Živeći kroz tjedne u kojima se događaju desetljeća, lako se pogubiti u nametnutom hodogramu svjetske politike, uvelike nadrealnoj katastrofi s koje jednostavno ne možemo skrenuti pogled. Onima koji su se umorili i trepnuli ne treba zamjeriti jer blejanje, a kamoli upravljanje ponovnim pokretanjem kotača povijesti, iziskuje mentalnu snagu najizdržljivijih i najupornijih. Vladimir Putin neprestano se trudi pokazati kako spada u kategoriju onih koji kurblu tog metaforičkog kotača vrte kako njima paše, onih rijetkih historijskih ličnosti koje njemački filozof Hegel naziva utjelovljenjima »svjetskog duha na konju«.

Ruski je predsjednik posljednjih dana zakurblao, konja zamijenio automobilom, pa najprije potegao do Sevastopolja da obilježi devetu godinu ruske aneksije Krima, a zatim helikopterom sletio u Mariupolj u kom je održao svoj nenajavljeni, prvi službeni posjet regiji Donbas. Nastojeći odati dojam kako drži potpunu kontrolu nad situacijom, Putin je obašao grad i javnost obavijestio kako je Rusija započela obnovu devastiranog lučkog centra na Azovskom moru, upogonila pomorski transport, pokrenula izgradnju nove stambene infrastrukture, novih energana, novih školskih i bolničkih objekata.

Poruka ionako rusofonom stanovništvu koje u anektiranim regijama vidi svoju budućnost bila je jasna: Majka Rusija misli na vas, integrirat ćemo vas u nacionalno tkivo, obnovit ćemo vaš ogromni industrijski potencijal, bit će vam daleko bolje nego što vam je bilo u Ukrajini, pogledajte kako je Krim procvao nakon 2014.

Potom je Putin zavrtio još malo, vratio se u Moskvu gdje se održavala konferencija s predstavnicima 40 afričkih zemalja te pred popunjenim auditorijem i na obostranu korist pozvao na pojačavanje ekonomskih, političkih i vojnih veza s Afrikom. »Rusija i afričke zemlje suprotstavljaju se neo-kolonijalnoj ideologiji koja se nameće izvana. Mnogo zemalja Azije i Latinske Amerike stoje na istim pozicijama i zajedno tvorimo većinu u svijetu«, znakovito je poručio 70-godišnji lider braći s juga, ponudivši intenziviranje suradnje u područjima visokog obrazovanja, zdravstva, izgradnje infrastrukture, transfera tehnologije i izgradnje energetskih sustava, posebno nuklearne energije.

Ne propustivši priliku da posrami Kijev i strukturu ukrajinskih izvoza – tri posto žita Africi, a 45 posto »uhranjenoj Europi« – Putin je napeo ekonomske mišiće obećanjem kako će Rusija besplatno dati onu količinu žita, hrane i gnojiva bez kojih će kontinent ostati ako se Kremlj odluči na blokadu ukrajinskih trgovačkih brodova. Ipak, svo to šepurenje, prikazivanje kako Rusija nije izolirana, bilo je tek uvertira pred glavni događaj ovotjednog itinerara, dolazak gosta s kojim dolaze i sve kamere i fotoaparati svjetskih medija.

Kineska karavana mira

Ako Putin kroz povijest jaše konjem, Xi Jinping se kroz ista bespuća vozi kočijom. Kao jedan od rijetkih svjetskih vođa čije se mišljenje u svim političkim dvorima sluša pozorno i bez upadanja u riječ, Xi je kroz 10 godina vlasti repozicionirao Kinu na vanjskom političkom planu te zemlju koja će stidljivo stajati iza svog interesa prometnuo u političku silu koja se o gorućim globalnim temama neće ustručavati izreći mišljenje te neće prezati od odgovornosti kakvu nosi njena veličina. Sukladno rastućoj važnosti najmnogoljudnije države svijeta, kineski je predsjednik put u Rusiju najavio ohrabren s dvije friške političke pobjede.

