Sadiq Khan / REUTERS
Konkurent Khanu konzervativc Zak Goldsmith, sin je pokojnog milijardera Jamesa Goldsmitha, a Goldsmithovi su jedna od najmoćnijih britanskih financijskih dinastija
Nekadašnji pjevač legendarnih Smithsa Steven Patrick Morrissey, radničko dijete i zagriženi borac za prava životinja, ipak nije prihvatio nedavni poziv Stranke za dobrobit životinja da se kandidira za gradonačelnika Londona, tako da taj estradni osobenjak, odrastao u radničkoj obitelji nedaleko od Manchestera, neće postati nasljednik dosadašnjeg gradonačelnika, osebujnog Borisa Johnsona. No Londončani su ipak izabrali radničko dijete za novog gradonačelnika Londona. Laburist SadiqKhan, sin vozača autobusa i krojačice, odrastao u socijalnom stanu, vratio je britansku prijestolnicu u ruke laburista, postavši ujedno i prvi musliman na čelu neke zapadne prijestolnice, što zasigurno predstavlja značajan iskorak za današnju Europu, kojom se širi antimuslimanska histerija.
U iznimno zanimljivoj kampanji za jednu od najvažnijih pozicija u zapadnom svijetu laburist i etnički Pakistanac Khan je pobijedio konzervativca Zaka Goldsmitha, sina pokojnog milijardera Jamesa Goldsmitha, a dinastija Goldsmith je jedna od najmoćnijih britanskih financijskih dinastija.
Otpor bogatunima
Tako je utrka između bogatog nasljednika i političara radničkih korijena dobila zanimljiv klasni kontekst, koji je zorno oslikavao sadašnji trenutak u kojem se nalazi britanska prijestolnica, jedna od najskupljih svjetskih metropola. London, naime, već odavno nije gostoljubivo mjesto za obične Londončane. Cijene nekretnina u Londonu odletjele su u nebo zahvaljujući bogatašima iz cijelog svijeta koji se nadmeću kupovinom londonskih nekretnina, što je mnoge Londončane prisililo na selidbu na periferiju, tako da je izgradnja novih i cijenom dostupnih stambenih kvadrata, uz uvijek aktualno pitanje javnog prijevoza, postala jedna od dominantnih tema predizborne kampanje.
No zanimljivo je da su se kada je riječ o tim životnim pitanjima i jedan i drugi kandidat, unatoč različitom političkom i obiteljskom backgroundu, uglavnom slagali. I Khan i Goldsmith, naime, obećavali su izgradnju novih stambenih jedinica i nove željezničke mreže, smanjenje zagađenja i ograničenje rasta aerodroma Heathrow, pa se postavilo pitanje vjerodostojnosti onog tko iznosi takva obećanja, s obzirom na to da je i Goldsmithov konzervativni kolega i dosadašnji gradonačelnik Jonson prije osam godina također obećavao da će izgraditi 50 tisuća stanova, iako u svoja dva mandata nije uspio izgraditi ni polovicu obećanog broja. To je bilo osobito važno u proteklom razdoblju, u vrijeme velike ekonomske krize, koja je mnoge mlade Londončane – a 8-milijunska svjetska prijestolnica iznimno je mlada i etnički jedna od najraznolikijih svjetskih prijestolnica, u kojoj su doseljenici i njihovi potomci nedavno premašili broj bijelih Britanaca – ostavila bez posla.
Kako su i jedan i drugi kandidat obećavali napredak na tom području, zahvaljujući nevjerojatno nepromišljenoj Goldsmithovoj kampanji glavni sukob se ipak odvijao na drugoj razini, u kojoj nije manjkalo prljavštine i niskih udaraca, budući da je Goldsmith odlučio zaigrati na kartu Khanova etničkog i vjerskog porijekla. Konzervativac, naime, nije odolio prigovoriti svom takmacu da se nije u dovoljnoj mjeri distancirao od krajnjih islamista, što je u Khanovom slučaju, zbog njegova etničkog i konfesionalnog porijekla te činjenice da je kao pravnik i odvjetnik za ljudska prava zastupao mnoge kontroverzne ljude, povezane s radikalnim islamističkim krugovima, zapravo bilo predvidivo. Goldsmith je čak objavio kolumnu u kojoj je napisao da laburisti, htjeli to ili ne, svojom politikom legitimiraju aktivnosti terorista, što je izazvalo pravu buru koja je koincidirala s aferom u kojoj su neki vodeći laburisti bili optuženi zbog antisemitizma, pa je laburistički čelnik Jeremy Corbyn čak neke utjecajne članove stranke podvrgnuti internoj istrazi, iako su i neki njegovi potezi, poput druženja s pripadnicima Hamasa, pridonijeli širenju predodžbe o laburistima kao antisemitskoj stranci.
