Foto D. Jelinek
Saša Radulović, predsjednik stranke »Dosta je bilo«, nakon parlamentarnih izbora održanih u travnju nameće se kao najvažniji opozicionar u Srbiji. Za razliku od ostalih opozicionara, on i njegova stranka su u usponu. Radulović je bio nešto više od četiri mjeseca ministar ekonomije u vladi Ivice Dačića, u toj je vladi Aleksandar Vučić bio prvi potpredsjednik, ali realno najmoćniji čovjek u zemlji. Radulović se u vladi sukobio s Vučićem, a nakon što je u siječnju 2014. godine prestao biti ministar ekonomije, osnovao je »Dosta je bilo«.
Na prvim izborima, održanim u proljeće 2014. godine nije osvojio ni jedan mandat. Na izborima u travnju ove godine njegova je stranka osvojila 16 mjesta u Narodnoj skupštini i nešto manje od 230.000 glasova, oko 150.000 više nego li 2014. Radulović se zalaže za liberalne ekonomske reforme, uređenje Srbije kao stabilne i pravne države, zagovara transparentnost u upravi i poslovanju i borbu protiv korupcije. Njegov prošlotjedni boravak u Zagrebu bio je prilika za intervju s njime.
Kako ocjenjujete hrvatsko-srpske odnose u posljednja dva mjeseca?
– To je kazališna predstava koja traje jako dugo sa zaista katastrofalnim posljedicama. Političke elite koje nemaju odgovore na pitanja koja su životno važna za građane pribjegavaju namještenim svađama i preko njih skupljaju političke poene i odvode taj razgovor na teren koji je vrlo prizeman i jako, jako štetan. Odnose bih okarakterizirao u cijeloj regiji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, kao potpuno neiskrene i kao farsu koja se pred našim očima odvija godinama.
Rekli ste da je sve to namješteno. Tko je to namjestio? Novine u Srbiji pišu da bi Srbiji odgovarala pobjeda HDZ-a, a HDZ je u istoj političkoj grupaciji s Vučićevim SNS-om. Je li to dogovor na koji ste aludirali?
– Ne. Centralni problem cijele regije je partitokracija koja je rasturila državu. Ovakve namještene svađe im trebaju jer je to jedina tema o kojoj mogu razgovarati i na najprizemniji način mobilizirati svoje biračko tijelo. U tome nema ničeg suštinskog. Sada su izbori u Hrvatskoj, pa to vjerojatno nekome koristi, a u Srbiji su na redu predsjednički izbori.
Jedina opozicija
Rekli ste da na taj način mobiliziraju građane. Čini se da Vučiću to dobro ide, iako je na izborima u travnju prošao slabije nego na izborima prije dvije godine. Dojam je da je on i dalje čvrsta točka u Srbiji koja mnogo toga kontrolira.
– Ovo oko kontrole je točno, ali na izborima je pretrpio poraz. Morao je proširiti koaliciju, dodatni niz malih stranaka. Osvojio je manje glasova nego na prošlim izborima, a najveći poraz je doživio u parlamentu gdje je sa 128 poslanika koliko ih je imao SNS, a to je apsolutna većina, pao na 98. Mi smo uspjeli ući u parlament, osvojili smo šest posto glasova, 16 mandata i od izbora do danas udvostručili smo podršku. Glavni problem, a čini mi se da je to problem i pokreta Pametno iz Hrvatske, jest to da dosta ljudi vidi te nove ideje i novi pristup, ali ne vjeruju da će prijeći prag i ući u parlament. Zbog toga mnogi ljudi u Srbiji nisu dali glas nama, nisu vjerovali da ćemo ući u parlament. Sad kad smo to napravili, podrška nam raste.
Kako je biti opozicionar u Srbiji? Gledano iz Zagreba, čini se da nemate širok prostor.
– Mi imamo nešto drugačiji pristup Uniji. Naš centralni cilj je da Srbija postane uređena zemlja u kojoj se lijepo živi, da sliči na Dansku, Kanadu, Nizozemsku. To je cilj, sve ostalo je sredstvo na putu do tog cilja. Do sada smo imali bizarnu priču: mi kao pristupamo EU-u, tu su kao neki uvjeti, a ovi naši razmišljaju da li da ispunimo te uvjete ili ne. To je neozbiljno, valjda želimo urediti zemlju za nas i naše građane i kad ta volja postoji, onda su ti uvjeti bespredmetni. Politička elita koristi priču o dugotrajnom pristupanju, a suštinski ništa ne radi.
