Srbija se ni danas ne želi suočiti sa svojom ratnom ulogom i zato negira postojanje logora na svom teritoriju, ocjena je predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejmana Tihića, koji je četiri mjeseca 1992., uz teška mučenja, proveo u dva logora u Srbiji, u Batajnici kod Beograda i u Srijemskoj Mitrovici.

Tihić je 1992. bio predsjednik odbora SDA u  Bosanskom Šamcu, zbog čega je bio izravna meta srpskih napadača.

»Dobro jutro đenerale«

»Do 27. svibnja bili smo zatvoreni na aerodromu Batajnica u jednom zdravstvenom zavodu, u podrumu. Bili su neki mali prozori, ali su oni bili pokriveni dekama, tako da smo stalno bili u mraku. I tu je svaki dan bilo maltretiranje, udaranje, iživljavanje na svaki mogući način.  Svako jutro kada trebamo otići u toalet da se tamo umijemo, morali smo poljubiti sliku Draže Mihajlovića i kazati dobro jutro, đenerale, pa tek onda ići u wc. Sva ta kretanja iz te sobe, preko hodnika do wc-a su praćena raznim udarcima«, prisjetio se Tihić za Radio Slobodnu Europu.

Iz Batajnice prevezen je u Srijemsku Mitrovicu, gdje su robijali zatočeni Vukovarci.

»Jedno 200 metara do te zgrade u kojoj se nalazio logor morali smo trčati kroz špalir gdje su nas tukli obični policajci iz KP doma Mitrovica, čak i zatvorenici. Ako padneš slučajno, zgaziše te.  Kad smo došli u tu zgradu  ima jedno 50 metara do samice, tu na svakom koraku su tukli. I onda pred samom samicom su te skinuli skroz golog. Mene su skinuli i onda tukli. Ja sam jedno šest, sedam puta padao u nesvijest. Takav je bio doček. Ja ne znam kako se to uopće moglo preživjeti. I poslije toga svaki dan ujutro su nas tukli i naveče«, ispričao je Tihić, dodajući kako je ipak bilo najteže posljednjeg dana kada je razmijenjen 14. kolovoza 1992.

Tihić, koji je svjedočio u nekoliko suđenja pred Haškim sudom, kaže kako Srbija provodi dvoličnu politiku. »Istina je jednostavna: otkud Sujelman Tihić u Srbiji u logorima? Ja sam o tome svjedočio. Mene je popisao Crveni križ. I sada čuvam onu karticu. Ima nas dvanaest, trinaest iz Bosanskog Šamca koji smo bili u tim logorima. I to je istina«, kazao je Tihić. 

Neljudski uvjeti

Još je nekoliko bivših bošnjačkih logoraša u logorima u Srbiji za Radio Slobodna Europa svjedočilo o neljudskim uvjetima na tim mjestima. Spomenuli su logore u Šljivovici i Mitrovu polju, kroz koje je prošlo oko osam stotina zatočenika, ponajviše uhićenika u Žepi nakon pada enklave u ljeto 1995.

Uz već poznata mjesta, poput Srijemske Mitrovice, Stajićeva ili Niša, spominju se i logori u Padinskoj skeli, oko Aleksinca, te logor Batković.

Neuropsihijatrica Amla Bravo – Mehmedbašić, koja je radila s logorašima iz Mitrovog Polja i Šljivovice, izjavila je kako su mučenja u tim logorima imala »unaprijed planirane ciljeve«.

Više od 90 posto logoraša oboljelo je od PTSP-a, i treba im višestruka pomoć, tvrdi Bravo-Mehmedbašić. Društvo za ugrožene narode BiH najavilo je tužbu protiv Srbije.

»Imamo izjave pedesetak logoraša koji će tužiti Srbiju i tražiti odštetu za mučenje, prebijanje i ubijanje u tim logorima. Pronašli smo odvjetnike koji će ih zastupati. Dakle, to nisu bili nikakvi sabirni centri, nego pravi logori«, kazala je predsjednica toga društva Fadila Memišević.