Mirovni pregovori između Afganistana i Pakistana propali su u subotu, no prekid vatre između dviju susjednih južnoazijskih zemalja ostaje na snazi. Oko čega se one zapravo spore?

Glavni razlozi dugogodišnjih napetosti koje su u listopadu eskalirale u oružani sukob jesu granica, terorizam i resursi.

Početni uzrok svih sporova je Durandova linija, to jest granica između Pakistana i Afganistana, uspostavljena 1893. godine sporazumom u Kabulu između Britanskog Indijskog Carstva i Emirata Afganistana.

Britanija je u 19. stoljeću htjela ograničiti ruski utjecaj u Aziji i stabilizirati sjevernu granicu Indije. Zbog sukoba s paštunskim plemenima htjeli su također definirati granicu upravljanja i odgovornosti.

Britanski diplomat Sir Mortimer Durand i emir Abdur Rahman Khan potpisali su ugovor koji je definirao granicu dužine 2.640 km od kineske do iranske granice. Crta se provlačila kroz plemenske regije, dijeleći Paštune bez obzira na njihove tradicije. Nije bila vojno nametnuta, nacrtana je na karti bez preciznih mjerenja. Afganistan je dobio financijsku pomoć i oružje u zamjenu za priznanje granice.

Emir je umro 1901., a njegovi nasljednici su ugovor odbacili. Nakon podjele Britanske Indije 1947., Pakistan je naslijedio granicu, ali Afganistan je nikad nije formalno priznao, što je uzrokovalo nekoliko sukoba i trajne napetosti.

Porozna granica

Paštuni žive na obje strane granice koju ne priznaju i koju je teško nadzirati pa je lako prelaze, a Pakistan to doživljava kao prijetnju. Terorističke i militantne skupine djeluju s obje strane granice, a Afganistan i Pakistan se međusobno optužuju za pomoć protivnicima režima u jednoj ili drugoj državi.

Najvažnije u tim odnosima je to što kontrola nad pograničnim područjima, posebno plemenskim regijama, ima stratešku važnost za sigurnost i trgovinu. Kako legalnu, tako i ilegalnu.

Afganistan je najveći proizvođač opijuma i heroina na svijetu i veliki dio mreže krijumčarenja prolazi preko Pakistana, što dodatno stvara sigurnosne probleme i međudržavne tenzije.

Posljednji sukob je počeo nakon što je Pakistan mjesecima tražio izručenje vođe grupe Tehrik-e Taliban Noora Wali Mehsuda. Njega sumnjiče za više desetaka terorističkih napada u Pakistanu ove godine. Pokušali su ga ubiti zračnim udarima na Kabul. Afganistanski talibani su uzvratili napadima na pakistanske vojne položaje duž granice, u Kurramu i Sjevernom Waziristanu, ubivši najmanje 58 pakistanskih vojnika i zauzevši 25 pograničnih postaja.

Nakon toga je Pakistan zatvorio glavne granične prijelaze što je izazvalo prekid trgovine i kretanja civila.

Diplomatski pregovori nisu donijeli značajan napredak. Obje strane su podržale primirje, ali nisu postigle dugoročni dogovor i zadržale su pravo nastavka sukoba bez upozorenja.

Besmislen sukob

Khawaja Muhammad Asif, pakistanski ministar obrane kaže kako njegova zemlja ne može i neće živjeti u stanju između rata i mira.

„Ovakvi sukobi duž granice s Afganistanom ozbiljno ugrožavaju regionalnu stabilnost. Ako se situacija ne riješi putem diplomatskih pregovora, Pakistan neće oklijevati poduzeti nužne mjere za zaštitu svoje teritorijalne cjelovitosti jednom za sva vremena“, rekao je.

Privremeni afganistanski premijer Mula Hasan Ahundu poručio je kako njegova zemlja neće popustiti i raditi ono što Pakistan želi, bez obzira na ratnu prijetnju.

“Logika da će se bombardiranjem Afganistan dovesti u podređeni položaj nije upalila Amerikancima dva desetljeća pa neće ni Pakistanu”.

Abdul Sayed, stručnjak za džihadizam sa švedskog sveučilišta Lund kaže kako je teško naći besmisleniji sukob od ovoga.

“Sukob između Pakistana i Afganistana i potencijalno ozbiljan rat gubitak je za obje zemlje i mora se izbjeći. Diplomacija, pregovori i konstruktivni susjedski odnosi su bolje opcije. Bez obzira što je Pakistan vojno jači, Afganistan se ne može osvojiti.”

Analitičari ne očekuju totalni rat

Prema Global Firepower, službenom godišnjem indeksu vojne sposobnosti država, Pakistan je neusporedivo vojno jači od Afganistana. Pakistan je na 12. poziciji od 145 država na listi, dok je Afganistan na 118. mjestu.

Pakistanska vojska ima 654.000 aktivna vojnika te 550.000 rezervista. Godišnji vojni proračun veći je od 11 milijardi američkih dolara, posjeduje modernu opremu, borbene zrakoplove, tenkove, topništvo i raketne sustave. I najvažnije – nuklearni arsenal ( više od 160 bojevih glava).

Afganistanska, tj talibanska vojska službeno ima između 300.000–400.000 pripadnika no riječ je o uglavnom lagano naoružanim borcima uz malo topništva i zastarjele zrakoplove. Vojni proračun je malen, ne znaju se točni podaci. Najveća prednost ove vojske je iskustvo u gerilskom ratovanju.

Bez obzira na vojnu snagu Pakistanu ne bi odgovarao potpuni rat s Afganistanom, koji bi sigurno bio dugogodišnji.

Analitičari očekuju kako će se nastaviti stalne granične eskalacije i lokalni sukobi uz sporadične veće eskalacije, ali bez otvorenog vojnog sukoba klasičnoga tipa.