Birači će na dvojezičnim listićima (na engleskom i velškom) imati priliku glasati za ili protiv referendumskog pitanja koje glasi: Želite li da Skupština sada može donositi zakone o svim pitanjima iz 20 područja za koje ima ovlasti?

Dosad je naime, Velška skupština za jedan dio pitanja iz dvadeset područja za koja je ovlaštena prema britanskom Zakonu o velškoj vladi, poput poljoprivrede, obrazovanja, zaštite okoliša, zdravstva i lokalne samouprave, mogla samostalno donositi zakone, dok je za drugi dio bilo potrebno dopuštenje odnosno suglasnost Britanskog parlamenta.

Odluči li se većina Velšana za odgovor »da«, više neće biti potrebno pitati London može li Skupština u Cardiffu odlučivati o bilo čemu iz njene ovlasti, bude li odgovor Velšana »ne«, sve će ostati kao i do sada.

Za i protiv

Čak i da Velšani izglasaju promjene, Velška skupština, koja ne može donositi zakone iz područja obrane, poreza i socijalne zaštite, ostat će stepenicu niže od Škotskog i Sjevernoirskog parlamenta koji imaju značajnije ovlasti.

Nakon regionalnih izbora 2007. godine, koalicijskim sporazumom Laburista i Plaid Cymru (Velške stranke) dogovoreno je da će krenuti u provedbu referenduma kao značajne stepenice u prijenosu ovlasti sa središnje državne razine na regionalnu te da se on mora održati do kraja mandata aktualnog saziva Skupštine koji istječe u svibnju ove godine.

U ovom trenutku nitko ne zna koliko će se od ukupno nešto više od 2 milijuna birača u Velsu odazvati pozivu na referendum, čemu je kumovalo i pomanjkanje stranačkog novca, no sve četiri političke grupacije u velškoj skupštini vjeruju u uspjeh referenduma i podržavaju ga.

U uspjeh je, naravno, uvjerena i inicijativa Da za Vels (Yes for Wales) koja je praktički iznijela najveći teret referendumske kampanje pod motom »Naša prilika, naša odluka, naša budućnost«.

Protivnici okupljeni oko skupine za pritisak Pravi Vels (True Wales), pod sloganom »jak Vels unutar velike Britanije«, smatraju da referendum neće ništa riješiti te da Velsu treba kvalitetnija decentralizacija u suradnji Velške skupštine i Britanskog parlamenta, a ne podgrijavanje nade u velški separatizam kako oni vide inicijativu laburista i Plaid Cymrua.

Igrajući na kartu jačanja deliberativne demokracije koja povećava »moć naroda a ne birokracije pa makar bila i ona smještena u Cardiffu«, njima u bok idu i brojni individualni protivnici referenduma koji, na blogovima i u medijima, tvrde da Velška skupština od njenog ustanovljavanja 1997. godine nije sposobna razviti djelotvorne socio-ekonomske politike da zaustave siromaštvo u Velsu koji je po svim pokazateljima najsiromašnija regija u Velikoj Britaniji.

Primjerice, stopa nezaposlenih iznosi 8,4 posto, dok je nacionalni prosjek 7,9 posto.

Posljednjih godina mnoge su velške tvornice zatvorene i premještene u zemlje s jeftinijom radnom snagom, pa je trenutačno 25,7 posto radne snage zaposleno u javnom sektoru, što je više nego u bilo kojem drugom dijelu Britanije osim u Sjevernoj Irskoj.

Slab odaziv?

Zagovornici referenduma na to im spremno odgovaraju da nije bilo ništa bolje ni prije formiranja Velške nacionalne skupštine i da se stanje može popraviti samo povećanjem njenih ovlasti, a ne sabotiranjem decentralizacije.

Posljednja istraživanja javnog mnijenja govore da će, među onima koji su sigurni da će izaći na birališta, njih 67 posto glasati »za«, a 33 posto »protiv«.

Protivnici referenduma sumnjaju naravno u pouzdanost tih istraživanja te se nadaju da će biračka apstinencija od 30 ili 40 posto ipak skrenuti vodu na njihov mlin.

Analitičari su jedino suglasni u tome da bi konačno »ne« bio veliki udarac velškom ponosu.