Dok je prva od njih jednoglasno potvrđivanje Narodnog kongresa za Xijev treći predsjednički mandat, nepogrešiv znak povjerenja Komunističke partije Kine i 95 milijuna njenih članova, jednako važan trijumf njegov je kabinet ostvario povijesnom diplomatskom prekretnicom. Nakon dugo vremena međusobnog nabrušivanja, u Pekingu su pomireni rivali Iran i Saudijska Arabija, pri čemu je Kina isposlovala ponovno formiranje relacija između dvije najvažnije sile zapadne Azije. Značaj ovog događaja ne može biti dovoljno istaknut – iranski i saudijski dužnosnici potpisali su zajedničku izjavu o nastavku diplomatskih napora, dogovorili otvaranje veleposlanstava, saudijski kralj Salman pozvao je predsjednika Irana Raisija u posjet Rijadu, a ova se krucijalna promjena u regionalnim odnosima dogodila mimo, pa čak i nasuprot želja američkih barufanata.

U tom kontrastu, ovotjedno Xijevo slijetanje u Moskvu, njegov prvi posjet nekoj zemlji nakon reizbora i prvi bilateralni sastanak s Putinom od početka ruske invazije u Ukrajini, naizgled nije bilo toliko atraktivno. Uz 12 potpisanih sporazuma, memoranduma i protokola koji se tiču ekonomske, znanstvene i medijske suradnje, ruski i kineski predsjednik potpisali su zajedničke izjave o produbljivanju strateškog partnerstva dvije zemlje te o planu razvoja suradnje u ključnim ekonomskim područjima do 2030. godine. Ipak, od ovog formalnog dijela drugog dana posjeta mnogo su intrigantnija bila zbivanja koja su se odvila dan ranije.

Xi i Putin u ponedjeljak su održali neformalni razgovor u trajanju od četiri i pol sata, o čemu je javnost, naravno, informacije dobila na kapaljku. Dobar dio Zapada iščekivao je novosti po pitanju rata u Ukrajini, no osim potvrde Putinovog glasnogovornika Peskova kako je jedna od tema bila detaljno diskutiranje o kineskom mirovnom planu, detaljniji je brifing izostao, pa je glavni efekt ovog tajanstvenog susreta ostao sijanje paranoje po Washingtonu, kako je u svojoj analizi primijetio bivši indijski diplomat M. K. Bhadrakumar.

Ipak, Vladimir Putin na ovo je pitanje izjavio kako je mnogo stavki u mirovnom planu »suglasno s ruskim stavom« te kako ovaj dokument »može biti uzet kao temelj mirovne nagodbe kada Zapad i Kijev budu spremni«. Prebacivši lopticu u teren Zelenskom, Putin je naveo kako druga strana nije pokazala spremnost za diplomatsko razrješenje sukoba, što bi trebalo značiti da se međusobni odnosi dviju država nisu promijenili još od propasti prošlogodišnjih pregovora. Dojam koji Kremlj i dalje želi ostaviti onaj je odlučnosti u postizanju svojih odavno proklamiranih ciljeva.

Rusiji kao da je svejedno hoće li demilitarizaciju Ukrajine, odnosno uništenje ukrajinske vojske, micanje vojne prijetnje koju predstavlja NATO na ruskim granicama i političku neutralizaciju režima u Kijevu ostvariti na bojištu ili političkim dogovorom. Tvrdoglavog će Putina, u čiju korist radi vrijeme jer Bahmut i Avdijevka ruskim Specnazima ne mogu pobjeći, do zelenog stola morati dovući cijelo ujedinjeno globalno selo, od čega je eskalacija nažalost mnogo vjerojatniji scenarij. Prvi bi preduvjet za neočekivani preokret bio pronalazak zajedničkog jezika i interesa između Kine i Europe, no u Bruxellesu već dugo vremena ne pokazuju namjere za postajanjem ozbiljnim međunarodnim igračem, kao ni sposobnost da pomognu sami sebi, a kamoli drugima.