Velika magla
Vi biste promijenili taj zakon?
– Ja to ne bih tako rekao.
… kao vrlo uspješan i kao međunarodno relevatan faktor. Koliko je on zapravo uspješan? Govorilo se o nizu velikih ekonomskih projekata – do Beograda na vodi, tvornice čipova, velikog projekta navodnjavanja, stranih investicija, a istovremeno se hvali time da je sredio državne financije i proračun. Koliko je to realno ili je to možda stroj za maglu?
– To je velika magla i ona ima svoj kraj. Ništa od tih projekata nije realizirano. Privreda je u jako teškom stanju. Pitanja proračunskih prihoda su riješena tako da je deficit gurnut u proračune javnih poduzeća. Najveća investicija u Srbiji, a i u regiji, je smanjenje cijene nafte. Suština je da nemamo sistem. Nama ne treba vođa, nego sistem, uređena pravila, pravna sigurnost i iskrena politička elita koja želi napraviti sistem s jednakim pravilima za sve, i za domaće i za strane investitora. Ono što imamo je korupcija u vrhu države koja kontrolira sve ekonomske tokove i koja onda pravi neke dealove, a Beograd na vodi je primjer toga.
Je li Srbija po pitanju stranih investicija pomalo dezorijentirana? Dojam je da se traže investicije iz Kine, arapskog svijeta, Rusije, Europske unije, Sjedinjenih Država. Kao da se želi sjediti na mnogo stolica odjednom.
– Orijentacija, pogotovo ekonomska, k bilo kojoj državi, je potpuno pogrešna. Investicije nam dolaze nekim tajnim dealovima, ugovorima, a to je zato što nema sistema. Treba urediti sistem i tada će pravi investitori – domaći ili strani – doći, a to da idete po svijetu i vučete ljude za rukav i da im se daju izuzetne pogodnosti je pogrešno. Primjerice, kineski investitori u Obrenovcu trebaju dobiti oko 27.000 eura subvencije po radnom mjestu, a radnicima će plaćati 200 eura mjesečno.
Protivnik ste Vučića, namjeravate ga pobijediti na izborima. Možete li pobijediti bez nacionalne, pa i nacionalističke retorike? Vaši javni istupi nisu nacionalno nabijeni kao što su Vučićevi, čini se da vam Kosovo nije prva briga, emocionalne teme koje mobiliziraju birače donose mnogo glasova, a dojam je da se ne želite igrati s tim emocionalnim temama.
– Mi se igramo s drugim emocionalnim temama. Jedan od slogana u kampanji bio je »ne želim gledati djecu preko skypea«. Mladi ljudi ne bježe iz uređenih zemalja. Djeca gledaju da završe neku školu i gdje će otići. Ljudi su se umorili od te stare retorike. Naravno da ona ima svoje biračko tijelo, ali pola građana Srbije ne izlazi na izbore i u njima vidimo svoje birače. Cilj nam je na sljedećim izborima osvojiti 30 posto glasova i formirati vladu. Ljudi prepoznaju da smo iskreni i da pričamo o pravim temama koje muče ne samo Srbiju, nego regiju.
Vaši i naši zločinci
Zamislimo na časak da ste premijer Srbije. Što biste napravili u odnosima s Hrvatskom?
– Ono što najbolje ide je kultura, ekonomija je došla tek kasnije i ona je još u povojima. Ne bismo ni na koji način sudjelovali u retorici kakvu možemo čuti. To je nepošteno i štetno prema građanima, moramo se okrenuti realnim problemima i stvarima koje nas povezuju. Ne treba bježati od teške povijesti. U tome treba podvući crtu, ne tako što ćemo zaboraviti i zabašuriti, nego tako da pogledamo što se zaista događalo, koji su se zločini dogodili, gdje su se dogodili i da one koji su krivi privedemo pravdi, a ne da imamo situaciju »mi štitimo »naše« zločince, vi štitite »vaše« zločince«, a time smo kooptirali zločin.
Mnogo više toga nas povezuje nego što nas dijeli, mora prestati deviza koja vlada u regiji, a koja kaže »neka komšiji crkne krava« i da počne važiti deviza »neka je komšijina krava živa i zdrava«.
