I otvaranje goleme predsjedničke palače u Ankari, u kojoj Erdogan stoluje kao sultan, treba promatrati u svjetlu nove, moćne Turske. Izgradnja je koštala nešto manje od pola milijarde eura, ima tisuću soba, a proteže se na 200.000 četvornih metara
Turski predsjednik Tayyip Recep Erdogan nastavlja s onime što je radio kao premijer – dekonstruira kemalizam i sekularnu Tursku, a jača islamizam i rehabilitira osmanlijsko razdoblje. Njegov za sada posljednji potez snažna je simbolična poruka. Erdogan je odlučio u obrazovni sustav vratiti nastavu turskog jezika iz osmanlijskog razdoblja, a u paketu s njime ide i poduka iz arapskog pisma. Nacionalni savjet za obrazovanje koji je uvelike sastavljen od ljudi bliskih Erdoganovoj stranci prošloga vikenda odlučio je uvesti novi predmet i to kao obavezan u vjerske škole, a u svjetovne kao izborni. Erdoganovi protivnici, branitelji kemalizma, osudili su taj potez koji je možda i najsnažniji potez u dosadašnjoj Erdoganovoj razgradnji kemalizma i sekularizma. Mustafa Kemal Ataturk, osnivač moderne Turske ukinuo je osmanlijski turski jezik 1928. godine, a istovremeno s njime i arapsko pismo koje je zamijenio latinicom prilagođenom turskom jeziku. Jezik je očistio od mnogih perzijskih, arapskih i grčkih riječi, stvorio je novi, »čisti« turski jezik, mnogo bliži svakodnevnom razgovornom jeziku. Mnogo manju pozornost javnosti privukla je odluka Nacionalnog savjeta za obrazovanje usvojena na istoj sjednici kojom se učenike turističkih škola zabranjuje podučavati za barmene.
Veza s korijenima
Erdogan je ustvrdio kako je nastava osmanlijskog turskog jezika potrebna kako bi današnji Turci ponovo uspostavili vezu sa »svojim korijenima«. Ta uspostava veze znači da će današnji Turci moći čitati što piše na nadgrobnim spomenicima njihovih predaka, umrlih i pokopanih u osmanlijsko doba. – Ima onih koji ne žele da se ovaj jezik podučava. To je veoma opasno. Sviđalo se to njima ili ne, osmanlijski jezik će se u ovoj zemlji učiti i podučavati, poručio je Erdogan i dodao da nije riječ o stranom jeziku nego varijanti turskog jezika koja nikada neće zastarjeti. Osmanlijski turski jezik rezultat je povijesnih i društvenih procesa koji su trajali šest stoljeća u carstvu koje je bilo multietničko i multilingvalno, za razliku od današnje republike koja je nacionalna država Turaka. Bio je to administrativni jezik kojega nije koristio gotovo nitko izvan državne uprave.
– Ne možete postaviti muškarce i žene na jednaku osnovu. To je protuprirodno. Oni su stvoreni različiti. Njihova priroda je različita. Njihova konstitucija je različita. Njihovi karakteri i navike su različiti. Ne možete majku koja doji svoje dijete staviti na istu razinu s muškarcem, zborio je Erdogan. Razliku je pronašao u mogućnosti obavljanja teških fizičkih poslova i zaključio da ne možete poslati žene da kopaju jer je to protivno nježnoj ženskoj prirodi. Poziciju žene u društvu, osim fizičkih predispozicija, definirao je i islam, a za Erdogana ta se pozicija svodi na jednu riječ – majčinstvo.
To nije jedini Erdoganov potez u posljednjih šest-sedam tjedana kojim dekonstruira kemalizam i sekularizam. Otvaranje nove, goleme predsjedničke palače u Ankari treba promatrati u tom svjetlu. Nova palača trebala bi odražavati novu, moćnu Tursku, a ona je svojom veličinom suprotnost dosadašnjom relativno skromnoj predsjedničkoj palači. Izgradnja nove palače koštala je nešto manje od pola milijarde eura, ima tisuću soba, a prostire se na 200.000 četvornih metara. Simbolika je vrlo jasna: umjesto skromne republikanske palače velebno zdanje koje koristi predsjednik republike, ali u njemu zapravo stoluje kao kakav sultan. Zbog rastrošnosti, ali i simboličke promjene, krajem studenoga skupina studenata prosvjedovala je ispred palače, a policija ih je rastjerala kombinacijom suzavca i batina. Erdogan odbija svaku kritiku zbog palače nazvane novim Versaillesom i tvrdi da zgrada pripada republici te da je simbol ugleda Turske.
Džamija na Kubi
Dio Erdoganove (pan)islamističke obnove je i njegov odnos prema Kolumbu i otkriću Amerike. Turski predsjednik tvrdi da je Kolumbo kada je koncem 15. stoljeća doplovio do obala današnje Kube tamo zatekao džamiju. Muslimani su otkrili Ameriku u 12. stoljeću, puna tri stoljeća prije Kolumba, smatra Erdogan. On je precizirao da su muslimani otkrili Ameriku 1178. godine. Ona navodna džamija koja je postojala na Kubi u vrijeme Kolumbia nije ni danas nevažna. Erdogan namjerava financirati (dakako turskim, a ne vlastitim novcem) izgradnju džamije na istom brdu na kojem je džamija navodno nekada postojala.
U toj priči o Kolumbu (koji uostalom i nije prvi koji je doplovio do Amerike, to je pet stoljeća prije njega učinio Leif Eriksson) iz Erdoganove vizure važno je samo jedno: muslimani su bili nadmoćni kršćanima, a prevedeno na današnji jezik to bi trebalo značiti da su muslimani, svakako turski, nadmoćni zapadnjacima. Gotovo nitko od znanstvenika u svijetu islama ne govori o tom muslimanskom prvenstvu u zemljopisnim otkrićima, a arheologija za sada nije uspjela pronaći ostatke bilo kakve džamije koja bi bila stara više od pola milenija na Kubi. Najveću je uzbunu posljednjih tjedana prouzročila Erdoganova izjava s kraja studenoga da muškarci i žene nisu jednaki. Iz njihove nejednakosti, koja se vrlo lako u Erdoganovu slučaju može tumačiti kao nejednakopravnost, proizlaze i njihove različite, ali jasno definirane društvene uloge. Turski je predsjednik optužio feministkinje da ne razumiju poseban status koji islam pridaje ženama kao majkama. Erdogan je kazao da se od žena ne može očekivati da obave isti posao kao i muškarci, ali zato majke uživaju visoku poziciju u društvu koju samo one mogu dostići.