Kmečanja s margine

Reakcije s one strane Atlantika na dosad vodeći politički događaj godine nismo trebali dugo čekati jer su one počele stizati još dok Xi nije izuo cipele u svom moskovskom hotelu. Ne pazeći na svoj vokabular, koordinator i glasnogovornik Nacionalnog sigurnosnog odbora pri Bijeloj kući John Kirby zaboravio je kako treba hiniti narativ o ukrajinskoj suverenosti i samostalnom odlučivanju, pa na TV kanalu Fox News izjavio: »Ako sastanak rezultira nekakvim pozivom na prekid vatre, to će biti neprihvatljivo«. Da SAD mir i primirje ne smatra dobrodošlima, potvrdio je i državni tajnik Antony Blinken te kazao kako pomaci prema prestanku i deeskalaciji oružanog sukoba odgovaraju Rusiji.

Blinken je tada, pretvarajući se da Ukrajini pod NATO-vom direktivom na bojištu ide sasvim dobro, pun samopouzdanja ispalio – i nekako ostao živ – kako bi »zamrzavanje rata pod ruskim uvjetima predstavljalo kršenje Povelje UN-a«. Bidenov najbliži suradnik nije imao vremena da pojasni kako to unilateralne sankcije kojima Ujka Sam neselektivno mlati neprijateljske zemlje štuju zlostavljani dokument, kao niti da specificira gdje u spomenutoj povelji stoji kako međunarodno pravo može biti zadovoljeno samo nastavkom oružanog sukoba, dok netko ne smrvi sve što je ostalo od onog drugog.

Putem plina i svile

Međutim, za razliku od neodgovornih i licemjernih izjava onih koji bez rizika po vlastitu zadnjicu dolijevaju ulje na vatru, ali i posljednjih proklamacija instrumentaliziranog Međunarodnog kaznenog suda, novo, nepogrešivo tempirano zahuktavanje sa Zapada imat će vrlo konkretan učinak na smrtonosnu pozornicu. Za to se ovog puta pobrinulo Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je u želji da svijet ne zaboravi na ovaj mokri sivi otok objavilo kako će Ukrajini poslati municiju s osiromašenim uranijem.

Premda ovo streljivo na rubu legalnosti nije u stanju pružiti prednost ukrajinskoj vojsci protiv ruskih tenkova, ono bi u odmetnutim regijama moglo postići isti efekt kao što je to bio slučaj u iračkoj Faludži gdje je radioaktivnost devastirala ljudsku i životinjsku egzistenciju, zbog čega se tamošnja djeca i dan danas rađaju s deformiranim dijelovima tijela i smrtonosnim zdravstvenim problemima. Na najnoviji korak prema nuklearnoj katastrofi Putin je pred Xijem odgovorio: »Ako se to dogodi, bit ćemo prisiljeni reagirati.«

Opisani pokušaji remećenja jednog divnog prijateljstva ipak nisu mogli zasjeniti činjenicu da reputacije Rusije i Kine u očima zemalja Globalnog juga bilježe nezadrživ rast. Nakon što je propast antiruskih sankcija svijetu priopćila kako »međunarodnu zajednicu« ne čini šačica Zapadnih zemalja s manje od 20 posto svjetskog stanovništva, diplomatski i ekonomski potencijal Moskve i Pekinga za bilateralnu i multilateralnu suradnju ostvaruje se gotovo u realnom vremenu.

Strateško partnerstvo Kine i Rusije, mimo infantilnih interpretacija o autoritarnim regrupiranjima, pokazuje kako u svjetskoj politici itekako ima prostora za obostranu korist te kako su dvije sile naučile lekciju iz kobnog Sino-sovjetskog raskola. Ta se korist ogleda primarno u ekonomskoj razmjeni ravnopravnih aktera u kojoj se niti jedna strana ne postavlja iznad druge, stoga nije čudno da kineska inicijativa Pojas i put predstavlja toliku opasnost za američku tržišnu i financijsku hegemoniju.

