Zastrašujuće

“Što bi se dogodilo da ti odsiječemo uho?”: Ukrajinci svjedoče o jezivoj “filtraciji” po ruskim logorima

Portal Novi list

Foto Reuters

Foto Reuters

Tri mjeseca nakon početka rata, dehumanizirajući proces poznat kao filtracija postao je dio stvarnosti života pod ruskom okupacijom.



“Što bi se dogodilo da ti odsiječemo uho?” — upitali su vojnici Oleksandra Vdovičenka. Zatim su ga udarili u glavu.


Udarali su ga stalno, kad god se njegovim ispitivačima – ruskim vojnicima i proruskim separatistima – nisu svidjeli njegovi odgovori, rekao je kasnije svojoj obitelji.


Muškarca su pitali o njegovoj politici, njegovim budućim planovima, njegovim pogledima na rat.





Provjerili su mu dokumente, uzeli mu otiske prstiju i skinuli ga kako bi provjerili ima li nacionalističkih tetovaža ili tragova uzrokovanih nošenjem ili korištenjem vojne opreme.


“Pokušavali su nešto izvući iz njega”, rekla je njegova kći Maria Vdovičenko u intervjuu za CNN.


Maria je rekla da je njezin otac zadobio toliko udaraca u glavu tijekom ispitivanja prošlog mjeseca da je nekoliko liječničkih pregleda sada potvrdilo da mu je vid trajno oštećen.


Jedan od sretnika


Ipak, Oleksandr je bio jedan od sretnika. Preživio je “filtraciju”.


Kada su ruske trupe prvi put počele okupirati sela i gradove u istočnoj Ukrajini početkom ožujka, nakon njihove invazije na Ukrajinu, počeli su se pojavljivati ​​dokazi da su civili bili prisiljeni prolaziti kroz ponižavajuće provjere identiteta i često nasilno ispitivanje prije nego što im je dopušteno da napuste svoje domove i putuju na područja koja su još uvijek pod kontrolom Ukrajine.



Tri mjeseca nakon početka rata, dehumanizirajući proces poznat kao filtracija postao je dio stvarnosti života pod ruskom okupacijom.


CNN je razgovarao s nizom Ukrajinaca koji su prošli proces filtracije u posljednja dva mjeseca.


Mnogi su previše uplašeni da bi javno govorili, bojeći se za sigurnost rodbine i prijatelja koji još uvijek pokušavaju pobjeći iz područja pod ruskom kontrolom.


Kako izgleda “filtracija”?


Svi ljudi s kojima je CNN razgovarao opisali su kako su bili suočeni s prijetnjama i ponižavanjem tijekom procesa.


Mnogi su svjedočili ili znaju za ljude koje su pokupile ruske trupe ili separatistički vojnici i nakon toga netragom nestali.


Za većinu ljudi s kojima je CNN razgovarao, proces filtriranja uključivao je provjeru dokumenata, ispitivanje, uzimanje otisaka prstiju i pretragu.


Mnogi su bili odvojeni od svojih obitelji. Muškarci su rutinski skidani i pregledavani.



Ljudmila Denisova, ombudsman za ljudska prava ukrajinskog parlamenta, rekla je ranije ovog mjeseca da su ruske snage stvorile “opsežnu mrežu” mjesta gdje su Ukrajinci podvrgnuti “filtriranju”.


Rekla je da su takva mjesta uspostavljena “u svakom okupiranom ukrajinskom gradu” i da je više od “37.000 građana” već prošlo proceduru.


Nikolaj Rjabčenko rekao je za CNN da je pobjegao iz Mariupolja sredinom ožujka kada je grad bio zatvoren i ljudima nije bilo dopušteno kretati se.


“Našli smo način da izbjegnemo kontrolne točke i došli u Nikolske i tamo smo ostali nekoliko tjedana”, rekao je.


Dodaje: “Pitao sam sve koje sam sreo kako izaći i oni su mi rekli da je filtracija obavezna”.


