Luka se posljednjih godina pretvorila u veliku marinu, za sve vrste plovila * Foto: S. HRIBAR
To je grad koji vodi računa o svojim stanovnicima, pružajući im u prvom redu posao, a onda i mjesta za izlaske. Šoping se preselio izvan grada, u kojem se sada održavaju sportska i maritimna natjecanja, festivali, izložbe, tu su muzeji i kazališta. A u večernjim satima grad živne izlaskom studentske populacije
Pa i ranijih godina, kad još šoping centri nisu postojali, nismo odlazili u Trst na cijeli dan, jer je dvokratno radno vrijeme trgovina uvijek ostavljalo ona tri sata vremena koja je trebalo nekako »utući«, a da sami sebi ne izgledate poput »ostalih Jugovića« koji s vrećicama besciljno lutaju dok se ponovo ne otvore dućani.
Grijači
Dakle, Riječani su u Trst – od vremena kad je svaka obitelj imala automobil – odlazili ciljano. Govorili smo: Skočit ćemo do Trsta! A kad su se šoping destinacije otvorile i na bližim ili atraktivnijim mjestima, Trst nam je – ispao iz fokusa.
U siječnju su uvijek popusti. Izlozima dominiraju natpisi »saldi«, ali ni to više nije neka atrakcija. Štoviše, mnogi su poznati dućani nestali, zamijenili su ih neki drugi sadržaji, a prošle se jeseni zatvorila i legendarna »Godina«, čiji secesijski raskošni ulaz sad čami u mraku…
Trst je grad zaposlenih ljudi – vidi se to po broju automobila i motora koji su parkirani u središtu grada. Po trgovinama, tijekom jutra, susrećete samo umirovljenike i mlade majke s djecom u kolicima. Radni ljudi izlaze u vrijeme podnevne pauze – tada su krcati kafići i restorani – a u večernjim satima grad živne izlaskom studentske populacije.
Otkako se više ne puši u zatvorenim prostorima, oživjele su i tršćanske ulice! Sjećam se prošlih godina kad su – bez obzira na siječanjske bure koje u Trstu znaju biti strašne – mladi ljudi do kasnih noćnih sati cupkali ispred kafića s cigaretom u ruci, naslanjajući se na improvizirane barske stolove. Prošle, a pogotovo ove godine, pušači su ipak doživjeli »pomak u standardu« ugradnjom grijača, tako da su natkriti štekati, tende i veliki suncobrani ispred kafića i restorana – dekoracija tijekom cijele godine! Tamo gdje nema mogućnosti za tendu, konobar će vas poslužiti i s vanjske strane izloga ili prozora kafića, a nećete platiti ni kopertu, što nije beznačajno, pogotovo Talijanima koji vode računa o svakom centu!
More
Posljednjih dvadesetak godina najsjevernija luka na Jadranu se mijenja i urbanistički. Kao da se više okreće moru. Na obali su niknule marine, restorani, jahting klubovi, kajakaška spremišta, turistička, maritimna društva… Tu je još uvijek akvarij, a nekadašnja secesijska ribarnica pretvorena je u eksluzivnu galeriju. Objekt u neposrednoj blizini koji je bio skladište vina, upravo dobiva drugu namjenu – nesumnjivo kulturnu ili pomorsku. Trst je grad koji je svoju industrijsku baštinu dobro iskoristio! Upravo zato, za sunčanih popodneva vikendom, na obali nema mjesta ni u kafićima, ni u restoranima, a parking je bolje da odmah potražite u nekoj garaži.
Fama da je Trst grad staraca i Kineza, živi samo u našoj svijesti. To je grad koji vodi računa o svojim stanovnicima, pružajući im u prvom redu posao, a onda i mjesta za izlaske. Grad u kojem se održavaju sportska i maritimna natjecanja, festivali, izložbe, grad muzeja i kazališta. Grad u kojem se živi normalnim životom, jer novac kola na način da potrošnja stimulira proizvodnju. Zato su u središtu grada trgovine u pravilu otvorene i nedjeljom! Uz to, mnoge samoposluge obavljaju dnevnu dostavu svojih artikala po kućama.
Trst kakvog se sjećamo, koji je bio mrtav zatvaranjem trgovina u 19.30 – više ne postoji. Na njegovim osvijetljenim ulicama, gdje svaka zgrada ima reflektor uperen u njen najljepši dio, do sitnih noćnih ura zadržavaju se mladih ljudi, koji s čašom vina u ruci razgovaraju, smiju se, uživaju u zalogajima tipično talijanske ili neke druge kuhinje.
