RIJEKA Strahove oko nove globalne krize podupire usporavanje gospodarskog rasta i pad cijena dionica banaka, opterećenih nenaplativim kreditima. Potaknulo je to središnje banke da odgode povećanje ključnih kamatnjaka, ali i da povećaju potražnju za »sigurnim utočištima« među kojima je broj jedan – zlato. Na globalnoj se razini tako bilježi rast potražnje za zlatom, investicijske i maloprodajne, a posljedično i cijene. Cijena zlata, kako navode analitičari Raiffeisen banke, prošli je tjedan porasla na 1.247,70 dolara za uncu, što je, kažu, najviša razina od 6. veljače 2015. Ipak, dodaju, uz smanjenje neizvjesnosti početkom ovog tjedna, i oporavkom dioničkih tržišta zabilježena je korekcija cijena, i to prema 1204,7 dolara za uncu. Jučer se cijena zlata na tržištu primjerice kretala između 1,201,30 do 1,210.90 dolara za uncu. 

Raste i maloprodaja

Što se tiče Hrvatske, u dijelu zlatarni koje vrše otkup potvrdili su da je počela rasti cijena i u maloprodaji. Na globalnoj razini, zanimljivo je da potražnju kreiraju upravo središnje banke, koje su neto kupci zlata unazad šest godina, dakle, otprilike od krize naovamo. 

– Prema najnovijem izvješću Svjetskog vijeća za zlato (WGC), usprkos izazovima u prvoj polovici godine, potražnja za zlatom oporavila se u drugoj polovici 2015. kao rezultat snažnog porasta kupnje središnjih banaka i snažnije potražnje iz Kine i Indije, ističu RBA analitičari, dodajući da je globalna potražnja za zlatom u 2015. iznosila 4.212 tone, a tržištem i dalje dominiraju Kina (985 tona) i Indija (849 tona), čineći tako 45 posto svjetske potrošačke potražnje.

Hrvatska narodna banka je svojevremeno prodala svoje zlato, obzirom da se u desetljećima prije krize njegova uloga bila pomalo gubila. Financijska tržišta ostvarivala su profite i nitko nije očekivao onakav udar 2008., no kada je do njega došlo, zlato je opet naglo dobilo na vrijednosti. Pitali smo u HNB-u, razmatraju li možda sada ponovno eventualnu kupovinu zlata kako bi i na taj način diverzificirali svoja ulaganja/pričuve. Dobili smo kratak odgovor da »Hrvatska narodna banka ne planira kupovati zlato«. Već ranije u više navrata iz HNB-a su rekli da se pričuve formiraju temeljem načela sigurnosti i likvidnosti, a bitna je i stopa povrata. Struktura pričuva uzima u obzir valutnu strukturu hrvatskog inozemnog duga, ali i uvoz. Zlato se međutim ne percipira kao likvidno, cijena mu oscilira i ima velik trošak pohrane. No, svi ti minusi, dijelu središnjih banaka u svijetu, mahom onima čije su valute i same valute utočište, ipak nisu razlog da od zlata odustanu. 

Analitičari RBA nadalje napominju da je u najvećem potrošačkom sektoru (nakit) potražnja u 2015. bila niža za 3 posto u odnosu na godinu ranije, no nakon sporijeg rasta početkom 2015. u drugoj polovici godine ukupna potražnja za zlatnim nakitom zabilježila je najjaču vrijednost u posljednjih 11 godina (čak 1.300 tona).

Kao gljive poslije kiše

Poznata je stvar da su hrvatski građani tijekom krize prodavali kućne zalihe zlata, obiteljsko zlato i srebro, nakit i slično, kako bi popravili stanje u kućnom budžetu. Prodaja je išla preko zlatarni, a velika potražnja za ovom uslugom rezultirala je time da su otkupljivači zlata nicali kao gljive poslije kiše. Kada se kriza malo smirila, a cijena zlata se korigirala, opao je i interes građana za prodaju nakita, dok su mnogima zalihe naprosto presušile – što su imali, već su prodali. Velike količine zlata na taj su način izašle iz zemlje. Dio tvrtki za otkup u međuvremenu je propao, no neke poznatije etablirale su se na tržištu, šire biznis i sada nude i otkup, ali i proizvodnju i prodaju zlatnih poluga i slično. Inače, u zlato je u Hrvatskoj moguće ulagati i preko nekih banaka, ali samo posredno, putem kupnje tzv. certifikata, što su de facto vrijednosni papiri preko kojih se ulaže u zlato. Što se fizičke kupovine tiče, ona je otežana i visokim porezima. U konačnici uvijek je moguće kupiti zlatni nakit, jer kad »zagusti« – u pravilu je očito likvidan i utrživ.