Zloglasni Bezimenne


Informativni znakovi koji su postavljeni u Mariupolju nakon što su ruske trupe zauzele grad ne ostavljaju mjesta sumnji: “Evakuacija se može provesti ako postoji dokument koji potvrđuje prolazak postupka filtracije.”


CNN je vidio fotografiju jednog takvog znaka koju je snimila osoba koja je pobjegla iz grada.


“Svi moraju proći kroz filtraciju, i muškarci i žene, kako bi se slobodno kretali gradom”, rekla je za CNN 20-godišnja Karina, još jedna stanovnica Mariupolja, koju su zbog sigurnosnih razloga identificirali samo po imenu.



Uspjela je pobjeći iz Mariupolja, ali njezin otac, koji još nije prošao proces filtracije, još uvijek je tamo.


Mjesec dana nakon što su ga ruski vojnici pokupili na ulici u Mariupolju, još uvijek ga drže u “prihvatnom centru”, kako ovaj logoru u Bezimenneu, 32 kilometra istočno od Mariupolja naziva samoproglašena separatistička “Narodna Republika Donjeck” (DPR), izmišljena državna tvorevina u istočnoj Ukrajini pod zaštitom ruske vojske.


Bezimenne, pod kontrolom separatista, ruske su trupe koristile kao objekt za provjeru izbjeglica iz Mariupolja i okolnih područja.


U tri odvojena priopćenja objavljena prošlog tjedna, Teritorijalna obrana DPR-a rekla je da je gotovo 1.000 evakuiranih iz Mariupolja dovedeno u logor Bezimenne tijekom tri dana.


Uvjeti su užasni


Rečeno je da je do 17. svibnja kroz objekt prošlo više od 33.000 ljudi.


Ranije ovog mjeseca, rusko ministarstvo obrane objavilo je video na kojem se vidi kako evakuirani iz Mariupolja stižu u filtracijski kamp izvan grada u autobusima.


Ministarstvo je objavilo video snimke ne navodeći kamo su izbjeglice odvedene, niti kada su se evakuacije dogodile. CNN je uspio geolocirati snimku i pokazuje da su odvedeni u Bezimenne.


Satelitske snimke tvrtke Maxar Technologies pokazale su da je šatorski kamp podignut u Bezimenneu već u ožujku.



Karina je rekla da je uspjela razgovarati s ocem koji joj je rekao da su uvjeti tamo užasni.


“Neki spavaju na podu, neki su sretniji i spavaju na stolicama, a neki su još sretniji i imaju madrace u teretani”, rekla je.


Dodaje: “Nema mogućnosti za pranje i nema normalnog zahoda. Svi su bili bolesni jer je bilo prehladno za spavanje na podu.”


Otac joj je ispričao da su stražari u centru odbili dati lijekove osobama koje su tamo zarobljene. Hrane ih vodenastom juhom i drugom lošom hranom, koja se kuha u poljskoj kuhinji.


“Brišu” sve koje smatraju prijetnjom


Ombudsmanka Denisova objašnjava da je centar Bezimenne u kojem se nalazi Karinin otac samo jedan od nekoliko takvih objekata postavljenih u regiji Donjeck.


Rekla je da su ruske trupe uspostavile slične filtracijske logore u Dokuchaevsku, Mykilsky, Mangushu, Bezimenni i Jalti.



Optužila je Rusiju da koristi centre za pritvaranje i “brisanje” svih “službenika, pripadnika vojske ili dobrovoljačkih snaga teritorijalne obrane, aktivista ili bilo koga koga smatraju prijetnjom”.


Maria Vdovičeenko opisala je CNN-u kako to izgleda kad ruski vojnici pokušavaju pronaći bilo što za što bi mogli reći da je inkriminirajuće.


“Tražili su ljude koji govore ukrajinski, ukrajinske simbole, tetovaže”, rekla je i dodala da su vojnici provjerili njezin telefon, ali nisu našli ništa kompromitirajuće.


