Rim i Vatikan, katolički centar svijeta, u središtu su pozornosti cijeloga svijeta. Papa Franjo je tradicionalnom ceremonijom na Trgu svetog Petra u Rimu označio početak Svete godine, tridesete u vatikanskoj povijesti. Još 1300. papa Bonifacije VIII je ustanovio Svetu godinu. Po starim pravilima ceremonijala, Franjo je 8. prosinca počeo Svetu godinu otvaranjem Svetih vrata, prvih vrata zdesna, na bazilici svetog Petra. Franjo je s tri udarca čekićem otvorio teška vrata koja su u uobičajenim vremenima zazidana i na latinskom izgovorio »Aperite mihi Porta Iustitiae«, »Otvorite mi vrata pravednosti«.
Time je hodočasnicima, grešnicima, simbolično otvorio vrata iskupljenja. Franjo je prvi prošao kroz Sveta vrata, a slijedio ga je papa u mirovini Benedikt XVI., u jednom od svojih rijetkih pojavljivanja u javnosti. To je bilo prvi put u povijesti da su dvojica papa označila Svetu godinu. Po tradiciji, papa Franjo se na čelu duge procesije kardinala, biskupa, svećenika i laika uputio prema grobu apostola Petra, osnivača Crkve. Ceremonija se odvijala pod paskom velikog broja policajaca i agenata. Nakon pokolja u Parizu i prijetnji IS-a papi Franji i Rimu, Vatikan je pretvoren u najbolje čuvano mjesto na svijetu.
Jubilej dvaju papa, kako ga neki nazivaju zbog stolovanja pape Franje uz još živućeg Benedikta XVI, koji je odstupio, ova Godina milosrđa, počela je baš na blagdan Bezgrešnog začeća Marijina i na pedesetu godišnjicu Drugog vatikanskog koncila, a potrajat će sve do 20. studenoga iduće godine. Iduća etapa ovog Jubileja, nakon što su otvorena vrata dvaju drugih slavnih rimskih crkava, bazilike svetog Ivana Lateranskog i Svetog Pavla izvan zidina, slijedi 1. siječnja 2016. otvaranjem vrata bazilike svete Marije Velike.
Ponaša se u skladu s imenom
Sveta godina je posebno je vrijeme koje po tradiciji u Rim dovodi milijune vjernika po opći oprost. Franjo, koji se itekako ponaša u skladu s imenom, idući u ovom slučaju franjevačkim milosrđem kao protutežom mogućem nasilju, ponizno je rekao da svijet, uključujući i Katoličku crkvu, mora spoznati da okrutnost i osuda nisu pravi put.
– Nekad je i sama Crkva pregruba, dolazi u iskušenje slijediti prestrogu liniju, u iskušenje da ustraje samo na moralnim pravilima pa, kao posljedica toga, jako mnogo ljudi biva isključeno – kazao je Franjo u razgovoru za tjednik »Credere«.
»Glas koncila«, glasoviti višedesetljetni hrvatski katolički tjednik, je izvješćivao još prije nekoliko mjeseci o pismu iz Tiskovnog ureda od 1. rujna u kojem je bila temeljna nakana pape Franje: »Želja mi je, uistinu, da Sveta godina bude živo iskustvo Očeve blizine, da bi se gotovo rukom moglo dodirnuti njegovu nježnost, da bi ojačala vjera svakoga vjernika te tako svjedočenje postane sve djelotvornije.«
Ljudima ususret
Franjo, prvi neeuropski Papa u osam stoljeća, Jubilej je pretvorio u događaj u kojem je »Rim manje centar svijeta«, čime je pomogao i snagama sigurnosti, ali komunalnim službama Rima, koje ne mogu riješiti brojne prometne probleme, posebno nakon velike krize gradske vlasti koja je završila »prisilnom« ostavkom gradonačelnika Ignacija Marina.
