Prije točno 31 godinu srpska naoružana paravojna skupina prisilila je 20 civila da siđu s vlaka u bosanskom selu Štrpcima. Prebili su ih, opljačkali i na kraju ubili.

Bilo je to jedno u nizu neopisivih zvjerstava u krvavim ratovima tijekom raspada Jugoslavije, a pravda je u mnogim takvim slučajevima bolno spora.

U srbijanskoj prijestolnici Beogradu suđenje optuženima za pokolj u Štrpcima još uvijek traje, a osumnjičeni su slobodni.

“Neoprostivo je da su srbijanska pravosudna tijela, 30 godina nakon otmice i likvidacije 20 civila u Štrpcima, nesposobna provesti suđenje na profesionalan način i donijeti presudu”, priopćio je Centar za humanitarno pravo.

Procijenjuje se da je u ratovima u Jugoslaviji 90-ih godina prošlog stoljeća poginulo 130.000 ljudi.

Nekoliko vodećih ličnosti iz razdoblja ratovanja, uključujući zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića, završili su pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) u Den Haagu.

Mnogima se sudilo na lokalnim sudovima diljem Balkana.

Ali u Srbiji osuđene ratne zločince slave vodeći državni dužnosnici i veliča ih se u provladinim medijima. Oni koji su izašli iz zatvora nastavili su svoje političke karijere ili se posvetili pisanju revizionističkih povijesnih knjiga koje tiskaju državni izdavači.

Krenu pa stanu

U slučaju Štrpci, četvorica pripadnika paravojne skupine Osvetnici, povezane s vojskom bosanskih Srba, na suđenju koje je završilo u veljači 2022. osuđeni su na zatvorske kazne između pet i 10 godina.

No, godinu potom presuda je srušena, a novo suđenje je počelo u siječnju ove godine.

Skupine koje traže pravdu na suđenjima za ratne zločine ljute se zbog načina na koji se vode sudski postupci – krenu pa stanu.

Prema optužnici, posebna oružana skupina formirana je u Višegradu u veljači 1993. s ciljem da iz vlaka koji je povezivao Beograd s Barom otme nesrpske putnike

Oteli su 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jednu osobu čiji identitet nikad nije utvrđen.

Četvorku koju čine Gojko Lukić, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić sumnjiči se da je otela putnike u Štrpcima i predala ih njihovim krvnicima.

Izvršitelji pokolja nikad nisu identificirani i nikad nije otvorena istraga o tome tko je naredio likvidaciju nesrpskih civila.

Samo su četiri tijela žrtava pronađena oko 70 kilometara od mjesta otmice, uz obalu jezera Peručac.

Milana Lukića, srpskog zapovjednika povezanog s Osvetnicima, haški sud u prosincu 2014. osudio je na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti. No nikada nije osuđen za ulogu u pokolju u Štrpcima.

Osude izvan Srbije

I dok se Srbiju optužuje da odugovlači sa suđenjima za ratne zločine, ostale države u regiji su pokazale veći inicijativu po tom pitanju, uključujući i suđenja pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi.

Crnogorski sud je 2004. zbog sudjelovanja u otmici civila u Štrpcima osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina.

U susjednoj BiH, sedam pripadnika Osvetnika je u kolovozu 2013. osuđeno na po 13 godina zatvora zbog sudjelovanja u zločinu.

“Presude su zasigurno trebale biti strože. Ali ipak pokazuju volju društva u BiH da se sudi ratnim zločincima”, rekao je Edvin Kanka Čudić, stručnjak za ratne zločine u Udruženju za društvena istraživanja i komunikacije, regionalnoj nevladinoj organizaciji za ljudska prava i međunarodno humanitarno pravo, osnovane 2013. godine u vezi s oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji.

“Nažalost, to se ne može reći za Srbiju, jer suđenja, poput onog za Štrpce, također traju jako dugo”, rekao je Čudić.