Palestinsko vodstvo ne odustaje od predaje zahtjeva za punopravnim članstvom Palestine u UN, ali će pristati na prijedlog da Vijeće sigurnosti UN-a na nekoliko tjedana odgodi glasovanje i tako dobije vrijeme nužno za nastavak bliskoistočnih mirovnih pregovora.

Javno, palestinski će političari svaki zastoj u radu Vijeća sigurnosti tumačiti kao proceduralno, nikako i političko pitanje.

Kako javljaju Reuters i Guardian to bi u najkraćem bio sukus dogovora palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa i američkog predsjednika Baracka Obame od srijede navečer.

No, što će konačno biti, znat će se najranije u petak poslijepodne nakon što svoju argumentaciju izloži predsjednik Abas te reakcije generalnog tajnika Ban ki-Moona kojem će biti uručen zahtjev za punopravnim članstvom Palestine u UN.

Za petak su najavljeni i veliki mitinzi podrške Palestincima diljem arapskog svijeta pa postoji opravdana bojazan da bi američki veto u VS UN-a mogao rezulirati nemirima i nasiljem. 

Obama uzvratio republikancima

U međuvremenu se politička javnost »zabavljala« komenatrima govora predsjednika Obame i izazovom kojeg mu je svojom inicijativom postavio francuski predsjednik Sarkozy.

Više, manje svi se slažu da je Obamin govor izvrstan primjer održavanja status quo-a kojim nitko neće biti posebno zadovoljan, ali ni posebno nezadovoljan.

Dakako izuzetaka ima, izraelski ministar vanjskih poslova Lieberman je  toliko zadovoljan govorom da je izjavio da bi ga on sa obje ruke potpisao, dok je nekoliko desetaka Palestinaca svoje nezadovoljstvo iskazalo ispred Abasovog ureda u Ramali prosvjedujući protiv »licemjera koji se stavio na stranu krvnika«.

Ipak najzadovoljniji ishodom svog govora ponajprije može biti sam predsjednik Obama koji je za govornicom UN-a potvrdio da razumije  izraelske strahove te zasigurno odnio barem kratkotrajnu pobjedu kao zaštitnik Židova nad konkurentskim republikanskim kandidatima za predsjednika SAD.

Obama može biti zadovoljan i time što je u svom svibanjskom istupu pred kongresnim Odborom za vanjsku politiku točno predvidio razvoj događaja.

Tada je govorio o palestinskom nezadovoljstvu odugovlačenjem pregovora, ali i nezadovoljstvu koje buja među arapskim, azijskim i europskim liderima koji će, kazao je tada, sigurno početi razmišljati o alternativnom pristupu bliskoistočnoj krizi.

To se i dogodilo, jer palestinska odluka da pošto poto isposluje međunarodno priznanje upućuje na najmanje dvije stvari – da je podrška palestinskim zahtjevima narasla do mjere da se može govoriti da su SAD i Izrael ostali usamljeni te da je zahtjev za ulaskom u UN upravo ta dugo tražena alternativa.

Sarkozyjev kompromis

Istup francuskog predsjednika Sarkozya koji je pak predložio da se položaj Palestine u UN-u podigne do razine države-promatrača te da se odredi rok od godine dana u okviru kojeg bi se prije odluke o punopravnom članstvu Palestine u UN-u pokrenuo i mirovni proces, neki su vidjeli kao rukavicu bačenu Obami i SAD-u.

No, to bi mogao biti upravo taj dugo traženi kompromis. Naime i u samoj Americi je sve prisutnija svijest da duboko unutarpolitički problem, u što se u predizborno doba pretvorio bliskoistočni mirovni proces, nužno dovodi do slabljenja američkog utjecaja pa je nužna multilateralna akcija. Ne čudi stoga što je prije svog govora u UN-u Sarkozy imao sastanak sa Obamom.