Ulazak Švedske u NATO ovjekovječen početkom tjedna podizanjem švedske zastave u sjedištu Sjevernoatlantskog saveza u Bruxellesu nakon lanjskog ulaska Finske u članstvo najvažnija su proširenja ove vojno-političke alijanse u posljednjih nekoliko desetljeća.

Iako su same ceremonije primanja djelovale skromno, obje su zemlje u miraz donijele moćne nacionalne vojske i suvremeno naoružanje kompatibilno s NATO-standardima, ali i, svakako značajno za pažljivije analitičare, nasljeđa najstabilnijih demokracija i poretka ljudskih prava i sloboda u svijetu kakvim se velika većina sadašnjih članica NATO-a teško može mjeriti.

Dvije snažne ekonomske i socijalne države s respektabilnim vojnim kapacitetima čine zaokruženu sliku poželjnih skandinavskih članica. U sjeni ruske agresije na Ukrajinu Švedska i Finska odrekle su se politike neutralnosti i neuplitanja u ratne sukobe, što je bila poputbina mirnodopskih civilnih država u kojima se desetljećima pažljivo gradila demokracija najviših standarda brendirana dosljednim socijaldemokratskim vladama. Nova politička realnost i neizvjesnost širenja ruske agresije učinile su da je neutralnost za obje zemlje postala prerizična i nimalo oportuna.

Ruske prijetnje

Jasno je da ključni razlog u svemu leži u famoznom članku 5. Ugovora o NATO-u prema kojem se oružani napad na jednu državu Saveza smatra napadom na sve njezine članice čime se vojna alijansa apriori obavezuje pružiti pomoć napadnutoj zemlji. Švedska i Finska time su minimalizirale mogućnost agresije na svoj teritorij.

Švedski susjed Finska dijeli dugih 1.340 kilometara državne granice s ratnički raspoloženom Rusijom. Nedvojbeno je da su kucanjem na vrata Saveza obradovali s obje strane Atlantika, posebno u Washingtonu možda i likujući što je svečarski nastupio kraj politike neutralnosti u Europi, baš uoči 75. obljetnice postojanja NATO-a.

Pristupanjem Švedske NATO-u kao 32. članice vojnog saveza dovršen je geopolitički cilj da je praktički cijeli Baltik pod kapom Saveza s izuzetkom obale Rusije oko Sankt Petersburga i ruske eksklave Kalinjingrada.

Tri omanje baltičke članice Estonija, Latvija i Litva u susjedstvu Rusije i Bjelorusije dobile su s leđa moćnog NATO-saveznika koji ih gleda s lijeve strane Baltičkog mora. Za tri baltičke države doprema ljudstva i vojne opreme u kritičnim situacijama sada može i preko mora iz Švedske.

🇸🇪 Swedish forces celebrate NATO membership

Just minutes after Sweden’s membership became official, Swedish soldiers lit bonfires and held a spontaneous ceremony whilst exercising in Lapland, Finland#SteadfastDefender24 | #WeAreNATO pic.twitter.com/MmVRxjnxGA

— NATO (@NATO) March 11, 2024

S Gotlandom – velikim otokom usred Baltičkog mora, švedski saveznik ima na raspolaganju izuzetno povoljnu stratešku bazu s kojom može kontrolirati praktično cijeli Baltik. Vojni i geostrateški eksperti geografski položaj Švedske smatraju glavnim razlogom zašto je za NATO toliko važno članstvo te zemlje.

Uz kandidaturu za Savez, službeni Stockholm početkom prosinca potpisao je i sporazum kojim SAD-u daje pristup u 17 vojnih baza na švedskom tlu. To je, svakako, dodatan razlog za zadovoljstvo u Washingtonu, ponuda koju je teško bilo odbiti.

Dosadašnja duga tradicija neutralnosti na sjeveru Europe postala je neka bolja prošlost koja svakako nije bila politički hir skandinavskih tigrova. Finska je bila neutralna još od završetka Drugog svjetskog rata, a Švedska je gajila takvu politiku protekla dva stoljeća, još od 1814. godine.

NATO kojem se do razdoblja prije ruske invazije na Ukrajinu »tepalo« kao reliktu hladnoratovske ere i geopolitičkom atavizmu, nikad nije bio življi nego danas, što je pak u suprotnosti od onoga što je režim u Kremlju priželjkivao.

Ruski predsjednik Vladimir Putin postigao je ono čemu se snažno protivio, a to je novo širenje tog saveza prema Rusiji, u krajnjem slučaju dogodilo se to puno brže nego što je očekivao u nekim svojim tajnim planovima. Sasvim očekivano, iz Moskve stigle su prijetnje.

