Foto Reuters
Vučićeva najava da ne isključuje mogućnost da netko drugi formira vladu protumačena je kao posljedica velikih međunarodnih pritisaka na mandatara
Srbija bi stotinjak dana nakon parlamentarnih izbora održanih 24. travnja konačno mogla dobiti vladu. Formiranje vlada u Srbiji i inače nije brz proces, ali stotinjak dana je, posebno u slučaju kada je izborni pobjednik jasan, neuobičajeno dugo razdoblje. Lista premijera, danas ujedno i mandatara, nazvana »Aleksadar Vučić – Srbija pobjeđuje« osvojila je 131 od 250 poslaničkih mandata. Sasvim dovoljno za samostalno formiranje vlade, ali već u izbornoj noći bilo je jasno da je Vučićeva lista (koalicija od čak 11 stranaka predvođena SNS-om) ostvarila manji uspjeh nego što je Vučić priželjkivao. Na izborima održanim u ožujku 2014. godine njegova lista (tada koalicija pet stranaka nazvana »Aleksandar Vučić – Budućnost u koju vjerujemo«) osvojila je 158 mandata.
Vučić je nekoliko puta najavljivao formiranje vlade. Sredinom svibnja najavio je da će vlada vrlo brzo biti formirana i da ne zna još samo dva imena u budućoj vladi. Prije više od mjesec dana, 21. lipnja izjavio je da će vlada biti formirana za desetak dana, a svakako prije međunarodne sastanka na vrhu EU i zapadnog Balkana održanog 4. srpnja u Parizu. Budući da vlada do tada nije formirana, ponovno se počelo raspravljati o tome kada će biti. Nekoliko dana nakon povratka iz Pariza Vučić je izjavio da će vladu formirati u roku. Taj rok istječe početkom rujna, 90 dana nakon dana konstituiranja Narodne skupštine. U četvrtak su »Večernje novosti« objavile da će nova vlada biti formirana do posjete američkog potpredsjednika Bidena Beogradu (najavljuje se za 18. kolovoza). Nova bi vlada trebala dočekati Bidena, a ubrzo potom, vjerojatno početkom rujna, i ruskog premijera Dmitrija Medvedeva.
»Nije smak svijeta«
Izjave, zbivanja i medijska nagađanja posljednjih dana u Srbiji ukazuju na to da se s formiranjem vlade događa nešto neuobičajeno. Vučić je prošle subote u Pančevu izjavio da će pokušati vladu formirati u prvoj polovici kolovoza. Odbacio je medijska nagađanja prema kojima bi vlada mogla biti formirana 5. kolovoza, na obljetnicu Oluje, jer, kako je kazao, ne želi da se vlada formira na dan stradanja i progona Srba.
– Želim da vlada bude formirana na dan radosti jer će grrađani dobiti vladu koja će osigurati najveći rast, kazao je Vučić u Pančevu. Mnogo interesantnija od njegovih razmišljanja o pogodnim i nepogodnim datumima za formiranje vlade Srbije bila su njegova razmišljanja o tome tko bi trebao formirati vladu. On je i službeno mandatar, posljednjih godina neosporno dominira Srbijom i njegova je politička moć neupitna. No, kazao da je ako vladu ne uspije formirati u kratkom roku ne isključuje mogućnost da to učinit netko drugi jer »imamo problema, nije nikakav hir u pitanju. Postoje stvari oko kojih ne mogu da govorim. Ne želim da formiram vladu protiv koje bih bio i sam«. Sljedećih je dana ponovio da ne mora on biti taj koji će formirati vladu, dakle da premijer može biti i netko drugi, ali i da će u slučaju da ne uspije formirati vladu, on biti taj koji će odrediti tko je novi mandatar. Dapače, u svom tipičnom stilu kojim se predstavlja kao radoholik koji danonoćno radi za Srbiju i to za plaću deset puta manju od nekih koji ga kritiziraju, ali sve zato da nešto ostavi za Srbiju, konstatirao je i da »nije smak svijeta ako ja ne budem premijer«.
O svemu se oglasio i Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke i politički otac Aleksandra Vučića. U nedavnom intervjuu za »Večernje novosti« izjavio je da se Vučić suočava s velikim vanjskim pritiskom te da Sjedinjene Države inzistiraju da u vladi bude što više proameričkih ljudi koji će se zalagati za uvođenje sankcija Rusiji. Šešelj bi, pak, bio spreman podržati Vučića ako bi se on okrenuo Moskvi.
Proteklih tjedana rasprava u srbijanskoj javnosti vodila se o tome tko će sve biti u novoj vladi, koga će Vučić pozvati na sklapanje koaliciije s njegovom listom. Iako sama njegova lista ima dovoljno poslanika, samo ih je šest više nego što je potrebno za vladu, a u slučaju da se neki od njegovih predizbornih koalicijskih partnera odmetne mogao bi ugroziti opstanak vlade. Najizgledniji postizborni koalicijski partner je SPS Ivice Dačića koji je u koaliciji s Vučićem na vlasti od 2012. godine.
Početak krize
Dobroobaviješteni dnevni list »Blic« ojbavio je da »Zapad traži« da u vladi ostane ministar kulture i informiranja Ivan Tasovac, inače vrstan dirigent i prilično nepopularan ministar kulture koji je u vladu ušao 2013. kao nestanačka osoba. Tada je u vladu izabrano više nestranačkih osoba, a Tasovac je nestranački, ali iz kvote SPS-a. Zapad navodno od Vučića traži i da u vladi ostane i nestranačka ministrica uprave Kori Udovički koja je u vladu ušla nakon izbora 2014. godine i to na Vučićevu inicijativu.
Zapad navodno od Vučića traži i da se riješi Nikole Selakovića što je za mandatara mnogo veći problem od potencijalnog lišavanja ministarskih usluga Tasovca i Udovički. Nikola Selaković jedan je od najbližih stranačkih suradnika Vučića, a u vladi je ministar pravosuđa što znači da vodi resor koji bi trebao biti zadužen za provedbu brojnih i ne baš lakih reformi u sklopu pristupanja Srbije Europskoj uniji, posebno u poglavlju 23.
Moskva također ima svoje zahtjeve. Vučić je koncem svibnja, dakle nakon što je izjavio da će vlada ubrzo biti formirana, neočekivano posjetio Putina u Moskvi. Ta je posjeta službeno tretirana kao privatna posjeta, a zapamćena je po tome što je Putin javno izrazio nadu da će »bez obzira na budući sastav vlade Srbije u njoj dostojno mjesto zauzeti ljudi koji će obratiti ozbiljnu pažnju na razvoj naših međudržavnih odnosa«. Dakle, Putin je od Vučića zatražio da u vladi da mjesto prijateljima Rusije, a posljednjih se dana spominje da je na vrhu liste prijatelja prvi potpredsjednik vlade i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić. Srbijanski analitičari procjenjuju da je svibanjski Vučićev posjet Putinu početak izvjesne krize u odnosima Srbije i zapadnih zemalja. Tri tjedna nakon tog sastanka Vučić je naprasno otkazao put u Sjedinjene Američke Države (trebao je biti putnik na prvom letu Air Serbie između Beograda i New Yorka i imati nekoliko sastanaka u SAD-u), a otkazan je i posjet Vučića Bruxellesu što se tada povezivalo prije svega s odgodom otvaranja poglavlja 23 u pregovorima Srbije za članstvo u EU.
