Europski plaćenici najčešće su specijalisti za teško naoružanje i taktiku. Većina ih dolazi iz Bjelorusije, Srbije i Ukrajine, dok su od državljana EU najčešći Poljaci, a za njima slijede Britanci, Francuzi i Grci
Između 300 do 500 plaćenika iz Europe, mnogi među njima državljani Europske unije, bore se na strani pukovnika Gadafija u krvavom ratu u Libiji, utvrdila je u svom izvještaju francuska tvrtka Lotophages Consulting vodećeg EU eksperta za organizirani kriminal Grka Michela Koutouzisa.
Vođe i izaslanici 61 libijskog plemena potvrdili su spremnost za izgradnju »jedinstvene Libije« nakon Gadafijeva odlaska s vlasti, stoji u izjavi koju je u srijedu u Parizu objavio francuski pisac Bernard-Henri Levy. »Pred prijetnjama jedinstvu naše zemlje, pred Gadafijevim manipulacijama, poručujemo da nas ništa neće podijeliti. Želimo slobodnu, demokratsku i jedinstvenu Libiju«, poručuju. Libija će, kada diktator ode, biti jedinstvena Libija, s prijestolnicom Tripolijem, zemlja u kojoj ćemo slobodno graditi civilno društvo, ističe se u izjavi. »Mi Libijci jedno smo pleme: pleme slobodnih Libijaca koje se bori protiv tiranije i zlog duha podjele«, ističu izaslanici plemena, zahvalivši Francuskoj i Europi što su »spriječile pokolj«. Potpisnici dolaze iz svih dijelova Libije, a svako pleme zastupljeno je s barem jednim izaslanikom, rekao je Levy koji djelatno podupire libijsko pobunjeničko tijelo.
Odlazak libijskog čelnika Gadafija s vlasti mogao bi kratkoročno otežati borbu SAD-a s terorizmom, ocijenio je bivši direktor CIA-e Michael Hayden, koji Gadafija smatra dobrim partnerom. Hayden tvrdi da je CIA dobro surađivala s Moamerom Gadafijem i Musom Kusom. Sirijski predsjednik Bašar al-Asad je »prilično dobar« u borbi sa sunitskim ekstremistima, ali podupire radikalne šijite, tvrdi Hayden. Događaji u Libiji i u Siriji će otežati borbu s terorizmom, iako prosvjedi u arapskom svijetu dugoročno mogu biti pozitivni za SAD jer će Al Kaida teže novačiti nove sljedbenike, tvrdi Hayden.
Izvještaj je napravljen za EU institucije, francusku vladu i UN, a Koutouzis je veći dio veljače i ožujka proveo putujući sjevernom Afrikom kako bi utvrdio činjenice oko angažmana europskih plaćenika.
Prema njegovim izvorima dakle, oni su najčešće specijalisti za teško naoružanje, helikoptere te vojnu taktiku i komandiranje, većina ih dolazi iz Bjelorusije, Srbije i Ukrajine, dok su od državljana EU najčešći Poljaci, a za njima Britanci, Francuzi i Grci.
Nepovjerljivi Gadafi
Europljani su međutim samo jedan, manji dio, velike vojske plaćenika koja ratuje u Libiji.
Većina stiže iz Centralne Afričke Republike, Čada, Nigera, Malija i Somalije i plaćeni su do 2000 dolara dnevno.
Prema podacima sa Koutouzisove web stranice Gadafijeve snage broje do 25.000 vojnika, no njegov sin vodi tri izvrsno opremljene milicije koje broje i do 50.000 vojnika ukupno.
Prema Koutouzisovom tumačenju Gadafi treba strane plaćenike zbog libijskih običaja koji brane ubijanje ljudi iz istog plemena.
Čini se međutim da Gadafi ima i sve manje povjerenja u svoje sunarodnjake što, tvrdi Koutouzis, nije od jučer.
Njegovi tjelohranitelji su svi odreda stranci, a među najbližim osobama u koje je vjerovao nalazi se ne više od 10 Libijaca. Da ni u njih više ne može imati puno povjerenje pokazao je slučaj bivšeg ministra vanjskih poslova Mousa Kouse, koji je nedavno pobjegao u London.
EUobserver je Koutouzisove navode pokušao provjeriti, pa je tako ispalo da organizacija Human Right Watch (HRW), koja ima ljude na prvoj liniji fronte u Libiji, sumnja u istinitost tih podataka.
Naime njihovi ljudi tvrde da nikada nisu čuli za bilo kojeg Europljanina ili Južnoafrikanca koji bi se borio za Gadafija.
Oni čak tumače da pobunjenici imaju tendenciju da svakog subsaharskog Afrikanca kojeg vide tretiraju kao plaćenika iako se većinom radi o stranim radnicima.
Prema navodima HRW, mnogi su Afrikanci ostavši bez posla za kruh počeli zarađivati boreći se na stranih Gadafija.
Ako to i je tako, teško da će se pobunjenici zabuniti oko porijekla Rusa, Alžiraca ili Sirijaca čiji časnici pomažu Gadafiju.
Upravo na njihov nagovor on je promijenio taktiku i kupio na stotine pick up vozila, naoružao ih i umjesto tenkova poslao na ulice. Kako i pobunjenici koriste ista vozila nastupila je ne mala zabuna među zračnim snagama sveznika.
Siva zona
Iako i istraživač za londonski think-tank Chathman House Alex Vines smatra da su europski plaćenici prošlost koja je završila negdje s krajem Hladnog rata, te da je danas daleko najviše Afrikanaca među onima koji ratuju za novac, ipak postoji i jedan zanimljivi detalj koji baca sasvim drugo svjetlo na te tvrdnje, a ide na ruku navodima Koutouzisoog izvještaja.
Naime, prema UN konvenciji iz 1989. godine plaćenik djeluje izvan zakona pa bi se protiv svih za koje se utvrdi da su ratovali za vlastitu korist, u domicilnim državama morala pokrenuti kriminalistička istraga. No, od 33 države koje su potpisale konvenciju samo tri su članice Europe unije – Belgija, Cipar Italija.