“Sve smo izbrisali jer su nam ljudi u redu rekli da mogu pogledati sve – kontakte, na primjer, mogli bi nazvati neke od vaših kontakata – i slike…



Za svakog Ukrajinca, normalno je imati slike u vyshyvanki (tradicionalnoj ukrajinskoj vezenoj odjeći) ili sa zastavom, ili kraj spomenika pjesniku Tarasu Ševčenku, rekla je Marija.


Brutalno ih ispituju i muče


Dodala je: “Ja sam svirač bandure (tradicionalnog ukrajinskog instrumenta), nije bila dobra ideja to pokazati. Pa sam to izbrisala, snimila nekoliko novih slika i izbrisala svoje profile na društvenim mrežama”.


Michael Carpenter, američki veleposlanik pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), rekao je prošlog mjeseca da je bilo vjerodostojnih izvješća da “ruske snage okupljaju lokalno civilno stanovništvo,  zatvaraju ih u te logore, i brutalno ih ispituju za bilo kakve navodne veze s legitimnom ukrajinskom vladom ili s neovisnim medijima.



Govoreći prošli tjedan, Carpenter je dodao: “Brojni iskazi očevidaca ukazuju na to da ‘filtriranje’ podrazumijeva premlaćivanje i mučenje pojedinaca kako bi se utvrdilo imaju li i najmanju odanost ukrajinskoj državi.”


Gradsko vijeće Mariupolja optužilo je ruske snage da koriste centre za filtriranje kako bi identificirali svjedoke bilo kakvih “zvjerstava” koje su počinile ruske trupe tijekom bitke za kontrolu grada.


Karina je rekla da, prema riječima njezina oca, većina muškaraca u centru nema pojma zašto ih drže.


“Rečeno im je da će filtriranje trajati najviše jedan do dva dana i da je taj proces potreban kako bi se provjerilo jesu li sudjelovali u neprijateljstvima”, rekla je Karina za CNN.


Zastrašujuć proces


“Ondje su zarobljeni od 12. travnja i nemaju pojma kada će biti pušteni”, dodaje.


Ta neizvjesnost čini proces zastrašujućim za Ukrajince koji pokušavaju pobjeći na sigurno. Većina nema pojma što očekivati.


Stranice na ukrajinskim društvenim mrežama za osobe zaglavljene u regijama pod ruskom kontrolom ili njihove obitelji koje ih traže pune su pitanja o filtriranju.



Jana, koja je napustila Berdjansk u južnoj Ukrajini kako bi ostala kod rodbine u Rostovu u Rusiji, jedinom mjestu gdje je uspjela pobjeći, objasnila je da proces izgleda bio potpuno nasumičan. Zamolila je CNN da ne objavi njezino prezime, bojeći se odmazde.


“Bliski prijatelji su mi rekli da su šest dana stajali u redu za filtraciju, noći provodili u autima, a neki su ipak brzo prošli. Ne znam zašto – očito ovisi o tome koju smjenu ćete dobiti”, rekla je.


Prije rata Eugen Tuzov je bio instruktor borilačkih vještina u Mariupolju.


Sada većinu svog vremena provodi pokušavajući organizirati prijevoz za ljude zarobljene u Mariupolju i okolici prema mjestima koja su pod ukrajinskom kontrolom.


G*vnari u smjeni


I on je za CNN rekao da je proces filtriranja na kontrolnim točkama na cestama koje vode iz Mariupola – prisjeća se da ih je bilo najmanje 27 – izgledao nasumično.


“Sve ovisi o smjeni na koju naletite. Netko ima sreće, netko dođe u smjenu koju vode g*vnari”, rekao je.


Nikolaj Rjabčenko opisuje svoj doživljaj vojnika na tim kontrolnim točkama.


“Ljudi iz DPR-a su bili najgori – oni su raščupani, ljigavci, ponekad su pijani već ujutro, ponašaju se užasno. Vidite čovjeka od 50, 60 godina i po licu mu se vidi da stalno pije”, rekao je Rjabčenko za CNN.



