Da bi se stopa nezaposlenosti u G-20 vratila na predkriznu razinu iz 2007. godine, članice te skupine, koja ostvaruje 90 posto svjetskog proizvoda, morale bi hitno otvoriti 67 milijuna novih radnih mjesta
Velika bitka protiv prve velike ekonomske krize u 21. stoljeću – što je započela ujesen 2007. godine na američkom tržištu nekretnina, da bi se zatim preobrazila u veliku financijsku krizu Amerike i Europe, kulminirajući kroz recesiju i dužničku krizu u većini članica Europske unije – možda ili napokon, seli na tržište rada. Jer, nakon niza velikih nacionalnih i multilateralnih akcija za spašavanje globaliziranog kapitala: velikih zapadnih banaka i kompanija, a zatim i državnih financija u prezaduženim i recesijskim zemljama – sudeći prema temi dvodnevnog skupa ministara rada i financija iz Grupe 20 u Moskvi, koji bi sutra trebao završiti dogovorom o snažnim mjerama za novo zapošljavanje – na kraju te balade dolazi red i na spašavanje globalizirane mase nezaposlenih.
U G-20 od 1999. godine povremeno se, radi rješavanja najsloženijih pitanja međunarodne ekonomije, sastaju ministri financija i guverneri središnjih banaka iz 19 najindustrijaliziranijih zemalja (Argentine, Australije, Brazila, Francuske, Indije, Indonezije, Italije, Japana, Južne Koreje, Južnoafričke Republike, Kanade, Kine, Meksika, Njemačke, Rusije, SAD-a, Saudijske Arabije, Turske i Velike Britanije) i Europske unije.
Riječ je o prvorazrednom forumu za usklađivanje najznačajnijih političkih i ekonomskih mjera u skupini zemalja koje stvaraju 90 posto svjetskog proizvoda, u kojima živi dvije trećine svjetskog stanovništva i koje obavljaju 80 posto međunarodne trgovine.
Njemački vrh
Pripremajući najnoviju snimku tržišta rada u okviru Grupe 20, analitičari Međunarodne organizacije rada i OECD-a prekjučer su u najširu javnost izašli i s nizom prijedloga za suprotstavljanje beznadnim trendovima kronične besposlice i u većini najindustrijaliziranijih ekonomija, a osobito u podskupini od deset zemalja, u kojima je viša od 16 posto za skupinu mlađih od 25 godina. Prema tim nalazima, u prvoj polovini ove godine u članicama G-20 bez posla je bilo čak 93 milijuna građana, od kojih je 30 posto njih bez posla dulje od godinu dana.
Uz to je u 17 zemalja, uz izuzetak Njemačke i Japana, stopa nezaposlenosti među mlađima od 25 bila čak dvostruko viša nego među starijima od 25 godina.
Zato G-20 mora proglasiti zapošljavanje prioritetom, ne samo aktualnog summita u Moskvi, nego i u makroekonomskim politikama na nacionalnim razinama: to je ključna poruka analitičara Međunarodne organizacija rada OECD-a.
1. Bez posla 93 milijuna osoba, od kojih ih je 30 posto bez posla dulje od 12 mjeseci
2. U 18 zemalja, uz izuzetak Njemačke i Japana, stopa nezaposlenosti među mlađima od 25 godina dvostruko je viša nego među starijima od 25
3. Za prevladavanje prijeteće socijalne bombe, u G-20 nužno je otvoriti bar 67 milijuna novih radnih mjesta
Izvori: ILO i OECD, srpanj 2013.
Jer, i u šestoj godini od početka velike ekonomske krize tempo zapošljavanja i dalje je slab u većini članica G-20, naglasili su u zajedničkom priopćenju čelnik ILO-a Guy Ryder i glavni tajnik OECD-a Angel Gurria. Iako je stopa nezaposlenosti u proteklih 12 mjeseci blago pala u polovini članica G-20, u drugoj je polovini dodatno porasla, a u Španjolskoj i u Južnoafričkoj Republici premašuje 25 posto.
Ryder i Gurria zatražili su pojačana ulaganja u infrastrukturu, javne radove, obimniju kreditnu ponudu za mala i srednja poduzeća, poboljšane sustave socijalne skrbi, sustavno doškolovanje i prekvalificiranje radne snage i više minimalne plaće te znatno poticajnije uvjete za zapošljavanje mladih. Uz to su izračunali, da bi – kako bi se stopa zaposlenosti u G-20 vratila na prekriznu razinu iz 2007. godine i suzile enormne socijalne razlike nabujale tijekom prošlih šest godina i na nacionalnim i na međunarodnoj razini – zemlje iz G-20 morale otvoriti oko 67 milijuna novih radnih mjesta u što kraćem roku.
Španjolsko dno
Najbolje stanje na tržištu rada je u skupini od deset zemalja, u kojima je stopa nezaposlenosti ponovno niža od šest posto: u Australiji, Brazilu, Kini, Njemačkoj, Indoneziji, Japanu, Južnoj Koreji, Meksiku, Rusiji i Saudijskoj Arabiji. Zabrinjavajuće je stanje u Europskoj uniji kao cjelini od 28 članica, u kojoj je zbirna stopa nezaposlenosti viša od 12 posto, a najteže stanje u depresijskoj i bankrotiranoj Grčkoj i Španjolskoj, u kojima je stopa nezaposlenosti viša od 27 posto, dakle – viša nego li je u Južnoj Africi.
No, alarmanto je stanje nezaposlenosti u skupini mlađih od 25 godina u deset zemalja, u kojima je stopa nezaposlenosti mladih viša od 16 posto, a osobito teška u pet zemalja: u Francuskoj, gdje ih je 28 posto bez posla, u Saudijskoj Arabiji, gdje ih je bez posla 30 posto, u Italiji, gdje je ta stopa dosegla 40 posto, u Južnoj Africi, gdje ih je bez posla čak 54, a u Španjolskoj eksplodirajućih 57 posto. Pod pritiskom takvih okolnosti na tržištu rada, izrazit je i trend snižavanja kupovne moći plaća u većini članica G-20, kao i trend sve širih razlika u dohocima, imovini i uvjetima za život. Pred ministrima G-20 su visoka očekivanja, veliki izazovi i mnogobrojne jednadžbe s bezbroj nepoznanica, od kojih nemali broj nema rješenja u dogledno vrijeme.
