BEOGRAD Optuženici za ratne zločine na prostorima bivše Jugoslavije su se našli u dvojakoj ulozi – bjegunci su koje treba privesti pravdi, a politička elita ih istovremeno koristi kao pogodne monete za ucjenjivanje i potkusurivanje u euroatlantskim integracijama.

O tome u posljednjih nekoliko godina svjedoče tri slučaja – Karadžić, Mladić i Hadžić.

Za Karadžića se, podsjetimo, službeno dugo nije znalo, sve dok Srbiji nije postao nužan neki konkretan pomak u procesu eurointegracija.

I onda su, niotkud, u gradskom autobusu sigurnosne službe u bradatom poborniku alternativne medicine prepoznale najtraženijeg haškog bjegunca Radovana Karadžića koji je godinama ordinirao pod imenom Dragan Dabić.

Brammertzove vizite

To je bila ulaznica Srbije za kasniji iskorak u zonu tzv. Bijelog Shengena, tj. ukidanje viznog režima sa zemljama članicama EU. Ta je ulaznica dodatno ovjerena 29. prosinca 2009. godine kad je koordinator Akcijskog tima za lociranje i hapšenje haških optuženika Srbije Rasim Ljajić podnio ostavku zbog neuspjeha u uhićenju i hapšenju haškog optuženika Ratka Mladića.

Europa i glavni haški tužitelj Serge Brammertz trebali su se tad uvjeriti da Srbija ustrajno radi, čineći sve što se može, da Mladić – i Goran Hadžić kao usputni »paket« – budu uhićeni i izručeni Den Haagu.

Nedugo potom, u kontekstu ostvarenih obveza s liste EU, uključujući i suradnju s Haškim sudom, Srbiji su ukinute vize.

A Serge Brammertz i dalje svako malo dolazi u redovite vizite Srbiji. I svaki se put, baš tih dana prije nego će doći, pa čak i koji dan kasnije, državne pravosudne i policijsko-sigurnosne agencije rastrče u potrazi za odbjeglim optuženicima.

Ta je »slučajnost« postala toliko učestala kao nepisano pravilo da je uzročno-posljedičnu vezu primijetio i jedan prodavač novina na kiosku u centru Beograda.

»Kad god na naslovnicama novina vidim da nešto pretresaju i traže Mladića ili Hadžića, znam da dolazi neko iz Haškog tribunala«, komentirao je prije nekoliko dana sa susjedima ovaj trgovac.

I zbilja, nedavno, par dana prije još jednog u nizu posjeta Brammertza, srbijansko pravosuđe (uz uobičajeni pretres kuća Mladićeve obitelji) posegnulo je za dosad neiskorištenim adutom – financijskom istragom, u kojoj Mladiću i njegovim srodnicima prijeti oduzimanje imovine u Srbiji i Makedoniji.

Ta je istraga ishodila kao pravni nastavak kaznenog postupka pokrenutog u svezi sa zločinima koji, navodno, nisu obuhvaćeni optužnicom u Den Haagu. Na udaru će se prvo naći novac, koji je zaplijenjen u dosadašnjim pretresima objekata gdje žive članovi njegove obitelji, a riječ je o sumi koja premašuje 150.000 eura.

I onda se, samo u par dana  Brammertzovog posjeta, na sceni pojavljuje i »privjesak« potjere za Mladićem – Goran Hadžić.

»U tijeku je pretres tri lokacije u okolini Stare Pazove u potrazi za dokumentima koji bi policiji mogli pomoći u pronalaženju haškog bjegunca Gorana Hadžića«, rekao je rutinski novinarima, onako usput, prije neki dan ministar policije Srbije, obavljajući tog dana posve drugi posao.

I – što je nađeno? Ništa spektakularno – sudeći bar po priopćenjima i novinarskim »otkrićima« u kojima se recikliraju ranija saznanja i sumnje da se Hadžićevo skrivanje financira navodno prodajom skupih umjetničkih djela (među kojima je i jedna milijunski vrijedna slika Amadea Modigliania).

Prljava igra

Mada zločini nemaju nacionalni predznak niti se zlodjela mogu mjeriti brojem žrtava, ostaje nejasno zašto Hadžić ima »sporadičnu ulogu« u potrazi u odnosu na Ratka Mladića?

Ili je to kao u pokeru – ako barataš asovima i kraljevima, možeš se nadati dobivenoj partiji, ostale karte služe samo da budu na broju.

Zdrav razum nameće gorak  ukus u ustima zbog činjenice da se, zapravo »trguje« optuženicima za ratne zločine i da je to manje ili više dio prljavih igara i potkusurivanja koja su odavno sastavni dio globalne politike, pa i politike na Balkanu.

Tim prije jer je, činjenicom da je optužen za ratne zlocine, predratni skladištar iz slavonskog sela Pacetin postao »važna« figura.

Ili će postati još važnija, budući da Brammertz u lipnju treba podnijeti novo izvješće u Vijeću sigurnosti UN?

Možda se dotad negdje, sasvim slučajno, pojavi kakav Hadžićev trag. Jednako tako kako što je, sasvim »spontano«, i nestao sam nekoliko sati nakon što mu se spremalo uhićenje u srpnju 2004. godine.