Alternativni model ekonomskog razvoja koji ne uključuje političke ultimatume, privatizaciju, devastaciju industrije i kompletnih nacionalnih ekonomija, niti guranje generacija u MMF-ovo dužničko ropstvo, dodatno dobiva na važnosti upravo u vremenima svjetske ekonomske krize i periodu pripreme za nadolazeći krah kapitalističkog sistema koji će nadmašiti onaj iz 2008. godine. Pad zapadnog financijskog sektora prije 15 godina Kina je, bez obzira na značajan udio stranih investicija, apsorbirala uz vrlo male probleme, što je prepoznala i ruska politička elita.

Kao jedna od najvećih povijesnih žrtava propalog neoliberalnog eksperimenta, nije nimalo pretjerano reći kako se Rusija bez postojanja Kine ne bi usudila čačkati ukrajinsku mečku te na taj način sama suprotstaviti imperiju. Nagli ruski decoupling od ekonomske integracije s Europom i SAD-om bio je svjesna promjena kursa omogućena prije svega prisustvom kineskih, a zatim i indijskih potreba za energentima. Kao što je naglasio Putin, rusko-kineski odnosi dosegli su najvišu razinu u povijesti te nastavljaju jačati, što dokazuje i njihova sve intenzivnija trgovina, s jedne strane naftom, plinom i ugljenom, a s druge tehnologijom i potrošačkim dobrima.

Prošle godine ta je razmjena dosegla rekordnih 185 milijarde američkih dolara, no dolar je valuta koju Rusi i Kinezi uskoro više neće upotrebljavati u svojim knjigama. Naime, njihovo povećanje ekonomske suradnje prate i sve češća plaćanja u nacionalnim valutama, renminbiju i rublju, koja su sada dosegla udio od dvije trećine svih međusobnih transakcija. Da nije riječ o prolaznom trendu, nego dobro promišljenoj i dugoročnoj strategiji, potvrđuje i političko ubrzavanje infrastrukturnog projekta, plinovoda Sila Sibira 2 preko Mongolije do kineskog lučkog sjeveroistoka, koji bi u idućih nekoliko godina trebao nadomjestiti trećinu nekadašnjeg izvoza ruskog plina europskim zemljama, odnosno 50 milijardi kubičnih metara plina godišnje.

Prema ruskom socdemu

Ono čime zasad Kina i Rusija neće trgovati je oružje. Premda upozorenja i prijetnje NATO zemalja govore o potencijalnom kineskom opskrbljivanju ruske ratne mašine, logika iza ovih tvrdnji potpuno je ridikulozna jer ruska vojska raspolaže suvremenijim oružjem nego kineska Narodnooslobodilačka armija, a tog oružja ima u debelim zalihama. Međutim, ne treba isključiti kako bi u slučaju zaoštravanja oko Tajvana Kina od Rusije mogla kupiti Kinžale, dalekometne hipersonične rakete čiji bi domet dosezao do američkih vojnih baza u Južnom kineskom, Filipinskom i Istočnom kineskom moru.

Premda dosljedno gura agendu mira u Ukrajini, Peking će se nadati kako NATO neminovno napuštanje istočnoeuropske bojišnice neće iskoristiti na način istovjetan povlačenju iz Afganistana – kao stratešku rekalibraciju vojnih prioriteta i nišanjenje veće mete.

Vladimir Putin sredinom prošlog tjedna održao je govor na kongresu Ruskog saveza industrijalista i poduzetnika u kom je poslovnoj eliti i buržoaziji poručio kako nacionalni interes moraju staviti prije profita. Zazvavši investiranje ruskog kapitala u rusku ekonomiju, a ne njegovo skrivanje po poreznim oazama i mutnim fondovima, predsjednik je zaključio kako biznis mora raditi u korist društva te još brže poboljšavati kvalitetu života.