Rusija je obećala da će poduzeti »protumjere« koje će, kako kažu iz Kremlja, ovisiti o uvjetima i opsegu integracije Švedske u NATO. Poznato je da je Putin kao jedan od razloga pokretanja agresije na Ukrajine naveo »širenje NATO-a«.

No, upravo je ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. godine natjerala Švedsku i Finsku da napuste neutralni status i pristupe Sjevernoatlantskom savezu. Zvuči pomalo cinično da je neutralnost odjednom postala relikt prošlosti.

Švedska i Finska učinile su ultimativni zaokret u vanjskoj politici, a rasprave o pozitivnim i negativnim efektima sudjelovanja u mehanizmu kolektivne sigurnosti ostavljena su za neka druga sigurnija vremena.

Miroljubiva nacija

Šveđani se generalno doživljavaju kao miroljubiva skandinavska nacija, pa je u siječnju u tamošnjoj javnosti, a i šire snažno odjeknulo vladino upozorenje da se pripreme na mogućnost rata. Na političkom planu dogodila se i svojevrsna kriza identiteta švedskih socijaldemokrata, tradicionalno najjače stranke u zemlji.

U jesen 2021. tadašnji ministar obrane Peter Hultqvist izjavio je da može jamčiti da nikada neće sudjelovati u pristupanju zemlje NATO-u. No, nekoliko mjeseci kasnije socijaldemokratska premijerka Magdalena Andersson započela je pristupne pregovore za ulazak u vojno-političku alijansu.

U svibnju 2022. službeni Stockholm i Helsinki zatražili su pristupanje NATO-u. Na samitu Saveza u Madridu u lipnju iste godine dobili su pozivnicu za članstvo. Protokoli o njihovu pristupanju potpisani su 5. srpnja 2022. godine.

No, u cijeloj priči ulazak Švedske za razliku od Finske nije prošao glatko unatoč potpisu i pozivu iz Bruxellesa. Ironično je da su Švedskoj na put u NATO stale dokazano deficitarne demokracije, »sporedne« članice Saveza Turska i Mađarska.

Sweden 🇸🇪 has joined NATO. We bring highly capable and interoperable Forces to the Alliance. We are ready, we are capable and from this day on: We are NATO.#svfm #WeAreNato #StrongerTogether pic.twitter.com/LwmcndXUFr

— Försvarsmakten (@Forsvarsmakten) March 7, 2024

Za razliku od Turske, koja je mjesecima privremeno blokirala ulazak Švedske u NATO, Mađarska nije imala uvjerljivih prigovora i razloga za blokadu. Mađarskom autoritarnom premijeru Viktoru Orbanu smetale su opaske Stockholma zbog nedemokratskog stanja u Mađarskoj, niske vladavine prava i gušenja medijskih sloboda.

No, Budimpeštu je na niske standarde pravne države ranije upozoravala i Europska komisija, a u svojim izvještajima i međunarodna organizacija Transparency International. Mađarska blokada ulaska Švedske u zajednički savez bila je motivirana nekim drugim prizemnijim razlozima.

Turski popis zahtjeva bio je opsežnijeg sadržaja, a ticalo se najviše odnosa Švedske prema izbjeglim Kurdima u toj zemlji, a koje Ankara uglavnom smatra teroristima, a prigovorima su se priključili i predimenzionirani lanjski incidenti paljenja Kur’ana u Švedskoj.

U siječnju je Turska konačno dala zeleno svjetlo ulasku Švedske u NATO, a Mađarska je to učinila u veljači. Čak štoviše, Mađarska se zaintrigirala planom kupnje još četiri švedska borbena zrakoplova Gripen kakve već ima u sklopu svog ratnog zrakoplovstva.

Koliko god su turska i mađarska blokada sada stvar prošlosti, gotovo kao operetna ucjena, to je u povijesnom proširenju NATO-a bila neugodna epizoda za sjevernoatlantske odnose i upozorenje koliko može biti štetno da države posrnulih demokracija zadrže jednaku moć suodlučivanja u međunarodnim organizacijama.

Promjene odnosa

Švedske oružane snage i njihova vojna oprema te visok udio izdvajanja za obranu iznimno su važan faktor članstva na kojem je NATO u startu na dobitku. Iako je zemlja s kvantitatvno malim brojem profesionalnih vojnika, njih tek oko 38.000, riječ je o moderno profiliranoj vojsci, posebno dobro opremljenom ratnom zrakoplovstvu i zrakoplovima koje sami proizvode.

Švedska je i zasebno pomorska sila s vlastitim suvremenim podmornicama, a sudjelovala je i u raznim NATO-ovim misijama, među ostalim i u Afganistanu. Prema ovogodišnjoj analizi portala Global Firepower švedska vojska 10. je po snazi u Europi i 29. u svijetu i razvidno je da se njenim ulaskom u Savez mijenjaju odnosi i doprinosi vojne moći u tom dijelu Europe i svijeta.

