LJUBLJANA Nije nikakva tajna da Slovenija nije najuzornija država kada je riječ o poštovanju ljudskih prava, no ipak je iznenađujuće da je susjedna država prema analizi britanskog internetskog portala posvećenog ljudskim pravima Rights Info na prvom mjestu po broju kršenja ljudskih prava u odnosu na broj stanovnika od svih 47 članica Vijeća Europe. 

Odgovarajući na pitanje koje članice Vijeća Europe imaju, prema presudama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, najveći i najmanji broj slučajeva kršenja Europske povelje o ljudskim pravima na milijun stanovnika, Rights Info navodi da je Slovenija sa 148 slučajeva na milijun stanovnika na neslavnom prvom mjestu po broju kršenja ljudskih prava u Europi, slijedi Malta sa 102 slučaja, zatim Moldavija sa 76, Bugarska sa 68 i Grčka sa 67 slučajeva. 

Na drugoj strani liste, s najmanjim brojem kršenja ljudskih prava u odnosu na broj stanovnika, vode Španjolska i Njemačka, s po samo dva slučaja kršenja ljudskih prava na milijun stanovnika, čime se još jednom potvrđuje kako ove dvije europske zemlje s traumatičnom autokratskom i nedemokratskom prošlošću danas pripadaju skupini najuzornijih demokracija svijeta. Neznatno zaostaju Danska s tri, te Irska i Velika Britanija. 

Europski je sud dosad presudio u 323 slovenska predmeta, od čega je u 304 predmeta utvrđeno kršenje ljudskih prava, a najčešće je bila riječ o pravu na suđenje u razumnom roku i pravu na učinkovito pravno sredstvo. Slovenija je, dakle, kako su izračunali u mariborskom dnevniku Večer, izgubila 94 posto predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, točno koliko i Rusija. Ukrajina je pak izgubila najviše sporova pred Europskim sudom, čak 99 posto, a Mađarska i Azerbajdžan po 95 posto. Po broju izgubljenih sporova najbolje stoji Danska s 33 posto, Švedska s 41 posto, zatim Britanija i Nizozemska s 59 posto. Od svog osnivanja Europski sud donio je oko 18 tisuća presuda, od kojih se njih više od tri tisuće odnose na Tursku (3095), a po broju presuda slijede Italija (2312), Rusija (1604), Rumunjska (1113) i Poljska (1070). 

Prenoseći informaciju britanskog portala Rights Info slovenski su mediji objašnjenje, pa i opravdanje, za slovenski rekord pronašli u metodologiji britanskog portala, koji je kao jedan od kriterija za plasman na svojoj ljestvici najvećih kršiteljica ljudskih prava izabrao broj stanovnika, objašnjavajući kako je u tom slučaju logično da će države s manjim brojem stanovnika lakše napredovati od mnogoljudnijih država, iako time ni izdaleka nije moguće objasniti ovaj fenomen, pa ni činjenicu da su se mnoge male zemlje na ovoj ljestvici plasirale daleko bolje od Slovenije. Među takvima, dakako, nema Hrvatske. Iako, doduše, nije baš među najgorima, s 240 izgubljenih predmeta, u kojima je utvrđeno kršenje ljudskih prava, od njih ukupno 290 presuđenih, jasno je da se ni Hrvatska, barem kada je riječ o poštivanju Europske povelje o ljudskim pravima, sa svojih 82 posto izgubljenih sporova nema čime pohvaliti. 

Imidž kršiteljice ljudskih prava – iako je Slovenija izbila na čelo ove ljestvice prvenstveno zbog brojnih drugih slučajeva – Slovenija ponajprije ima zahvaliti slučaju izbrisanih, kao i slučaju neisplaćenih štediša Ljubljanske banke, u kojima je Europski sud u Strasbourgu, nakon dugogodišnjeg tvrdoglavog odbijanja slovenskih vlasti da obešteti oštećene, posljednjih godina utvrdio masovno kršenje ljudskih prava. U slučaju izbrisanih slovenske su vlasti početkom devedesetih iz registra slovenskih državljana izbrisale oko 25 tisuća građana, neslovenaca porijeklom iz bivših jugoslavenskih republika, što je bio dotad najveći, najmasovniji i najdrastičniji slučaj kršenja ljudskih prava od osamostaljenja, a sličan negativni učinak za ugled Slovenije imala je i prošlogodišnja presuda Europskog suda u Strasbourgu, kojom je Slovenija proglašena odgovornom za povrat stare devizne štednje štedišama podružnica Ljubljanske banke izvan Slovenije, nakon što je utvrđeno da je Slovenija povrijedila pravo na mirno uživanje vlasništva te pravo na učinkovito pravno sredstvo spomenutih štediša koji su svoju deviznu štednju položili u podružnice Ljubljanske banke izvan teritorija Slovenije.