Khan smatra da bi žene koje rade u javnim službama morale dopustiti da ljudi vide njihova lica, smatrajući da je takav kontakt iznimno važan. No dodaje da na svijetu ne postoji takvo mjesto kao što je London, u kojem bi radije odgajao svoje kćeri. »Ovdje ljudi imaju više prava nego u ijednoj drugoj državi, a to znači i pravo na zaštitu i pravo da se odijevaju kako žele, da razmišljaju onako kako žele, da se viđaju s kim god žele i da studiraju što god žele«, poentira Khan, čovjek čiji se liberalni pogledi ne završavaju na pitanju vjerskog uvjerenja, nego se protežu i na druga pitanja, poput, recimo, istospolnih brakova, zbog čega ima mnogo protivnika među radikalnim islamistima u Londonu i Britaniji.
Napadi u Tootingu
Iako, dakle, nije bilo teško Khanu prišiti optužbu da je i on u vezi s krajnjim islamistima, čini se da mu takve optužbe nisu ozbiljno naškodile, ne samo jer su iz njegove stranke uzvratili kako je riječ o islamofobnoj kampanji uperenoj protiv njihova kandidata, nego i zato što su mnogi promatrači, a vjerojatno i birači, i to ne samo oni muslimanske vjeroispovijesti, kojih je u Londonu 12 posto, takve optužbe doživjeli kao nekorektne.
Khan je poznat kao umjereni musliman i borac protiv svakog vjerskog ekstremizma, zbog čega je u prošlosti često bio metom islamskih radikala, pa ga čuva i policija. »Neki ljudi u Tootingu (londonska četvrt u kojoj Khan živi i gdje je izabran za zastupnika u britanskom parlamentu, op. a.) zbog toga više sa mnom ne žele razgovarati. Kada sam prvi put izabran imao sam mnogo problema s ekstremistima, koji su raspisali fetvu za moju glavu. Ja sam osoba koja ima plan za borbu protiv ekstremizma«, objasnio je nedavno Kahn u intervjuu za Evening Standard.
U tom intervjuu Khan se zapitao što se to događa u muslimanskim obiteljima u Londonu i zbog čega muslimanske žene u Londonu hodaju pokrivene nikabom i hidžabom, čega u vrijeme njegove mladosti nije bilo, niti je to vidio prilikom posjeta svojoj obitelji u Pakistanu. »Sada vidim da i oni koji su rođeni i odrasli u Londonu odlučuju za nošenje nikaba ili hidžaba«, kazao je Khan, zabrinut zbog toga jesu li djeca u takvim obiteljima možda prisiljena prihvatiti takav životni stil.
Odgovor na Brexit?
Utrka za gradonačelnika Londona, imala je, međutim, još jednu važnu dimenziju. Lokalni izbori u Britaniji bili su posljednji test sedam tjedana uoči povijesnog referenduma o tzv. Brexitu. Goldsmith i Khan, naime, imaju oprečne poglede o tome treba li Britanija ostati u Europskoj uniji ili ne. I dok Goldsmith u ovom pitanju nastavlja kurs dosadašnjeg gradonačelnika Johnsona, koji nakon dva gradonačelnička mandata nije ušao u utrku za treći upravo zato da bi se mogao posvetiti kampanji za izlazak Britanije iz EU, postavši njezino najprepoznatljivije lice i nadajući se da će ga ta kampanja lansirati na poziciju sljedećeg britanskog premijera, Khan se zauzima za ostanak Britanije u EU. Ukazuje li možda njegova velika londonska pobjeda, koja je ujedno i velika pobjeda britanskih laburista, koji su nakon osam godina uspjeli ponovno osvojiti London, i na odluku Britanaca na povijesnom referendumu?
