HANOI  »Po šumama Južnog Vijetnama« je propagandna emisija iz onih šezdesetih o borbi ustanika protiv vlasti u Sajgonu i američke vojske. Viđeno je puno o ratovanju u džungli, ali ni ti maštoviti režiseri nisu mogli zamisliti da će u današnje doba na svjetlo dana izaći ljudi koji su se krili tolike godine. U ovoj vijetnamskoj verziji »Četiri desetljeća samoće«, nakon davnih japanskih boraca koji tko zna gdje po pacifičkim otocima nisu znali da je završio Drugi svjetski rat, riječ je o ocu i sinu skrivenima u središnjem dijelu zemlje. Interov dres u kojem je njihov spasitelj-pronalazač daje nerealnoj sceni dodatni dojam nadrealizma, kao da gledamo neki film Federica Fellinija. Nesretnici su se pojavili podno visokih stabala Quang Ngaia u centralnom Vijetnamu i pridonijeli da se ponovo spominje ta nekad jako spominjana nesretna zemlja. Davno je ona za njih kobna 1973. godina, kad je Ho Van Than, sad star 82 godine, pobjegao od bombardiranja iz sela Ray Tra. U rukama je, kao u nekoj dramatičnoj i tužnoj filmskoj priči koja je nažalost bila stvarnost, držao djetešce Ho Van Langa, novorođenče, jedino preživjelo dijete iz obitelji. 

   Preživio je noć bombardiranja iz američke baze Da Nang, tijekom dugogodišnjeg vijetnamskog rata jako često spominjane zračne luke, vele najprometnijeg vojnog i civilnog aerodroma na svijetu. Than je pobjegao na tamošnje visoravni, pet godina prije toga je bio vijetkongovski vojnik čak i s jednom malecnom političkom funkcijom, a bio je i tajni suradnik sjevernovijetnamske armije. Te noći mu je »pukao film« i pobjegao je, započevši vijetnamsku »Knjigu o džungli«, sada završenu nakon 40 godina. Otac i djetešce su pobjegli čim dublje u šumu od pucnjave i rata, stigli su četrdesetak kilometara u brežuljke i brda tog kraja. 

   Kao u filmu o Tarzanu, otac je na stablu sagradio nastambu, koju je trebalo nanovo graditi nakon skoro svake monsunske oluje. Ljudi iz najšire rodbine su kontaktirali s njima, donosili im ulja, soli ili što drugo. Otac nije htio natrag, ali je sin, sada 42-godišnjak, odao prebivalište pa su bratić »Interovac« i ostali, koje je poslao lokalni partijski funkcioner, došli po njih, a oca su odnijeli na nosilima. Ova epizoda je podjetila na Hiroa Onodu, »Posljednjeg Japanca«, oficira carske amrije, koji se »tek« 29 godina krio na Filipinima.