Posjet ruskog predsjednika Trstu pokazao da je Moskva moćnija od Bruxellesa

Putin usred EU-a održao lekciju Europi

Denis Romac

Poručio je Uniji da se »suzdrži od oštrih riječi« na račun ruskog ponašanja u vezi s europskim sporazumom s Ukrajinom



Istup ruskog predsjednika Vladimira Putina prekjučer u Trstu na talijansko-ruskom gospodarskom summitu najbolje svjedoči o sumornoj fazi trenutačnih odnosa Europske unije i Rusije.


U Italiji – a ne zaboravimo da je Italija jedna od šest utemeljiteljica EU-a – dakle u srcu Europske unije, Putin je održao lekciju cijeloj Uniji i njezinim čelnicima, poučivši im da se trebaju »suzdržati od oštrih riječi« na račun ruskog ponašanja u vezi s europskim sporazumom o pridruživanju i trgovini s Ukrajinom. 


  Putin je, paradoksalno, u Trstu pozvao na »depolitizaciju« ukrajinskog pitanja, iako je upravo aktualna politika Kremlja, koja je odvratila Ukrajinu od Europe vrativši je u zagrljaj moćnog istočnog susjeda, zaslužna za politizaciju ovog problema, zbog čega se sporazum o pridruživanju između Ukrajine i EU-a pretvorio u bojište za prevlast nad nekadašnjim sovjetskim republikama između EU-a i Rusije. 




  Ruski predsjednik ne samo da je svjestan svoje gospodarske moći, koju koristi u političke svrhe, a u borbi za strateške probitke vješto koristi teškoće u kojima se nalaze pojedine zemlje EU-a, među kojima je i Italija.


Tako je Putin u posjet talijanskom premijeru stigao s primamljivom ponudom o osnivanju zajedničkog fonda teškog milijardu eura, što je za Italiju, koja grca u financijskim teškoćama, ponuda koja se ne odbija, kao što se i Ukrajina suočava sa svojom »ponudom koja se ne može odbiti«.


Slično je bilo i s plinovodom Južni tok, kojim Rusija želi, nakon što je Sjevernim tokom uspješno povezala Rusiju i Njemačku, dovršiti projekt okruživanja Europe zaobilaženjem »nepouzdane« Ukrajine, čiji će tranzitni pravci za dostavu ruskog plina u Europu tako ispasti iz igre.


A Italija, koja je bilateralni sporazum s Rusijom potpisala među prvima, zapravo i nije imala pravog izbora, unatoč negodovanju Bruxellesa zato što ta pitanja Rusija pokušava riješiti u bilateralnim pregovorima sa svakom zemljom pojedinačno, a ne s blokom kao cjelinom. 


  Putin i dalje tvrdi da Rusija nema ništa s odlukom Kijeva, no to, naravno, nije istina. I ukrajinski premijer Mikola Azarov otvoreno je progovorio o ruskom pritisku, dok je čak i ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič bio nedvosmislen: »Kao otac koji obitelj ne može ostaviti bez kruha, ne smijem prepustiti svoje ljude teškoćama koje se mogu pojaviti ako stane proizvodnja i ako se milijuni Ukrajinaca nađu na cesti«.


A proizvodnja bi mogla zastati jedino u slučaju ruske gospodarske blokade, kojom je Kremlj zaprijetio u slučaju da ukrajinski vrh ne odustane od sporazuma s Europom.    Sve otvoreniji su i drugi čelnici EU-a. Poljski predsjednik Bronislaw Komorowski optužio je Rusiju da političkom ucjenom pritišće Kijev kako se ne bi previše približio EU. »Problem je u političkom pritisku i ucjeni«, rekao je Komorowski, naglasivši da je Putin »primijenio politiku snažnog pritiska, novcem, ekonomijom i politikom, a možda i još nečime«. 

  Ambiciozno zamišljeni summit Istočnog partnerstva, što počinje danas u Vilniusu, forum pokrenut prije četiri godine na summitu EU-a u Pragu, a kojem je cilj osnažiti suradnju i partnerstvo sa svim zemljama istočnog susjedstva EU – pri čemu je upravo sporazum s Ukrajinom trebao poslužiti kao ogledni model za sve ostale zemlje – tako je morao proglasiti poraz i prije nego što se uopće održao.


U srazu s Putinovom neoimperijalnom politikom, koja cijeli teritorij nekadašnjeg SSSR-a tretira kao vlastito dvorište, rabeći pritom tradicionalni instrumentarij pritisaka i sile, europska »meka sila« morala je ustuknuti.