Američki dužnosnici upozoravali su u proteklim tjednima naftne divove da se moraju čim prije vratiti u Venezuelu i uložiti značajan kapital u revitalizaciju njezine posrnule naftne industrije ako žele osigurati odštetu za oduzetu imovinu, rekla su dva izvora.

Venezuela je 70-ih godina prošlog stoljeća nacionalizirala naftnu industriju, a u 2000-tima tadašnji predsjednik Hugo Chavez prvo je odobrio privatizaciju pojedinih segmenata da bi ih naknadno ponovo nacionalizirao.

Pojedine međunarodne naftne kompanije odbile su zahtjev vlasti u Caracasu da njihovo poslovanje kontrolira državna tvrtka PDVSA, napominje Reuters.

Američki naftni div Chevron našao se pak među kompanijama koje su nakon pregovora s vlastima ostale u Venezueli i s PDVSA osnovale zajednička poduzeća. Njegovi konkurenti Exxon Mobil i ConocoPhillips otišli su pak iz Venezuele i podnijeli zahtjeve za arbitražu.

U subotu je predsjednik Donald Trump, tek nekoliko sati nakon što su američke snage zarobile venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, najavio da su se američke kompanije spremne vratiti u Venezuelu i uložiti u revitalizaciju posrnulog naftnog sektora.

Proteklih tjedana dužnosnici Bijele kuće i ministarstva vanjskih poslova rekli su čelnicima američkih naftnih kompanija da će morati snositi troškove obnove venezuelanske naftne industrije.

Ulaganja će biti jedan od preduvjeta za dobivanje kompenzacije za imovinu koja im je oduzeta prije dvadesetak godina, ustvrdili su američki dužnosnici u razgovoru s domaćim naftnim divovima.

Visoki ulog

Kompanije, među kojima bi se mogli naći Chevron, ExxonMobil i ConocoPhillips, morale bi u idućih deset godina ulagati oko 10 milijardi dolara godišnje kako bi se venezuelanska proizvodnja vratila na razinu iz 1970‑ih, rekao je za Bloomberg Francisco Monaldi, stručnjak za energetsku politiku Latinske Amerike iz instituta za javnu politiku Baker pri Sveučilištu Rice.

Takva investicija bila bi za njih iznimno skupa, kazali su pak izvori za Reuters. U dugogodišnjim arbitražnim postupcima ConocoPhillips potražuje za nacionaliziranu imovinu u Venezueli 12 milijardi dolara, a ExxonMobil 1,65 milijardi dolara.

Hoće li se kompanije uistinu vratiti u Venezuelu ovisi o procjeni rizika, rekli su izvori.

“ConocoPhillips prati razvoj situacije u Venezueli i moguće implikacije po opskrbu energijom i stabilnost u svijetu. Prerano je za nagađanja o bilo kakvim budućim poslovnim aktivnostima ili investicijama”, kazao je jedan od glasnogovornika kompanije za Reuters.

Iz Exxona nisu odmah odgovorili na Reutersov nedjeljni upit da komentiraju situaciju.

Prioritet stabilnost

Uz pravnu neizvjesnost okvirnih ugovora o poslovanju u Venezueli, rizik će kompanijama koje razmatraju povratak predstavljati i sigurnosni problemi, loša infrastruktura, pitanje zakonitosti američke intervencije te mogućnost dugoročne političke nestabilnosti, kazali su analitičari za Reuters.

Prije nego što se vrate u Venezuelu, kompanijama će biti potrebno jamstvo stabilnosti, kaže za Bloomberg Lino Carrillo, bivši upravitelj iz kompanije PDVSA, koji je pobjegao iz zemlje prije više od dvadeset godina.

“Ozbiljno razmatranje ulaganja u Venezueli za bilo koju kompaniju uvjetovano je novim sazivom kongresa ili nacionalne skupštine”, rekao je Carrillo u jednom intervjuu, istaknuvši da trenutni uvjeti nikako nisu pogodni za takvu odluku, citira Bloomberg njegove riječi.

Čak i ako se kompanije pristanu vratiti u Venezuelu, do značajnog rasta proizvodnje mogle bi proteći godine. Venezuelanske procijenjene zalihe nafte među najvećima su u svijetu, no proizvodnja je proteklih desetljeća potonula uslijed američkih sankcija, nedostatka investicija i lošeg upravljanja, navodi Reuters.

Tijekom 1970-ih Venezuela, jedna od osnivačica OPEC-a, proizvodila je čak 3,5 milijuna barela nafte dnevno, što je tada predstavljalo preko sedam posto svjetske proizvodnje. Tijekom 2010-ih proizvodnja je pala ispod dva milijuna barela nafte dnevno, a prošle je godine u prosjeku iznosila oko 1,1 milijun barela nafte dnevno, odnosno tek jedan posto svjetske proizvodnje.