Foto Arhiva/NL
Potporni faktori značili bi niže kapitalne zahtjeve za banke čija je izloženost rizicima povezanim s klimatskim promjenama niža, dok bi penalizacijski faktori značili više kapitalne zahtjeve za banke s višom izloženošću, kažu u HNB-u
RIJEKA – Središnje banke se sve intenzivnije bave rizicima povezanim s klimatskim promjenama jer jača svijest da klimatske promjene mogu imati znatne financijske posljedice na banke i financijski sektor u cjelini.
Nedavno je u Londonu održana konferencija o korporativnom upravljanju klimatskim promjenama za financijske institucije u organizaciji Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), na kojoj su sudjelovale i Sandra Švaljek, zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke, i Martina Drvar, viceguvernerka.
Komentirajući naglaske konferencije, Švaljek je rekla da HNB prati iskustva drugih, ali i priprema vlastite politike u tom smislu. Upozorila je da su metodologija praćenja ovih rizika i njihova kretanja u različitim scenarijima tek u početnoj fazi razvoja, ali dobar je put, za početak, u razgovoru s bankama informirati se o tome jesu li svjesne klimatskih rizika i uvažavaju li fizički rizik i rizik tranzicije u svojim poslovnim praksama.
Analiza scenarija
– Hrvatska narodna banka podržava izradu analize scenarija po uzoru na Bank of England kao alata u području financijske stabilnosti. S druge strane, smatramo da je, s obzirom na razinu pripremljenosti banaka i regulatora, prerano za poduzimanje bonitetnih mjera, kao što su stroži ponderi rizika za tzv. smeđe izloženosti, odnosno zelenih potpornih faktora za tzv. zelene izloženosti, napominje Švaljek.
Na pitanje što točno znače »smeđa« i »zelena izloženost«, kada bi se takve mjere uvele, te bi li to značilo da bi bankama u budućnosti bilo skuplje kreditirati sektore/djelatnosti koji, uvjetno rečeno, zagađuju okoliš, iz HNB-a su odgovorili kako središnje banke za sada uglavnom analiziraju rizike povezane s klimatskim promjenama na razini pojedinačnih financijskih institucija i sustava u cjelini i u tom smislu razvijaju određene prakse, dok tek manji broj središnjih banaka razmatra uvođenje bonitetnih mjera: potpornih faktora za zelene izloženosti, odnosno strožih pondera rizika za smeđe izloženosti.
Klimatskim promjenama počinju se baviti svi segmenti društva, pa tako, evo, i središnje banke, koje očekuju da će se rizik klimatskih promjena odraziti i na poslovanje bankarskog sektora. S jedne strane, razvijaju regulativu kojom se u načelu podupire zelena ekonomija, kroz nagrađivanje banaka koje uvažavaju prisutnost klimatskih rizika, što bi značilo da će morati rezervirati manje kapitala za nepredviđene okolnosti, a to će im izravno povoljno utjecati na profit. No, s druge strane, bankare i brine napuštanje neobnovljivih izvora jer su uvelike izložene starim industrijama, vezanim na ugljik, koje financiraju, kreditiraju, te im njihovo restrukturiranje prema »zelenom« u bilance unosi nemir.
– Potporni faktori za zelene izloženosti pritom bi značili niže kapitalne zahtjeve za banke čija je izloženost rizicima povezanim s klimatskim promjenama niža, dok bi penalizacijski faktori za smeđe izloženosti značili više kapitalne zahtjeve za banke s višom izloženošću rizicima povezanim s klimatskim promjenama.
Ovakve mjere zahtijevaju vrlo jasnu klasifikaciju izloženosti na zelene i smeđe, a koja još uvijek nije u dovoljnoj mjeri ni razrađena niti je prihvaćena, pojašnjavaju u našoj središnjoj banci.
Na pitanje pak što znači »klimatski« odnosno »rizik tranzicije« u bilancama banaka, u HNB-u kažu da je ova klasifikacija rizika povezanih s klimatskim promjenama u upotrebu ušla temeljem prijedloga Bank of England, a dijeli ih na dvije osnovne vrste: fizički rizik i rizik tranzicije.
Rizik tranzicije
– Fizički rizik pritom se odnosi na izravne gubitke uzrokovane klimatskim događajima, i sadrži dvije potkategorije, kronični rizik, npr. rizik od porasta razine mora ili rizik od porasta prosječne temperature i slično, te rizik nastupanja ekstremnih vremenskih događaja koji dovode do uništenja fizičke imovine, prestanka gospodarske aktivnosti ili kidanja lanca vrijednosti.
Rizik tranzicije obuhvaća ekonomske i financijske posljedice naglog i neočekivanog prijelaza na niskougljično gospodarstvo, motiviranog nastojanjem ublažavanja globalnog zatopljenja.
Ovim rizicima se, osobito u području osiguranja, dodaje i rizik za obveze, koji proizlazi iz činjenice da je zbog klimatskih promjena sve teže predvidjeti obveze društava za osiguranje i spriječiti njihove gubitke.
Dosadašnje analize rizika povezanih s klimatskim promjenama pokazuju da financijske institucije ocjenjuju rizik tranzicije većim od fizičkih rizika.
Kao primjer rizika tranzicije može se navesti rizik financijskih institucija povezan s njihovom izloženošću prema poslovnim subjektima u djelatnosti proizvodnje energije iz neobnovljivih izvora, djelatnostima pogođenim uvođenjem višeg poreza na ugljik kao npr. cestovni ili avionski prijevoz, ili djelatnostima koje će osjetiti promjenu ponašanja potrošača radi prelaska na niskougljične proizvode kao npr. poljoprivreda, navode u HNB-u.
Kreditni rejting
Prema Svjetskom ekonomskom forumu, ekstremne vremenske prilike koje uzrokuju goleme financijske gubitke i promjenjiva klima koja pojačava štetne učinke neodrživog iskorištavanja resursa, nadmašuju ekonomske izvore globalnih rizika.
Financijski regulatori i Europska unija reagiraju izdavanjem preporuka i smjernica, dok agencije za kreditni rejting razvijaju nove načine predviđanja s klimom povezanih rizika.
Isto tako, pojasnili su dodatno u HNB-u, središnje banke nastoje odrediti za sebe primjerenu ulogu u razvoju tzv. zelenog financiranja i uključivanja ESG kriterija u svoje operativne aktivnosti (ESG – environmental, social, governance).
