REUTERS
Većina krhotina izgorjela je u atmosferi
povezane vijesti
Nakon što je prije nekoliko dana objavljeno da je kineska raketa – nakon uspješno izvršene misije dopreme modula Tianhe za prvu kinesku svemirsku stanicu četristotinjak kilometara daleko od Zemlje – ostala bez zemaljske kontrole, počelo se nagađati kad i gdje bi mogla ući u zemljinu atmosferu povučena gravitacijom.
Predviđalo se da bi se to moglo dogoditi u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana i pasti na površinu Zemlje bilo gdje u pojasu geografskih širina malo sjevernije od New Yorka, Madrida i Pekinga te južnije od južnog Čilea i Wellingtona na Novom Zelandu. Na kraju se desilo prije negoli se očekivalo, raketa pod nazivom Long March 5B sinoć je probila zemljinu atmosferu i pala negdje po sredini gore spomenutih geografskih širina. Srećom, dogodilo se da su njeni ostaci pali u Indijski ocean, zapadno od Maldiva, pa nikakve štete nije bilo.
Kinezima ovo nije prvi put da gube kontrolu nad svojim velikim raketama, ali svi slučajevi su dosad završili sretno, a ostaci padali u more. Činjenica jest i da većina raketa ma koliko velike bile (ova je imala 22 tone), većinom izgore u vrijeme proboja kroz atmosferu i na Zemlju padne manji dio, no svaki komad koji pada iz svemira velikom brzinom na naseljeno područje može biti velika opasnost.
Obično, svemirske agencije u u ovakvim slučajevima šalju rakete tako da ni ne uđu u orbitu, dizajnirane su tako da padnu nazad u ocean. U ostalim slučajevima postoje mehanizmi na raketama koji ih izbacuju iz orbite i vode sigurno nazad prema Zemlji u unaprijed određene sigurne zone udara.
To se nije dogodilo s Long March 5B raketom i američki Pentagon je prošli tjedan pratio njenu putanju, no zbog neobičnog tumbanja i okretanja rakete i njene orbite bilo je teško unaprijed predvidjeti gdje bi točno njeni ostaci mogli pasti na Zemlju.
