Za punopravno članstvo Palestine u UN-u zasad su od 15 članica Vijeća sigurnosti samo Rusija, Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika i Libanon. Budućnost Palestine još lošije stoji među članicama Europske unije.
Rasprava o ulasku Palestine kao punopravne članice u UN, koja je počela u ponedjeljak u Vijeću sigurnosti, mogla bi potrajati i duže nego se u početku mislilo.
Španjolska koja je dosad bila prepoznavana kao najgorljivija zagovornica prava Palestinaca na svoju državu, učinila je korak naprijed i kao prva država s europskog kontinanta priznala Izrael kao židovsku državu. Govor španjolske ministrice vanjskih poslova Trinidad Jimenez, u UN-u za palestinske predstavnike je bio prilično iznenađenje jer radi se o priznanju koje za njih, a posebno izbjeglice među njima, može biti doživljen samo kao provokacija. Jimenez je kazala kako je Španjolska time samo željelja javno potvrditi svoju privrženost projektu kojim je stvorena zemlja za sve Židove.
Prema dostupnim informacijama Palestina nema dovoljan broj glasova među članicama Vijeća sigurnosti da bi Sjedinjene Države uopće došle u priliku uložiti veto i tako blokirati proces.
Za punopravno članstvo Palestine u UN-u zasad su od 15 članica Vijeća sigurnosti samo Rusija, Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika i Libanon.
Budućnost Palestine još lošije stoji među članicama Europske unije.
Iako se činilo da svih 27 članica EU stoji iza Sarkozyjevog prijedloga da Palestina dobije u UN-u status po ugledu na Vatikan – država promatrač – tijekom zasjedanja Opće skupštine UN-a pokazalo se da je Francuska u suglasju samo s Belgijom, Grčkom, Luksemburgom, Portugalom i Španjolskom, da su se Bugarska, Češka Republika i Italija priključile Velikoj Britaniji koja se protivi toj ideji dok su se preostale članice našle negdje između ta dva suprotstavljena stava.
Njemačka i Nizozemska tradicionalno proizraelske te Irska i danas tradicionalno propalestinske države još nisu izrekle svoje stavove o palestinskom zahtjevu.
No, možda najozbiljniji problem je neuspjeh tzv. Bliskoistočne četvorke (EU, SAD, Rusija i UN) da zbog protivljenja Rusije odnosno SAD-a, kao država zagovornica Palestine odnosno Izraela, usuglase referentne točke oko kojih bi se kretali mirovni pregovori.
Rusija i Sjedinjene Države se nisu mogle dogovoriti o tome kako prići problemu granica, židovskih naselja, palestinskih izbjeglica i statusu Jeruzalema, dakle ključnih tema oko kojih se pregovori i vode.
Umjesto toga uspjeli su se dogovoriti samo oko izjave u kojoj se Izrael i Palestina pozivaju na pripremni razgovor za mjesec dana, da u roku od tri mjeseca dostave svoje prijedloge oko ključnih tema pregovora te da će se mirovni sporazum zaključiti do kraja 2012. godine.
