Bergoglio se vratio u Argentinu, gdje je Andreju Golaru ispričao detalje svog kratkog boravka u Sloveniji. Potom je Golarovim roditeljima poslao još jedno pismo. »Andrej je bio jako sretan kad sam mu ispričao detalje. (…) Moram Vam izraziti veliku ushićenost jer sam Vas posjetio. Kod Vas sam susreo veliku ljudsku dubinu i toplu gostoljubivost. Iz srca Vam zahvaljujem na svoj Vašoj dobroti«, piše Bergoglio zahvaljujući pritom i na »čudesnoj« orehnjači. Andrej je iste godine oženio Suzanu, rodila su im se dva sina. Želja da posjeti domovinu nije mu se ispunila. Umro je 2001. godine, baš kao i njegova majka.

  I onda je otišao preko granice, trbuhom za kruhom. Najprije u Goricu, a potom u Napulj, preko kojeg se brodom uputio u daleku Argentinu. Roditelji su sinu pokušali ući u trag, ali bez uspjeha. Skrasio se u San Miguelu kod Buenos Airesa, gdje je pronašao posao u knjižnici tamošnjeg filozofskog i teološkog fakulteta. Njegova marljivost i znanje jezika nije promakla voditelju knjižnice, jezuitskom pateru Jorgeu Mariju Bergogliju, današnjem papi Franji. Andreja je ubrzo postavio za šefa svim svojim zaposlenicima, a ubrzo su postali i bliski prijatelji. 

  Tako je Bergoglio, i sam potomak talijanskih doseljenika, doznao i za Golarovu obitelj koja je ostala u Jugoslaviji, a koja nikad nije preboljela odlazak svog ljubimca. Stoga je Bergoglio Golarovim roditeljima odlučio napisati pismo. Bilo je to 1968. godine. Predstavio se kao Jurij Mario Bergolijo, poručivši roditeljima svog vrijednog suradnika kako je Andrej »odličan« i »uzoran« službenik, koji je zato i imenovan za šefa. »Vjerujem da su to vijesti koje će razveseliti njegove roditelje, čiji je sin tako daleko. Pišem Vam da bi Vi bili sretni i da Vam čestitam za Vašeg sina«, piše pater Bergoglio Golarovim roditeljima, u nadi da će ih imati priliku upoznati ako se ikad odluče posjetiti Argentinu. 

 Od Madrida do Rima

Ubrzo mu je pismom odgovorila Andrejeva majka Anica, sretna jer je napokon doznala što je s njezinim sinom, za kojim je »mnogo suza isplakala«. No usprkos Bergogliovom pismu, praznina u srcima obitelji Golar je ostala. 

  Majka Anica poručila je u pismu Andrejevom šefu da se oni ne mogu nadati putovanju u tako daleku zemlju, no onda se dogodilo da je Bergoglio odlučio posjetiti njih. Bilo je to 1971. godine. Bergoglio je u to vrijeme studirao teologiju u Madridu, i na putu u Rim odlučio je zaustaviti se na jedan dan u Sloveniji, kako bi posjetio roditelje svog prijatelja. »Bio je to nezaboravan susret«, prisjeća se danas Andrejeva sestra, koja je, kao i ostale Andrejeve sestre, u ovoj priči željela ostati anonimna. 

Poznato prezime

I onda je stigao i 13. ožujak ove godine, kada je Bergoglio osvanuo na balkonu bazilike svetog Petra u Vatikanu, kao novi papa Franjo. Andrejevoj sestri njegovo prezime Bergoglio zvučalo je nekako poznato. U kartonskoj kutiji s pismima brzo je pronašla stara pisma. Odmah je nazvala stariju sestru, koja je također u istom trenutku kada ga je te večeri vidjela na televiziji znala da je to bio on, njihov argentinski gost otprije 40 godina. Znala je to odmah po njegovom pozdravu s vatikanskog balkona, »jer nijedan papa dosad nije pozdravio s ”dobra večer!”«. Kćerki je zatim rekla da je novi papa bio kod njih u Virmašama. 

  Bila je ushićena. Baš kao i svi prijatelji kojima je ispričala ovu nevjerojatnu priču. Za one sumnjičave sva je sreća da je muž Andrejeve sestre fotografirao cijeli posjet, pa su ostale fotografije Bergoglia na Bledu i u Brezju. Papa Franjo bio je kod nas doma!