belgijsku socijalističku stranku u kojoj su ljudi koji su se htjeli kandidirati nakon Drugog svjetskog rata morali ispunjavati nekoliko uvjeta, a jedan od njih bio je i utrošak određene svote u godini dana u stranačkim trgovinama.
Kako povećati i ponovno vratiti ljude na birališta još se ne zna, jer, kako navodi Čular, dijagnoza je poznata, ali lijek ne. Spomenuo je unutarstranačku demokraciju na kojoj se inzistira kao metodi vraćanja vjerodostojnosti i koju se zagovara kao metodu vraćanja građana na birališta. Međutim, upozorio je da su zahtjevi za unutarstranačkom demokracijom upućenim klasičnim, tradicionalnim velikim strankama, dok se većina novih stranaka koje se pojavljuju i postižu uspjehe na izborima na taj zahtjev uopće ne osvrću.
U hrvatskom slučaju stranke za koje je nepoznato postoji li i kako funkcionira unutarstranačka demokracija su Most i Živi zid.