Petro Andriusščenko, savjetnik gradonačelnika Mariupolja, rekao je u priopćenju u ponedjeljak da su ruske trupe postavile pet točaka za filtriranje diljem grada.


Stanovnici Mariupolja moraju proći ovu proceduru kako bi dobili potvrdu koja im omogućuje kretanje gradom, rekao je i dodao: “Ako ovo nije geto, ne znam što jest.”


Jana je rekla da su njezini roditelji morali proći filtraciju u bolnici u Donjecku, kamo su odvedeni nakon što su ranjeni u ruskom bombardiranju. Prije toga proveli su više od dva tjedna skrivajući se u skloništu u Mariupolju, bez liječničke pomoći.


Ako si nešto napisao, odvedu te


“Ljudi su dolazili iz neke službe, uzimali im otiske prstiju, rekli im da je ovo filtracija jer ne mogu hodati, ali da se to moralo učiniti, jer da takva pravila postoje u DPR-u”, rekla je.


Jana je rekla da su ona i suprug morali proći gotovo 20 kontrolnih točaka kad su bježali iz Mariupolja prema ruskom Rostovu.


“Na gotovo svakoj kontrolnoj točki svlačili su mog muža, tražili tetovaže i tragove oružja i pitali ga je li služio vojsku”, rekla je.


Tuzov je rekao da volonteri u njegovoj transportnoj službi imaju slična iskustva; rekao je da su neki podvrgnuti testovima detektora laži i da je — koliko on zna — najmanje 30 njih privedeno tijekom procesa.



“Odvedeni su na punktovima. Provjeravaju telefone, društvene mreže, ako si nešto napisao o njima… odvedu te”, rekao je.


Tuzov je rekao da ne zna sudbinu privedenih. CNN je ranije izvijestio da su neki od onih koji su privedeni na kraju poslani u Rusiju.


Maria Vdovičenko rekla je da su ona i njezina obitelj — njezini roditelji i mlađa sestra — čekali u Novoj Jalti oko 20 dana prije nego što im je dopušteno da prođu kroz proces filtracije.


“Rečeno nam je da nećemo moći izaći bez toga”, rekla je za CNN.


“Ubio sam ih 10, a onda…”


Dodaje: “Oni su rekli da će samo provjeriti dokumente i telefone, a mi ćemo otići. Ali nije bilo tako lako kao što su obećali”.


Rekla je da je obitelj čekala u redu dva dana i dvije noći, a da nije smjela napustiti automobil.


Konačno, Maria i njezin otac odvedeni su do male drvene građevine udaljene oko 200 metara. Njezinoj mlađoj sestri i majci, koja nije mogla hodati, rečeno je da ostanu u vozilu.


Dok je čekala da uđe u improviziranu zgradu, Maria je rekla da se osjeća ugroženo.


Foto Reuters


“Vojnici su razgovarali među sobom. Bilo je zastrašujuće slušati što se može dogoditi ljudima koji nisu prošli filtraciju. Pamtit ću to zauvijek”, ispričala je.


Rekla je da je čula jednog od vojnika koji je čuvao mjesto kako kaže: “Ubio sam ih deset i nisam dalje brojao”.


Izvješća koja su dolazila iz tih objekata šokirala su međunarodnu zajednicu, a ta praksa je navedena kao jedan od razloga da Rusija bude suspendirana iz Vijeća UN-a za ljudska prava u travnju.


Dokazi s terena, svjedočanstva onih koji su pobjegli i izjave separatističkih vlasti pokazuju da je Rusija od tada samo povećala svoju upotrebu filtracije.


Nije ni prvi put. Tijekom rata u Čečeniji, ruske snage koristile su filtracijske logore kako bi odvojile civile od pobunjeničkih boraca.


Legendarna ruska istraživačka novinarka Ana Politkovskaja prikupila je iskaze čečenskih civila zatočenih u tim centrima, otkrivajući brutalne metode ispitivanja, mučenje i kršenje ljudskih prava.


Ubijena je u svojoj zgradi u Moskvi 2006.