Ona troši više od 2 posto bruto domaćeg proizvoda na obrambene svrhe koliko je službeno dogovoreni godišnji prag izdvajanja za obranu svake pojedine članice NATO-a koji mnoge od njih ne uspijevaju ispuniti uglavnom zbog ekonomskih razloga.

U švedskom slučaju tendencije je da postoci u idućim godinama još i rastu što je i među nekim ambicioznijim članicama cilj koji žele progurati na razini Saveza. Nakon završetka hladnoratovskog razdoblja rata kao i mnoge druge zapadne zemlje i Stockholm je značajno smanjio izdvajanje za obranu.

No, gruzijskim ratom 2008. godine, a pogotovo ruskom aneksijom Krima 2014. godine, takva politika našla se na prekretnici s radikalnim zaokretom nakon ruske agresije na Ukrajinu.

For the first time as #NATO Allies, 🇩🇰 F-35 & 🇸🇪 JAS-39 Gripen fighter jets flew aerial combat training drills in and around 🇩🇰 airspace

1 versus 1 air combat training – F-35 vs JAS-39 – Who do you think won this friendly battle?

Read more: https://t.co/GEotQUuH4U#WeAreNATO pic.twitter.com/2ioZElEeYg

— NATO Air Command (@NATO_AIRCOM) March 15, 2024

Finska s preko 1.000 kilometara granične linije s Rusijom dovoljno je moćna da trenutačno može sama osigurati svoju granicu. Od Barentsovog mora na sjeveru do Finskog zaljeva na jugu, granica je uglavnom šumovita, a u pograničnom području gotovo i nema većih naselja.

Vojni analitičari ne dvoje da su finske oružane snage na novom sjeveroistočnom krilu Saveza dobro obrazovane, uvježbane i motivirane. Finska nikada nije ukinula služenje vojnog roka za muškarce i ima 24.000 aktivnih vojnika i preko 900.000 obučenih rezervista.

U slučaju napada, kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo mogu se povećati na 280.000 pripadnika oba spola. U odnosu na 5,5 milijuna stanovnika stručnjaci smatraju da je riječ o relativno velikoj vojsci.

Ono što ih razlikuje od Švedske i dobrog dijela ostatka Europe jest da nisu smanjili svoja ulaganja u vojsku nakon Hladnog rata. Jacob Westberg, profesor na Sveučilištu za obranu u Stockholmu za Deutche Welle ističe zanimljivu usporedbu.

Njemačka od preko 82 milijuna stanovnika sa svojim Bundeswehrom broji tek 183.000 ljudi i 30.000 rezervista uz činjenicu da je vojna obaveza ukinuta prije nekoliko godina.

Interes za širenje Saveza i na BiH

»Je li BiH sljedeća?« jedan je od naslova u medijima koji reaktualizira mogući slijed širenja NATO-a nakon skandinavskog scenarija upravo prema nestabilnom hrvatskom susjedstvu.

No, političkom i ekonomskom rasapu BiH kao utegu za članstvo u dogledno vrijeme kontriraju nedavna upozorenja zapadnih analitičara, a posebno i od same ukrajinske vlade kako Rusija kani »zakuhati« i na Balkanu.

Nesumnjiva je želja NATO-a da u svoje članstvo primi i BiH i tako popuni geografske praznine koje ima u ovom dijelu Europe, ali očito je i da u samoj BiH nema konsenzusa oko članstva u NATO jer se Republika Srpska tome protivi, a njeni predstavnici u državnim tijelima prijete vetom, piše portal Euractiv povodom razgovora s politologom i nekadašnjim hrvatskim veleposlanikom u Švedskoj dr. Brankom Caratanom.

– Kada je riječ o članstvu BiH u NATO-u, sve su mogućnosti otvorene. Interes za time svakako postoji. No, uplitanje BiH u globalne konflikte zakompliciralo bi situaciju. BiH bi ipak prije ulaska u NATO morao riješiti svoje unutarnje probleme.

Puno će ovisiti i o ishodu američkih predsjedničkih izbora. Eventualna pobjeda Donalda Trumpa na njima ne bi išla u prilog ulasku BiH u NATO, ali mogla bi promijeniti i američku vanjsku politiku općenito, pa tako i odnos prema Europi.

Mislim da je u ovom trenutku veća vjerojatnost da će BiH biti ostavljena na laganom pristupnom putu, nego da će brzo ući u NATO. No, sve će to ovisiti o nizu faktora, smatra Caratan.