Poruku slične namjene Putin je indirektno uputio samo par dana kasnije, kada je Xiju povjerio: »Mi vam čak malo i zavidimo. Kina je uspostavila veoma efektivan sustav ekonomskog razvoja i jačanja države, mnogo efektivniji od mnogo drugih zemalja«. Ne treba previdjeti kako ovakve naznake ekonomskih preusmjeravanja, koje je ruski čelnik nagoviještao i prošle godine, predstavljaju još jače fokusiranje na nacionalnu industriju i proizvodnju, polagano napuštanje financijalizacije gospodarstva, kao i napuštanje modela rasta bankovnim i burzovnim spekulacijama.

Prema procjenama MMF-a ruska bi ekonomija već ove godine mogla zabilježiti rast BDP-a, što bi pokazalo njenu otpornost na sankcije zbog koje će Putin moći tvrditi kako su okretanje na Istok i napuštanje Zapada, na kojem banke padaju k’o kruške, bili opravdani potezi.

Dok se publikacije poput Wall Street Journala doslovno bave gatanjem kineske budućnosti iz sijedih vlasi u Xijevoj glavi, a zapadni mediji i njihove lokalne fotokopirke žučno traže agresiju u svakoj Putinovoj riječi, prava želja za razumijevanjem kineskih i ruskih namjera izostaje. »Sada se događaju promjene kakvih nije bilo 100 godina.

Kada smo zajedno, mi pokrećemo te promjene«, svom je domaćinu van službenog protokola kazao Xi, ostavljajući vjernike u Pax Americanu zaprepaštenima i zbunjenima. Uzevši polugu u svoje ruke i zavrtivši još snažnije, kineski je predsjednik pozdravio svog »dragog prijatelja« bez srca da mu kaže: »Možeš ti kurblati i verglati, ali ovaj je kotač ipak Made in China«.

Pekinško-kijevski kontakti

Prijedlog Pekinga za razrješenje krize u Ukrajini iz veljače, koji na 12 točaka poziva na deeskalaciju, dijalog, prekid vatre i kreiranje zajedničke sigurnosti, Xi Jinping je u svom članku za Rossiyskayu Gazetu u ponedjeljak nazvao »konstruktivnim faktorom u neutralizaciji posljedica krize i promociji političke nagodbe«. Kazavši kako »za kompleksne probleme nema jednostavnih rješenja«, Xi je u Moskvi potvrdio kako Kina po ovom pitanju zadržava svoju neutralnu poziciju te kako će nastaviti zauzimati objektivan i nepristran položaj dok bude vršila aktivne napore na promociji pomirenja i mirovnih pregovora.

Kotirajući na globalnoj sceni kao sila koja se vjerodostojno i dosljedno zalaže za mir, diplomaciju i međusobnu suradnju, Kina je sredinom mjeseca kontaktirala ukrajinski politički vrh te iskazala svoju predanost okončanju konflikta, kako prenosi kinesko ministarstvo vanjskih poslova. Ministar Qin Gang u telefonskom je razgovoru s ukrajinskim ministrom Dmitrom Kulebom izrazio nadu kako mjesta za dijalog i pregovore ima, bez obzira na to koliko situacija bila teška i izazovna, dok je Kuleba izjavio kako Ukrajina želi nastaviti komunikaciju s Kinom koja je pokazala iskrenost u zagovaranju prekida vatre i okončanja konflikta.

Za očekivati je daljnju komunikaciju na relaciji Peking – Kijev, s obzirom na to da su ukrajinska zamjenica premijera Irina Vereščuk te glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg za vrijeme Xijevog boravka u Moskvi kineskog predsjednika pozvali na razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, kazavši kako »dvije strane imaju mnogo toga za reći jedna drugoj«, odnosno kako »Kina mora čuti ukrajinsku perspektivu«.