Papa je jednostavno izašao ljudima ususret. Prije otvaranja Svetih vrata u Rimu, već je otvorio jedna u katedrali u Banguiju za nedavna posjeta Srednjoafričkoj Republici, a naredio je i da se barem po jedna sveta vrata otvore u svakoj župi u svijetu, ponudivši tako katolicima mogućnost da hodočaste mnogo bliže domu. Uz to će diljem svijeta poslati »misionare milosti« koji će moći dati oprost u njegovo ime, te je svim svećenicima, a ne samo biskupima, dopustio ispovijedanje teških grijeha poput pobačaja. Naravno, najviše pozornosti javnosti privukla je baš ta odredba. Naime, onaj tko sudjeluje u pobačaju, zbog težine toga čina upada u kaznu izopćenja za koje odrješenje, uz uvjet da se osoba iskreno pokajala, može dati biskup ili svećenici na koje je biskup prenio tu ovlast. Papa u pismu opširno objašnjava razloge iznimke koju čini u Svetoj godini milosrđa.
– Jedan od teških problema našega vremena svakako je promijenjen odnos prema životu. Rašireni je mentalitet već doveo do gubitka dužne osobne i društvene osjetljivosti prema prihvaćanju novoga života. Dramu pobačaja neki žive s površnom sviješću, kao da gotovo ne postaju svjesni vrlo teška zla koje takav čin sa sobom nosi. Mnogi drugi, naprotiv, premda taj trenutak doživljavaju kao poraz, misle da nema drugoga puta kojim bi pošli. Osobito mislim na sve one žene koje su pribjegle pobačaju. Dobro su mi poznate uvjetovanosti koje su ih navele na takvu odluku. Znam da je to egzistencijalna i moralna drama. Susreo sam tolike žene koje u srcu nose ranu zbog te teške i bolne odluke – napisao je Papa.
– To što se dogodilo duboko je nepravedno. Ipak, samo ako se to shvati u svojoj punoj istini, moguće je ne izgubiti nadu. Božje oproštenje bilo komu tko se pokaje ne može se zanijekati, posebno kad čista srca pristupi sakramentu ispovijedi da bi primio pomirenje s Ocem.
Svi, pa i »lefevrovci«
Još jedna odredba govori o širini ovog pape, a ona kaže da i oni što sakrament ispovijedi slave kod svećenika koji pripadaju Bratovštini sv. Pija X., takozvani »lefevrovci«, za vrijeme Svete godine »valjano i zakonito primaju odrješenje svojih grijeha«. Tu bratovštinu je u godinama nakon Drugoga vatikanskoga koncila osnovao francuski nadbiskup Marcel Lefebvre ne želeći prihvatiti neke od ključnih zaključaka koncila, ne samo liturgijsku obnovu, nego i o stavu Crkve prema ekumenizmu i drugim religijama. Crkveno je zajedništvo još više došlo u pitanje kad je Lefebvre nezakonito, ali valjano sa stajališta sakramenta zaredio trojicu biskupa, čime su i zareditelj i zaređeni biskupi upali u kaznu izopćenja. Dosadašnja nastojanja za pomirenje i potpuno jedinstvo, koja su osobito bila snažna za vrijeme pontifikata Benedikta XVI., nisu dala ploda.
Sjetio se i zatvorenika o kojima je među ostalim napisao: »Sveta je godina uvijek bila prigoda za veliku amnestiju, kojoj je bila svrha uključiti brojne osobe koje su, premda su zaslužile kaznu, postale svjesne nepravde koju su počinile te se žele iznova uključiti u društvo, dajući mu svoj pošteni doprinos. Do svih njih neka konkretno dopre milosrđe Očevo, koji želi biti blizu onima koji su najpotrebniji njegova oproštenja. U zatvorskim kapelama moći će primiti oprost, a svaki put kad prođu kroz vrata svoje ćelije upućujući misao i molitvu Ocu, neka ta gesta za njih znači prolazak kroz sveta vrata, jer je Božje milosrđe kadro preobraziti srca te je isto tako kadro preobraziti rešetke u iskustvo slobode.«
