Milijuni članova najvećeg talijanskog sindikata CGIL u utorak su sudjelovali u općem štrajku protiv vladinih mjera štednje. Uslijed štrajka otkazani su letovi, nisu vozili vlakovi ni autobusi te su državni uredi bili zatvoreni širom Italije.

CGIL između ostalog zahtijeva zaštitu radnih mjesta, jer prijedlog mjera štednje podrazumijeva otkaz za mnoge zaposlenike. Ostali sindikati nisu sudjelovali u jučerašnjem štrajku.

Štrajk se poklopio s otvaranjem rasprave u Senatu za koju se vlada nada da će iznjedriti brzo odoborenje paketa koji zatim ide u donji dom parlamenta.

»Italija ne zaslužuje ovakve mjere štednje«, poručila je predsjednica sindikata CGIL Susanna Camusso dok je sudjelovala u rimskom prosvjedu. »Žele poništiti statut radnika i s njim prava radnika. Nećemo se predati«, poručila je Susanna Camusso.

Pritisak na najsiromašnije

Prosvjedi predstavljaju tek početak pobune i mogli bi eskalirati sljedećih mjeseci kako se već dogodilo na ulicama drugih europskih zemalja, poručili su talijanski štrajkaši. Radnicima su se u prosvjednim marševima pridružili brojni studenti i umirovljenici u gradovima od Palerma do Torina.

»Naša generacija ima priliku da uzvrati udarac«, rekao je za Reuters 33-godišnji rimski prosvjednik Enrico Sitta.

Prosvjedi u Italiji nisu dostigli razinu španjolskih demonstracija »gnjevnih« ili masovnih prosvjeda na Trgu Syntagma u Ateni na kojima  su izbili sukobi zbog mjera štednje.

No neki Rimljani očekuju da će narodno nezadovoljstvo i bijes eksplodirati ukoliko se nastavi pritisak na već osiromašena domaćinstva.

Socijalni masakr

»U roku od godinu dana u Italiji bi mogli izbiti prosvjedi poput onih koji su nedavno bjesnili u Londonu«, kaže za Reuters 52-godišnji lučki radnik Vincenzo Pristina.

»Sa svom tom štednjom na zdravstvenim i socijalnim uslugama, najslabiji će platiti kao uvijek, a za mladež nema budućnosti«, nadodaje razočarani Vincenzo Pristina. Industrijski radnik Claudio Bargilli, star 47 godina, je pak nazvao predložene mjere »socijalnim masakrom«.

»Vlada štedi na nama, a mi ne možemo spojiti kraj s krajem«, kaže Bargilli napominjući da on i kolege već žive na rubu siromaštva, s plaćom od tisuću eura mjesečno.